Ako radite na poslu koji ste nekada voljeli, a danas u njemu možda patite, no i dalje se pozivate na to prvotno voljenje, onda ste u problemu. To vam je kao da volite zlostavljača, a ovaj vas maltretira iz dana u dan, iz godine u godinu.
Treba revidirati to voljenje, odnosno, koji dio tog posla volite i vidjeti ima li u njemu još uvijek tih elemenata. Isplati li se ulagati svoju životnu energiju u takvu svakodnevicu koja je izrazito iscrpljujuće i predatorske naravi i pokušavati to iscijeliti?
Cilj i svrha života (a u to se svi kunemo i rado citiramo druge autore kada o tome pišu) je da štedimo svoju energiju. Bez energije nema kreativnosti, nema buđenja, nema spoznaje, nema slobode. Mi, nažalost, uz moto “ja to volim” prolazimo kroz nevjerojatne torture, zlostavljanja svake vrste i ogromnu energetsku iscrpljenost.
Svatko od nas sanja da radi nešto u čemu je istinski talentiran, nešto što će izražavati našu pravu prirodu i misiju koju imamo na planetu Zemlji i da od toga živimo. Ako u ičemu postoji agenda unutar ovoga sustava, to je svakako energetsko iscrpljivanje ljudi i stvaranje stanja trajnog umora, u svakom obliku, bilo mentalnom, psihičkom, fizičkom i energetskom.
I to je naša glavna zadaća: osvijestiti, prepoznati i probuditi se iz tog programa. Jedini način da to učinimo jest da prepoznamo svoju istinsku Ljubav, stvarnog osloboditelja, jer ona nije iz ovog sustava, nije predatorska, ne robuje strahu i zna istinu.
Potražite unutar sebe odgovor na pitanje, volite li vi doista taj posao/zlostavljača ili vas je samo strah što će biti ako krenete drugim putem, onim od unutarnje istine? Tragajte za tim odgovorom, makar vam to bilo zadnje što ste učinili. I nikad ne odustajte od te potrage.
Dakle, ne: “Ne odustajem od fakulteta, plaće, borbe protiv sustava, karijere, i slično”, nego “Ljubavi, pokaži mi tko sam ja, otkrij mi što me nagnalo da dođem ovdje na ovaj planet?”
Ako to radite svaki dan, ako vam je to pitanje prvo kad ujutro otvorite oči, život će vam se promijeniti.
Ne bojmo se pobjeći od rutine. Ne bojmo se promijeniti nešto u našem životu. Probajmo nešto novo ako nam tako govori naše srce.
Kada nas netko pita – Ima li što nova? Potvrdan odgovor na ovo pitanje najveća je životna vrijednost, daleko vrjednija od novca. To znači da se ne bojite promjena, da istražujete i slijedite svoje srce. Zamislite, imati nešto novoga svaki dan… Pa to je divota!
Rutina je ubojica svijesti. Nije ljubazna ni prema sreći. Rutina je kukavičluk. Rutina odražava naš strah od izlaska iz zone komfora. A baš je surova i prema međuljudskim odnosima.
Ima li što novoga kod vas? Kada zaspemo, sanjamo uvijek novi san, posve drukčiji, nepredvidljiv, nedokučiv. Pa kako to? Pa lijepo, otpustili smo svijet i otplutali u rubne krajeve sebstva. S punim povjerenjem u novi dan. Potrudimo se da novi dan doista i bude nov, zahvaljujući nama.
Novo u nama prostor je Ljubavi, njezino mnoštvo. Kada smo zaljubljeni, svaki dan nam je nov, premda se nije puno toga promijenilo, ali nama se čini da jest. Ipak, uredno se resetiramo, iz minute u minutu, i sve nam je svježe, drukčije. Mi jednostavno ne dopuštamo da se sve ponovno na staro sastavi!
Voljenje je dakle, ključ. To je prostor sna. Beskrajni svijet iz kojeg nikada ne možemo izaći, ma koliko god daleko išli. Jer to je sfera Ljubavi, iz nje nema uzmaka. Novo u svemu tome jest prepoznavanje. Ja sam to. Svaki dan smo novi kada volimo i živimo u ljubavi.