- Elia Pekica Pagon
- 19/11/2023
- 21:34
Postoji nešto što možemo nazvati umjetnošću, ali isto tako postoji ono što ni u kojem slučaju ne možemo nazvati umjetnošću. Neke granice ipak moraju postojati. U protivnom bismo mogli početi propitivati to područje i reći kako su se stvari otele kontroli i kako su se potpuno izbrisale granice između nečega što je društveno prihvatljivo i nečega što truje društvo i krajnje je neprihvatljivo u civilizacijskom smislu pa se samim time ne može svrstavati u sferu kulture i umjetnosti, jer se radi o otvorenom vrijeđanju, pljuvanju, diskriminiranju i provokaciji na temelju različitosti među ljudima po bilo kojoj osnovi, a to je najniža razina komunikacije među ljudima koja ne može biti nazvana umjetnošću. Poruke koje bilo koga vrijeđaju ili diskriminiraju nisu ni smiješne, ni zabavne, niti bilo koga mogu ‘kulturno uzdignuti’.
Kada se kultura i umjetnost koriste u svrhu provociranja, vrijeđanja, poticanja na nasilje i šokiranja i uznemiravanja, pa čak i vrijeđanja publike kao u pojedinim i za sada još uvijek izoliranim slučajevima, tada to više nije umjetnost, već se umjetnost koristi kao izgovor za izražavanje mržnje prema nekom drugom i drugačijem, što svaki normalan čovjek ne smatra i ne može smatrati umjetnošću. Kazališne daske nisu bojno polje, već bi trebale biti mjesto koje nam nudi ugodu, potiče nas razmišljanje i kulturno nas uzdiže.
O čemu je ovdje riječ? O uznemirujućim fotografijama s francuskog ljetnog festivala koje ne prestaju izazivati bijes korisnika društvenih mreža diljem svijeta. Pitamo se – Zar je slanje takvih skandaloznih poruka u javnost bilo potrebno? Kome je to bilo potrebno i zbog i uime čega? Tko na taj način liječi neke svoje komplekse? I, tko danas uživa u tome da spomenute fotografije ne prestaju skandalizirati javnost. I, zar je moguće da je toliko medija prešutjelo negativan i diskriminirajući učinak predstave Black Card Named Desire (Carte noir nomée désir)?
Uznemirujuće fotografije s inače vrlo popularnog festivala izvedbenih umjetnosti u Francuskoj postale su viralne na društvenim mrežama odmah nakon izvedbe spomenute predstave, izazvavši bijes među gledateljima koji su fotografije s te predstave na kojima se prikazuju bijele bebe lutke koje crnkinje ozbiljnih izraza lica nose nabodene na štapove kao ražnjiće s punim pravom nazvali rasističkima.
I onda netko kaže kako obrnuti rasizam ne postoji. Da, sigurni smo u to… On itekako postoji, samo se o njemu šuti pa se provlači kroz kulturu i umjetnost koji malo po malo, sve više postaju poligon za iživljavanje i ideološko sukobljavanje, a ne prostor kulturnog uzdizanja, opuštanja i zabave. Ne znam koga bi ovakve scene mogle ‘kulturno uzdići’? Jedino krvožedne ljude bolesnih umova.
Fotografije, koje prikazuju scene iz serije Black Card Named Desire afro-feminističke redateljice Rébecce Chaillon , prikazuju više crnih žena koje drže desetke bebica, točnije – beba nabodenih na ražnjeve. Iako obožavatelji ove redateljice brane ove scene bez ikakvih suvislih argumenata i opravdanja, bezuspješno objašnjavajući da su te scene trebale biti komične, jer, usput budi rečeno – radi se o čistoj i nedvosmislenoj provokaciji, objektivni kritičari su ih, za razliku od onih pristranih, označili kao anti-bijelima i anti-obiteljskima, jednom riječju – krajnje rasističkima. Slažemo se s njima. Uostalom, pogledajte predmetne fotografije i prosudite sami o čemju se ovdje radi.
Izvor fotografije: X (Twitter)
Tko je Rébecca Challion? Na web stranicama Festivala d’Avignon može se pročitati da je ona ‘redateljica, izvođačica, autorica i osnivačica Compagnie Dans le ventre. Poznata je po tome da režira predstave i izvedbe aktivno posvećene borbi protiv diskriminacije (bilo da se radi o spolnoj, rasnoj ili rodnoj diskriminaciji)’.
Ova redateljica ulazi u koštac s diskriminacijom na sebi svojstven, navodno ‘groteskan’ način. No, pitanje je, razumije li Rébecca Challion pojam groteske (tragikomičnosti). U njezinu životopisu piše kako njezin rad ‘istražuje sistemske mehanizme koji diskriminiraju crnce’. Tu smo dakle. Sve je to zbog toga što se crnci osjećaju diskriminirano pa im je zbog toga dozvoljeno apsolutno sve pa tako i diskriminacija bijelaca u njihovim kulturno-umjetničkim performansima. Neće ići. I nećemo nasjesti na tako jeftine trikove.
Ovu autoricu inače često optužuju za anti-bijeli rasizam. Ako na plakatu za neki film ili seriju slučajno nema niti jedne osobe azijskog, arapskog ili romskog podrijetla, ova će autorica to primijetiti i izraziti svoje uznemirenje, propitujući dominaciju bijele boje u suvremenom društvu. Na svom profilu na X-u (Twitter) ovo je njezina pozadinska fotografija kojom također želi poslati određenu poruku:
Réactions en chaîne en mode «oh la méchante, c’est du racisme anti blancs🥺😢».
— Rokhaya Diallo (@RokhayaDiallo) April 27, 2020
Or il n’y a aucun homme noir sur l’affiche, ni personne d’origine asiatique, arabe ou rom.
Ce qui dérange ce n’est donc pas la représentativité mais la remise en question de la centralité blanche. https://t.co/Z1mGNnzlPt
Nažalost, istina je da postoje i diskriminacija i rasizam. Oni su tužna istina našeg doba, ali forsiranje iste u bilo kojem smjeru neće dovesti do iskorjenjivanja iste, već upravo suprotno – do poticanja novih sukoba.
Obrnutom diskriminacijom ne postiže se apsolutno nikakav efekt, već samo antipatija prema ovakvim i sličnim kulturno-umjetničkim ostvarenjima i njihovim autorima. O ovoj redateljici piše još i sljedeće: ‘Njezina vizija pozornice hibridizira jezike i ruši zidove između umjetničkih praksi nudeći snažne i upečatljive slike.’ A slike s njezine ovoljetne predstave doista ne mogu biti upečatljivije i snažnije, ali na vrlo negativan način i s vrlo negativnim učinkom po cjelokupnu javnost. Ako joj je to bio cilj, postigla ga je. Nije srušila nikakve zidove, već je samo izgradila nove zidove koji doista ne trebaju nikome. Ovaj ih svijet ima i previše. Diskriminacija na bilo kojoj osnovi, kao i rasizam naša su surova stvarnost, kao što možemo vidjeti iz priloženog.
Prema opisu na web stranici Festivala d’Avignon , gotovo trosatna izvedba imala je za cilj prikazati navodne stereotipe i fantazije koje bijelci imaju o crncima. Predstavlja osam umjetnica afričkog podrijetla pred pretežno bijelom publikom.
“Osam žena stoji na pozornici. Sve umjetnice, sve crnkinje“, stoji u opisu performansa. “Pogledaju nas, a zatim počnu govoriti i s najvećom iskrenošću glume svoje životne priče u nizu skečeva ravno iz afrofuturističkog romana. Njihov predmet? Figura crnkinje kao predmeta fantazije. Slika je to daleko od njihove svakodnevice u francuskom društvu koje im dopušta samo da budu na usluzi drugima.”
Ova je kontroverzna predstava navodno izazvala agresivne reakcije posjetitelja kazališta, od kojih su neki pribjegli i nasilju, a pojedini kritičari su je pohvalili kao “osjetljiviju na društvena i ekološka pitanja”. Nevjerojatno. Ne može postojati baš nikakvo opravdanje za ovakvu ‘umjetnost’.
Slike iz predstave, koja je zatvorena 25. srpnja, bile su podijeljene online odmah po zatvaranju, razbjesnivši X (bivši Twitter) korisnike koji vjeruju da su slike licemjerne i da bi se suočile s golemom i puno oštrijom reakcijom javnosti da su kojim slučajem uloge bile zamijenjene, odnosno da su kojim slučajem bjelkinje nosile crne bene na ražnjićima. O kakvoj društvenoj osjetljivosti bilo koji kritičar može ovdje govoriti i s kojim argumentima?
Jedan X korisnik, koji se naziva @IHypocrite, podijelio je sliku s naslovom: “Godišnji francuski festival izvedbenih umjetnosti u Avignonu sponzorirao je predstavu Rebecce Chaillon koja prikazuje crne žene koje hodaju uokolo s bijelim lutkama na ražnjićima.”
Kontroverzne fotografije skandalizirale su i zaprepastile korisnike društvenih mreža. Autorica bestselera i redateljica Lauren Southern također je podijelila slike na X, brzo skupivši gotovo milijun pregleda. Očito ne bez razloga.
“Francuska umjetnička izložba Rebecce Chaillon ovog je tjedna prikazivala crne žene koje bode bijele bebe. Možda sam samo desničarski ekstremist ili tako nešto, ali nekako mislim da ovo nije baš u redu,” napisao je stidljivo Southern, nastavljajući potom malo hrabrije: “Zapravo je to prokleto odvratno i rasistički. Mediji su prilično tihi.”, aludirajući na medijsku šutnju povodom ove skandalozne predstave i poruke koju nosi u sebi.
Nastavljajući o ovoj temi, Southern je dodao: “Navodno bi umjetnička izvedba trebala biti prikaz bjelačkih stereotipa o crncima. Nikada nisam pomislio na crne žene koje bodu bijele bebe na ražnjiće dok nisam vidio ovo. Još gore, imali su jednog od glumaca koji je nasumično ukrao nečiju torbu u publici.”
Uznemirujuće fotografije dojenčadi nabodenih na ražanj počele su kružiti internetom nakon viralnih snimaka iz Južne Afrike na kojima smo mogli vidjeti kako politički vođa Julius Malema poziva na nasilje protiv bijelih građana te zemlje.
Sjetimo se kako je na skupu održanom 29. srpnja 2023. godine u Južnoafričkoj Republici kontroverzni čelnik krajnje ljevičarske stranke Borci za ekonomsku slobodu (EFF) Julius Malema sa strašću pjevao pjesmu povezanu s “genocidnom” kampanjom protiv apartheida protiv postojećih nizozemskih doseljenika u zemlji, skandirajući “ubij bura, farmera“ o čemu smo pisali na portalu Epoha. Pjesma kontroverznih stihova pod nazivom “Kill the Boer” na političkom skupu EFF-a (Economic Freedom Fighters) izazvala je žestoko protivljenje javnosti, koliko u Južnoafričkoj Republici, toliko i u Sjedinjenim Državama, uključujući i milijardera rođenog u Južnoj Africi Elona Muska koji se o svemu izrazio vrlo negativno i osudio nastup Juliusa Maleme. Spomenuti politički skup ponovno je potaknuo već poznatu raspravu o kontroverznoj desetljećima staroj pjesmi koja datira iz vremena borbe protiv apartheida.
MUSK VS MALEMA OVER ANTI-APARTHEID SONG!
— African Stream (@african_stream) August 2, 2023
White South African billionaire Elon Musk has accused opposition leader Julius Malema of inciting genocide against Whites - by singing the anti-apartheid song ‘Kill the Boer, Kill the Farmer’ during his EFF party’s 10th anniversary bash.… pic.twitter.com/rV3uin6sVE
Eto, opet se spominje boja nečije kože. Pa to je krajnje primitivno i normalnom čovjeku potpuno neshvatljivo. Ničija boja kože ne smije nikome biti opravdanje za bilo kakvo vrijeđanje na rasnoj osnovi. Takvi političari koji raspiruju mržnju trebali bi se sami povući sa scene o kojoj god se zemlji radilo, a kulturno-umjetnički djelatnici trebali bi ipak dva put razmisliti prije no što se upuste u slanje kontroverznih poruka u javnost.
Društvena odgovornost je nešto što bi moralo krasiti krasiti sve javne djelatnike, od politčara, preko istaknutih sportaša i poslovnih ljudi pa sve do kulturno-umjetničkih i medijskih djelatnika. Njihov je utjecaj jak i trebali bismo dobro paziti koga sve puštamo u taj famozni javni prostor koji očito nije za svakoga. Trebali bismo dobro razmisliti kome dajemo mikrofon i pero u ruke.
Svatko zaslužuje svoju šansu i svačiji glas zaslužuje da ga se čuje u slobodnom svijetu koji vjeruje u slobodu govora, ali kada netko počne govoriti ili pisati gluposti i kada počne pljuvati po nekome i pozivati na nasilje, diskriminirati nekoga, javno nekoga vrijeđati i tome slično, tada mu se taj isti mikrofon i to isto pero treba istog časa oduzeti, jer javni prostor ne smije biti bojno polje, već polje za ravnopravne i argumentirane rasprave, za razmjenu mišljenja i kulturunu i nadasve tolerantnu komunikaciju među ljudima koja svima donosi mir.
Čudan je ovaj svijet. Javnost se ponaša kao da voli kontroverzne ličnosti. Unatoč tome što se Malema suočio s burnim reakcijama zbog poticanja nasilja nad bijelim Južnoafrikancima, njegovoj stranci navodno i dalje raste popularnost. Prema Fox Newsu , stranka Demokratski savez (DA), EFF-ova oporba, trenutno procjenjuje da će osvojiti 16% glasova, a EFF je tijesno iza njih s 13%.
John Steenhuisen, čelnik DA, osudio je Malemu, nazvavši ga “čovjekom koji je odlučan započeti građanski rat” i “krvožednim tiraninom koji poziva na masovna ubojstva”.
Južnoafrički izbori zakazani su za 2024. godinu i na njima će se izabrati nova Nacionalna skupština i zakonodavno tijelo u svakoj pokrajini.
Izvor: Epoha portal, Telegram, The Publica, Fox News, Facebook, festival-avignon.com, Remix News, X (Twitter), YouTube – WION
