U svijetu pretrpanom informacijama, ako mozak nije fokusiran na konkretan, vrijedan i ciljan sadržaj, rasplinjuje se u fluid dokoličarskog svaštarenja i površnosti koja umanjuje pismenost i kvalitetnu obrazovanost.

Nekada bi ljudi sa srednjom školom npr. pročitali Tolstoja i Dostojevskog, a danas neki ni s fakultetom ne znaju niti nabrojiti tri svjetska klasika, a kamoli da su nešto ozbiljno pročitali.

Mnogi ljudi koje bi mogli nazvati starom školom, a da su uspjeli u nečemu u životu uvijek su nešto čitali, informirali se i obrazovali iz kvalitetnih izvora i učili iz živoga iskustva i prakse.

“Analogni” život u odnosu na digitalni bio je kvalitetniji i sadržajniji. Kod mladih je prevladao utilitarizam, prevaga korisnosti u odnosu na kvalitetu, novac kao apsolutni princip vrednovanja i vizualnost kao ultimativni kriterij percepcije i uma iako je vizualno često vrlo varljivo da bi se sve temeljilo isključivo na njegovim senzacijama. Logos nije samo slika, logos je i duh i um, i riječ i smisao, nutarnja uređenost svemira…