Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. Njegovi roditelji dugo nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je ime dobio po stricu biskupu u Miri.

Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji su vrlo rano napustili ovaj svijet pa je Nikola još u ranom djetinjstvu ostao sam. Nikola je naslijedio njihovo, ne tako malo, bogatstvo, ali se nije uzoholio, već je uvijek imao srce za one u potrebi.

Evo nekoliko priča o ovom dobrom čovjeku. Uz skromnu čizmicu u prozoru, u koju ćete večer prije staviti voće, suhe smokve, rogače, orahe i šarene bombone, poklonite klincima, bez obzira bili vaši ili neki drugi, koju od ovih prekrasnih priča, jer lijepe priče otvaraju srce i smiruju um, a to nam je svima tako potrebno u svijetu u kojem živimo.

Kako je Sveti Nikola spasio tri kćeri bivšeg carskog službenika

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek koji je, izgubivši carsku službu, izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću, kako bi nešto zaradio, a djevojke su molile za spas svoje časti i poštenja.

Sveti Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći puta. Kad je Nikola kroz dimnjak ubacivao novac za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao. Nikola je zaklinjao oca da šuti o tom događaju, ali otac je razglasio tu priču po čitavom mjestu i tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Budući da je sveti Nikola zlatnike spuštao kroz dimnjak, a na ognjištu su se obično sušile čarape, smotuljak s dukatima upao je ravno u jednu od čarapa. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.

Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik, na otoku Hvaru, 1922. godine, od hvarskog kamena zavjetno je sagrađena kapela posvećena Gospi od Zdravlja i sv. Nikoli koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči sv. Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.

Sv. Nikola zaštitnik je malenih

Živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila, jer su imala roditelje koji su ih voljeli, dovoljno hrane i prijatelje. Ali, nisu imali igračaka, a ni cipela. Imali su samo jedan par čizmica koje su vrijedno svaki dan čistili i pazili, a na sveti Nikolin imendan posebno lijepo bi ih ulaštili i stavili u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor, u kojem je bila lijepa izglancana čizmica, stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam izradio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji.

Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu i stoga je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su to uglavnom bile skromne obitelji, u čizmicu su se stavljale jabuke, orasi, domaći keksi, bomboni zamotani u šarene papiriće. Kada su se jutrom djeca probudila, bila su sretna i zahvalna na slatkoj čizmici.

Sv. Nikola zaštitnik je običnog i skromnog puka

Mladi Nikola otišao je u školu za svećenike, a na tom putu vodi ga njegov stric, biskup u gradu Miri koji ga upućuje na svetost i pobožnost. Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav poput Isusa. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu, gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovoga puta nije mogao pobjeći i postaje biskup.

Od tada noći provodi u molitvi, a dane pomažući nesretnima i šireći vjeru.

Sveti Nikola zaštitnik je pomoraca. Činio je čuda. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – zaštitnik je djece. Za života uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. god. Svečano je sahranjen u crkvi mirske metropolije.

Mnogi su dolazili i molili se, a ostalo je zabilježeno da su grob svetog Nikole pohodili i naši preci s ovih prostora pa je štovanje svetog Nikole kod nas vrlo rasprostranjeno.

Kada su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u južnoj Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari. Godine 1096. u Bariju je podignuta velebna crkva, San Nicolo di Bari, gdje se nalaze i njegovi posmrtni ostaci.

Cijeloga života sv. Nikola kročio je putem ljubavi prema Bogu i bližnjemu kao jedinom životnom putu čovjeka. Svojom ljubavlju činio je čuda i zbog svojih djela proglašen je svetim.

Nadam se da sinoć niste zaboravili staviti čizmicu u prozor. Ako ste proteklu godinu bili dobri, možda ste jutros nešto i pronašli u njoj.