Neki dan digla se hajka, jer je student našao žohara u studentskoj menzi na svojoj porciji pizze. Smiješno je da je sporan bio žohar, jedina domaća delicija koja je bila u tanjuru. Taj mladi nadobudni momak koji sebe smatra hrvatskom inteligencijom nonšalantno je naručio ručak kakav oni pametni odavno više ne jedu.
Ukrajinsko radioaktivno brašno, šunka koja svinje nije vidjela, ali je zato dobrano lakirana razno-raznom kemijom, sir koji nema mlijeka ni u tragovima i na vrhu GMO kečap. Kada malo bolje razmislimo, taj mali žohar sa strane bio je u biti jedini zdravi proizvod u njegovu ručku.
No, eto, studoš se na žohara šokirao, ali mu nije bio problem platiti da mu posluže stočni napoj za objed. Ta hrvatska inteligencija lijena je o ičemu danas učiti i istraživati van onog programa koji im je država namijenila.
Kad završi fakultet takav genijalac će kao novi nazubljeni kotač trulog sustava donositi i sprovoditi nove idiotarije koje će još i nametati svakom pojedincu pod parolom ‘moraš i ništa ne pitaj’.
Razmislimo malo o tome koji su ljudi danas uzori mladim naraštajima. Ti mladi ljudi više se nemaju kome diviti. U stoljeću kada više nemamo nijednog virtuoznog skladatelja, arhitekta ili inovatora, mi imamo isprane mozgove u odijelima s kravatama koji su zagadili ovo društvo gore od bilo koje najezde žohara. Svi jednako izgledaju i jednako se ponašaju – kao da su programirani.
Oni se kite današnjim šupljim teorijama istodobno odbacujući tisuće godina znanja starih civilizacija i njihovih otkrića koja su bila dokaziva i u praksi i u izračunima. Po njima čovječanstvo je bilo glupo sve do zadnjih 50 godina a onda su na scenu stupili njihovi kvazi-idoli koji su im nacrtali sve od postanka svijeta pa do danas.
Koliko se mora biti tup da se pomisli da je znanje rezervirano za samo ovaj dio vremena i postojanja? Možda je i nebitno jesi danas tup ili nisi, bitno je da radiš i funkcioniraš po programu i ne iskačeš iz matrice.
Takvi dobiju odijelo i kravatu i čekaju naputke s vrha da ‘Veliki brat’ odluči sve za njih. Takvi stvaraju ovo bolesno i žalosno stanje ljudske svijesti i društva i svjesno zatvaraju vrata svemu što bi nekom moglo skrenuti pogled od ovakve parodije i iluzije.
I na kraju ono malo slobodoumnih ljudi kojima nije normalno slijediti idiotarije bivaju prozivani kao najveći uzurpatori, nazadnjaci i oni koji remete mir onih s atrofiranim mozgom.
Onaj nesretni žohar s početka priče i svi oni kojima ne štima ovo sveopće ludilo najveći su neprijatelji društva, program šteka baš s njima i odijelca će sve napraviti da matrica nastavi glatko raditi bez ikakvog ometanja sa strane.
Jer žohar je kriv što je ušao u tanjur s govnima…