Što učiniti kada naiđemo na životna razočarenja i prepreke?

Što učiniti kada naiđemo na životna razočarenja i prepreke?

Ima jedna vrlo poučna priča o seljaku, njegovu magarcu i bunaru koja u sebi krije vrijedno zrnce životne mudrosti. Seljak i magarac mnogo su vremena provodili zajedno. Magarac je seljaku bio od velike pomoći. No, jednoga dana dogodila se nezgoda. Seljakov magarac upao je u bunar. Seljak nije znao što učiniti. Pitao se kako da ga spasi… Magarac je plakao dozivajući ga u pomoć. Seljak nije znao kako da ga spasi. No, niti jedno rješenje nije mu dolazilo napamet. Situacija u kojoj se našao činila mu se bezizlaznom. 

Počeo je razmišljati o drugačijem rješenju ovog problema, ugasivši u potpunosti svoje emocije i pristupivši ovom problemu na iznenađujuće pragmatičan i realan način: „Magarac je već star, nije mu ostalo još dugo života. Ionako planiram kupiti novog, mladog magarca. A i bunar je skoro presušio, možda bih ga trebao zatrpati te iskopati novi bunar na nekom drugom mjestu. Možda je upravo sada pravi trenutak za to? Zakopat ću tako usput i svog starog magarca kojega ionako ne mogu spasiti, da se s vremenom ne osjeti miris njegova raspadanja.“

Pozvao je sve svoje susjede da mu pomognu zatrpati bunar. Svi su uzeli lopate i počeli bacati zemlju u bunar. Magarac isprva nije mogao vjerovati što se događa, bio je prestravljen shvativši da ga se seljak odrekao te je briznuo u plač zbog silnog razočarenja u nekoga kome je toliko vjerovao i bio mu toliko vjeran cijeli svoj život. I, dok su seljani i dalje bacali zemlju po starom magarcu u presušjeli bunar, odjednom, na iznenađenje svih, magarac je počeo sve tiše plakati, a potom je skroz utihnuo. Shvatio je da seljak nije vrijedan njegovih suza i da se mora sabrati i naći izlaz iz situacije u kojoj se našao.

Nakon što su seljani bacili jednu količinu zemlje u bunar, seljak je dao znak svima da prestanu bacati zemlju te odlučio zaviriti u bunar kako bi vidio što se dole dešava, s obzirom da se magarac više nije čuo.

Bio je zadivljen onim što je tamo vidio. Magarac je otresao svaki komad zemlje koji mu je pao na leđa sa sebe, izgnječio ga i utabao ispod sebe svojim kopitima kako bi od te zemlje napravio čvrstu podlogu. Malo po malo, utabao je dovoljno zemlje da se uspne do vrha bunara. Vrlo brzo, na sveopće čuđenje, magarac se pojavio na vrhu – i iskočio iz bunara, sretan što je uspio nadvladati naizgled nemoguću i bezizlaznu situaciju i što je sam odredio svoju sudbinu, ne prihvaćajući sudbinu koju su mu bili odredili seljak koji ga se tako olako odrekao nakon što mu je godinama služio i njegovi susjedi koji su jedva dočekali zatrpati zemljom jedno nedužno živo biće, umjesto da pronađu način da ga spase.

Iz svake situacije uvijek postoji izlaz. I kada misliš da ga nema, nisi u pravu. Izlaz uvijek postoji. Nikada ne smijemo odustati od nečega u što vjerujemo. Nikada ne smijemo odustati od najvećeg dara kojeg smo to dobili, a to je život. Nikada ne smijemo sebi okrenuti leđa niti na trenutak, već se moramo boriti za sebe i sve ono u što vjerujemo svim svojim bićem. Nitko to neće učiniti umjesto nas samih. 

Zemlja kojom su ljudi htjeli zatrpati magarca, njemu je bila spas i od nje je sebi napravio stepenice kojima se popeo do vrha bunara te potom veselo iskočio van, na slobodu. Nakon tog gorkog iskustva, kada je vidio kakvi su ljudi, odlučio je biti oprezniji u odnosu s njima.

U životu ćemo doživjeti svakojaka iznenađenja. I ona ugodna, kao i neugodna. A, ljude ćemo najbolje upoznati u teškim životnim trenucima. Doživjet ćemo i više nego često da nam okrenu leđa upravo oni ljudi kojima smo najviše vjerovali, kao i to da će nam pomoći ljudi od kojih bismo to najmanje očekivali. To je život. Nikada nas ne prestaje iznenađivati. I onda kada mislimo da se više ničemu ne možemo iznenaditi, život će se potruditi da nas iznenadi.

Nemojmo stoga previše brinuti zbog toga što ćemo se u životu susresti s brojnim grumenima zemlje i prljavštinama koje će padati po nama od strane onih ljudi koji će nas željeti zatrpati zemljom kao i seljani starog, ali mudrog magarca koji je odlučio nastaviti živjeti, a ne skončati na dnu presušjelog bunara.

Otresimo istog časa svaki novi grumen zemlje koji tijekom života padne na nas i neka nam taj isti grumen posluži kao inspiracija za izgradnju jedne nove životne stepenice koja će nas voditi još jedan korak, još jednu stepenicu više prema duhovnom blaženstvu, toj našoj konačnoj pobjedi nad bilo kakvim zdvajanjem.

Nema ljepšeg osjećaja nego lošu situaciju pretvoriti u materijal koji nas jača i gradi kao snažne, mudre ljude. Sve su to životna iskustva koja nas nečemu uče. Sve što doživljavamo jedna je stepenica koja nas izgrađuje kao ljude i pomaže nam da se još više uspnemo prema vrhu, prema najvećem bogatstvu – duhovnosti.

Izvor: YouTube Inspired Wisdom World

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp