WHO i WEF se pitaju: Zašto nam ljudi ne vjeruju?

WHO i WEF se pitaju: Zašto nam ljudi ne vjeruju?

Na web stranici Svjetskog ekonomskog foruma, regionalni direktor SZO-a za Europu i estonski ministar zdravstva, od svih mjesta, razmišljaju o tome zašto povjerenje u zdravstveni sustav tako brzo opada. Naravno, ljudi ne priznaju vlastite pogreške – primjerice u vidu štetnih i neučinkovitih masovnih cijepljenja i destruktivnih plandemijskih mjera. Umjesto toga, glavni prigovor odnosi se na takozvane dezinformacije.

“Zašto pada povjerenje u zdravstvo i što se može učiniti po tom pitanju?” – ovo pitanje postavljaju Hans Kluge (regionalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Europu) i Riina Sikkut (ministrica zdravstva Estonije). Da zašto?

Odmah na početku možete pročitati u članku od 12. prosinca na web stranici WEF-a:

Povjerenje između pacijenata, zdravstvenih radnika i vlade oslabilo je iz nekoliko razloga, uključujući nedostatak jasne i transparentne komunikacije i širenje dezinformacija.

Iako se navodi da je takozvana pandemija potaknula gubitak povjerenja, nema govora o opsjednutosti mjerama i obaveznim cijepljenjem. Članak je namijenjen promicanju Tallinnske konferencije o zdravstvenim sustavima od 12. do 13. prosinca, tijekom koje su se ministri zdravstva iz zemalja članica WHO-a u EU sastali u Estoniji i kolektivno se čude što politika i institucije uživaju sve manje povjerenja među stanovništvom. “Povjerenje i transformacija” bio je moto konferencije: Na kraju krajeva, povjerenje je preduvjet za transformaciju.

Preobrazba na štetu građana

Glupo je što stanovništvo ne želi transformaciju koju WHO i EU žele promicati. Povjerenje je nemoguće izgraditi sve dok se radi protiv volje građana. Konkretno, ludilo za digitalizacijom koje se trenutno gura naprijed neće izazvati buru entuzijazma kod bilo koga tko je čak i izdaleka kritičan, s obzirom na pozadinu digitalnih potvrda o cijepljenju. 

Prisluškivanje zdravstvenih podataka, koji bi trebali ostati između osobnih liječnika i samih oboljelih, ne služi građanima. Međutim, te se informacije lako mogu upotrijebiti protiv njih – za sankcioniranje nepoželjnog ponašanja i za provođenje planova poput, na primjer, „potpunog cijepljenja“.

Organizacije, vlasti pa čak i liječnici koji su bez dokaza prisiljavali svoje pacijente na eksperimentalna cijepljenja protiv korone uistinu su zaslužili opće nepovjerenje. A zdravstveni radnici koji su izgubili posao zbog statusa cijepljenja više nikada neće moći vjerovati ovom korumpiranom sustavu ovisnom o lijekovima. 

Činjenica da su Kluge i Sikkut zbunjeni činjenicom da se medicinsko osoblje očito više ne osjeća cijenjenim je ruganje u ovoj pozadini. Istina je da se primjećuje da je politizacija zdravstva, posebno tijekom “pandemije”, dovela do razočaranja – ali što vrijedi ova izjava kada dolazi od dužnosnika WHO-a i ministra koji je aktivno promicao sve te pritužbe? Jesu li ikada otvoreno priznali svoje pogreške i ispričali se žrtvama?

Korupcija i raspad demokracije

Samo objava ovog članka na web stranici WEF-a pokazuje zašto se WHO-u i svima onima koji djeluju u njegovo ime sve manje vjeruje. Može se raspravljati o tome koliku moć Svjetski ekonomski forum i njegovi članovi stvarno imaju u cijelom svijetu, ali činjenica je da je WEF simptom upravo te bolesti koja otežava život svjetskoj populaciji. Tamo nitko ne mari za ljude kao slobodne pojedince. Za globaliste, stanovništvo je općenito masa stoke kojom treba upravljati, kontrolirati je i koristiti na najbolji mogući način.

Ovaj forum je prije svega udruga gospodarstvenika i političara koji uvijek konkretno propagiraju krize od kojih sami najviše profitiraju – preraspodjelom (poreznog) novca koji se kanalizira masovno u određene industrije, ili kroz kolektivno promicanje totalitarnih struktura za (lukrativno) stjecanje i održavanje moći. Stalna borba protiv kritičnih informacija ovdje je najbolji primjer.

Ništa od ovoga nije u skladu s demokratskim načelima. Ili su vas pitali trebaju li se vaši porezi koristiti za subvencioniranje nekonkurentnih zelenih tehnologija i trebaju li se eksperimentalni farmaceutski proizvodi kupovati i dijeliti ljudima pod prisilom? Jesu li vas pitali podržavate li napad na nacionalni suverenitet u obliku ugovora WHO-a o pandemiji i izmjenama Međunarodnog zdravstvenog pravilnika? Vjerujete li da će pristaše WEF-a i organizacije koje otvoreno surađuju s WEF-om djelovati u vašu korist i imati na umu samo vaš najbolji interes? A ako pak ne: Koja je vjerojatnost da ćete ikada moći izgraditi ovo povjerenje?

Nakon godina Corone, javno postavljeno pitanje zašto je poljuljano povjerenje u zdravstvenu politiku na međunarodnoj razini je – najblaže rečeno – smješno. To pokazuje da očito nema interesa za preocjenjivanjem i korekcijom kursa na odgovornim pozicijama. A također ilustrira zašto bi ljudima bilo dobro da ostanu sumnjičavi i oprezni.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp