U ateizmu prevladava razmišljanje „Ja sam kontrolor, ja sam uživatelj.“ S takvim razmišljanjem samozvani vjernik ne slavi rođenje Isusa, nego svoju gozbu i svoje ukrašavanje doma radi svoje vlastite ugode.
S veselim smiješkom na licu takav pojedinac s demonskim karakteristikama svoje naravi ne brine što Isus ne želi da se zgrću mrtva stabla za njega. Ustvari takvog pojedinca uopće niti ne zanima što Isus želi. Njega ili nju zanima dobra zabava, dobra hrana, pokloni ispod mrtvog drveta i dobar interijer da se može hvaliti susjedima kako mu/joj ovaj Božić baš super i bajkovit.
Ako se netko usudi reći da posječeno drvo i prežderavanje nemaju veze s Isusom ti ateisti brzo će skočiti u svoju obranu i glasno izjaviti da je to sveta tradicija. Iako znaju da čine krivo, pojačan ego koji je izražen kod ateista neće im dopustiti da priznaju da nešto krivo rade. A i ne žele priznati jer onda bi se morali odreći svog nakaradnog obreda koji ponavljaju iz godine u godinu. I tko da njima pametuje, to je prvo što će oni pomisliti ako dobiju nečiju kritiku ili savjet da bi trebali neke stvari promijeniti.
Za dva tjedna kad to obredno ukrašavanje slomljenog drveta počne pokazivati znakove raspadanja i kad im iglice na podu počnu ići na živce bez osjećaja će baciti tu osušenu jelu u kontejner i nastaviti svoj životni put bez da trepnu što ostavljaju darove smrti iza sebe.
Izvor fotografije: Facebook
Misli će im već biti na Valentinovu i na planovima koju da masku kupe za Halloween prije novog sljedećeg Božića. Jer njima je svako slavlje dobrodošlo ako vide zabavu i komfor u tome za sebe. Jer jedan je život koji imamo i treba ga živjeti – njihov je moto bez obzira što im njihova vjera drugačije govori.
Ja, moje, moja obitelj, sad, tu i odmah. Hop, hop, hop – vječni život probuđenog srca sve je dalje, a na Isusa još samo raspeće podsjeća na zidu.
Merry Christmas!
