Kada je riječ o stvarnom funkcioniranju globalne strukture moći, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine dok ne povučete zavjesu i ne bacite pogled iza njih. To je svakako slučaj s Izraelom, koji tiho financira Hamas kao kontroliranu opoziciju kako bi spriječio prisilno dvodržavno rješenje.
Izraelski premijer Benjamin “Bibi” Netanyahu jednom je pratio katarskog diplomata u Pojas Gaze kako bi Hamasu dao kovčeg pun novca kako bi palestinsku skupinu održao taman dovoljno jakom da se suprotstavi palestinskim vlastima na Zapadnoj obali, ali taman dovoljno slabom da ih ne pretekne.
Ovaj Netanyahuov potez neizravno je ojačao Hamasov vojni kapacitet, kako je objavio The New York Times.
U biti, Izrael je financirao obje strane u ratu, da tako kažemo, kako bi unaprijedio svoju cionističku agendu. Ceremonija inauguracije cionizma prvi put se dogodila 1948. godine, kada je Izrael ponovno proglašen nacijom, a još ranije, 1917. godine, Balfourovom deklaracijom koja je sve pokrenula.
“Kako bi podržala Hamas, Netanyahuova vlada je radila s Katarom kako bi zadržala protok novca”, izvijestio je jedan medij. “Izrael je znao da Katar podržava Hamas, ali se nije protivio isplatama i čak je lobirao kod američkih zakonodavaca da ne sankcioniraju Katar.
Čini se da su mladići i dječaci koje Izrael okuplja u Gazi kao “borce Hamasa” civili koje Izrael ponižava i dehumanizira za predstavu.)
Netanyahu, lažni “mirovni sporazum” i milijuni opranog novca
Godine 2018. Netanyahu i njegov režim osmislili su plan usmjeravanja novca Hamasu tvrdeći da dopuštaju ulazak u Gazu kao “civilnu pomoć”.
Prema Timesu, Netanyahuov plan uključivao je “mirovni” sporazum s Hamasom koji je Kataru omogućio da donese milijune dolara u Pojas Gaze pod krinkom raspodjele siromašnim civilnim obiteljima.
U stvarnosti, izraelski sigurnosni dužnosnici susreli su se s katarskim diplomatom na izraelsko-jordanskoj granici kako bi ga osobno odvezli u Gazu s novcem.
Zapadne obavještajne agencije otkrile su da je Hamas velik dio novca iskoristio za sebe, dok je ostavio malo ili ništa siromašnim obiteljima u Pojasu Gaze koje su i dalje teško pogođene ratom.
“Mirovni sporazum” o kojem je riječ trajao je do 7. listopada, kada je Hamasu dopušteno da izvrši invaziju i napad na Izrael sedam sati prije nego što su Izraelske obrambene snage (IDF) konačno intervenirale.
Od tada su izraelske snage ubile više od 17.000 civila u Gazi, uz stotine izraelskih civila koje su izraelske snage ubile u unakrsnoj vatri 7. listopada.
“Izrael mora održati svoj legitimitet držeći na vlasti Hamas, označenu terorističku organizaciju”, napisao je jedan komentator. “Na taj način međunarodna zajednica je na njihovoj strani u svakom sukobu.”
“7. listopada bio je božji dar jer sada Izrael može u biti neometano nastaviti s okupacijom i raseljavanjem kakvom sada vidimo, bez međunarodne reakcije.”
Drugi je napisao da je sve ovo još samo “američki porezni dolar na djelu”.
‘Ispovijesti ekonomskog ubojice’ pričaju priču koja se ponavlja”, dodao je isti komentator.
“Izdajničke vođe žive u luksuzu dok je njihov narod bačen psima rata.”
“Ima nafte pod zemljom i korporacije ne žele ništa od toga dijeliti s poljoprivrednicima.
Moraju očistiti zemlju za svoje bušilice. Nažalost, njezine pristaše obično na kraju ubiju kao zahvalu. Također nema potrebe dijeliti bogatstvo s njima nakon što su ispunili svoju svrhu. I previše znaju.“
