Prvo sam se obratio OTP banci i nakon dugotrajne komunikacije i prebacivanja mojih upita na nekoliko službenih osoba (4 osobe) banke, dobio sam odgovore na pitanja, a nakon toga sam postavio upite Hrvatskoj narodnoj banci (HNB).

Moram naglasiti kako su odgovori iz OTP-a prvo bili neodređeni i moglo sa zaključiti kako žele izbjeći odgovore, no na moje inzistiranje i ponavljanje pitanja, ipak sam dobio odgovore.

Prvi odgovor bio je da su pitanja proslijedili kolegama, a drugi odgovor bio je da „OTP banka poduzima sve potrebne mjere kako bi bila u skladu s EU Zelenim planom i svom regulativom vezanom za ESG područje“?

Iz prva dva odgovora i iz ostalih odgovora može se zaključiti kako banka nerado govori o ovoj temi i ovu temu krije kao zmija noge pa nam se ovdje nameće pitanje – zašto je tome tako?

Nakon prepiske i nekoliko mojih tvrdnji u nastavku ipak je stigao odgovor.

Napisao sam im da ću, ako dobijem obavijest da će banka pratiti moj ugljični otisak kao klijenta banke, o tome obavijestiti svog odvjetnika, DORH, predsjednika RH i međunarodne udruge za zaštitu ljudskih prava i javnost.

Iako su me na to uputili, odgovorio sam im da mene ne zanimaju prakse održivog razvoja u OTP banci i zamolio sam ih da me više ne pozivaju da čitam njihova izvješća o održivosti i da me više ne obavještavaju o digitalnim i zelenim tranzicijama u kojima sudjeluje njihova banka, jer to nema nikakve veze s održivim razvojem, nego isključivo s potpunom kontrolom građana i nezakonitim nadzorom građana pod izgovorom ‘održivog razvoja’.

Napisao sam im još da ne želim da OTP banka neovlašteno prati moju potrošnju i da ću, ako do toga dođe, tražiti zaštitu državnih pravosudnih tijela, odvjetnika specijaliziranih za ljudska prava i slobode i međunarodnih organizacija za ljudska prava te ću biti prisiljen o svemu obavijestiti hrvatsku javnost. Nadalje, napisao sam im kako smatram da, ako OTP banka u budućnosti bude izračunavala ugljični otisak svojih klijenata, u budućnosti može očekivati “kontraugljični stampedo”, što vjerujem nikome nije u interesu.

Njihov odgovor je da sada OTP banka ne izračunava ugljični otisak svojih klijenata, ali je moguće da će to raditi u budućnosti.

HNB 

Slična situacija je bila i u komunikaciji s Hrvatskom narodnom bankom.

No, iz njihovih odgovora može se zaključiti kao da ne žele jasno i razumljivo odgovoriti na nekoliko kratkih i preciznih pitanja.

Komunikacija između moje malenkosti i OTP-a i HNB-a je pohranjena i uvijek je dostupna zainteresiranima uz napomenu da iz HNB-a nisu odgovorili na ova pitanja:

• Na koji način će banke izračunavati ugljični otisak „drugih ugovornih strana“?
• Je li izračunavanje ugljičnog otiska bez pristanka klijenta u skladu sa zakonima i Ustavom Republike Hrvatske?
• Koje mjere će HNB i poslovne banke poduzeti protiv klijenata koji ne pristanu da se prati njihov ugljični otisak?
• Kako je prepričavanje njihovih gramatičko – pravopisnih akrobacija nemoguće, u nastavku su njihovi odgovori.

Odgovor iz HNB broj 1.:

„Sukladno članku 449.a. Uredbe EU br. 575/2013 od 28. lipnja 2022. velike kreditne institucije koje su izdale vrijednosne papire koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu bilo koje države članice dužne su objaviti informacije o ESG rizicima. Informacije se objavljuju na godišnjoj osnovi za prvu godinu, a zatim dvaput godišnje. Ove podatke kreditna institucija objavljuje na najvišoj razini konsolidacije u EU te se stoga ova obveza za sada odnosi isključivo na Hrvatsku poštansku banku.

Način i sadržaj objave informacija o ESG rizicima propisan je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/2453 оd 30. studenoga 2022. o izmjeni provedbenih tehničkih standarda utvrđenih u Provedbenoj uredbi (EU) 2021/637 u vezi s objavom okolišnih, društvenih i upravljačkih rizika. 

U skladu s navedenom Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/2453, kreditne institucije biti će dužne, od 30. lipnja 2024. godine, početi objavljivati informacije o emisijama njihovih drugih ugovornih strana iz opsega 1., 2. i 3., ako su već dostupne, uključujući kvalitativne informacije o metodologiji i izvorima koji su primijenjeni pri izračunavanju tih emisija u opisu priloženom Obrascu 1.  Ako kreditne institucije još ne procjenjuju emisije svojih drugih ugovornih strana povezane s njihovim financijskim djelatnostima, uključujući aktivnosti financiranja i ulaganja, objavljuju informacije o svojim planovima za primjenu metoda za procjenu i objavu tih informacija.

Iako temeljem navedene Uredbe i ostalih važećih propisa Hrvatske narodne banke trenutno ne postoji obveza prema kreditnim institucijama da objavljuju i računaju ugljični otisak svojih drugih ugovornih strana, s obzirom da je trenutno u tijeku izmjena Uredbe EU br. 575/2013 u dijelu obveza o javnim objavama i izvješćivanju supervizora o ESG rizicima, ne može se isključiti mogućnost da će se gore navedene obveze proširiti i na sve ostale kreditne institucije.“

Odgovor iz HNB broj 2.:

“Za izračunavanje postotka izloženosti djelatnostima koje su u skladu sa zahtjevima iz članka 3. Uredbe (EU) 2020/852 (izloženosti usklađene s taksonomijom) prema tim drugim ugovornim stranama, institucije:

(a)Mogu upotrijebiti, ako su dostupne, informacije dobivene od svojih drugih ugovornih strana na dobrovoljnoj i bilateralnoj osnovi u okviru postupka odobravanja kredita, redovnog pregleda kredita i postupka praćenja;

(b)Ako druga ugovorna strana ne može ili nije voljna dostaviti predmetne podatke na bilateralnoj osnovi, mogu upotrijebiti interne procjene i zamjenske vrijednosti, a u opisu koji se prilaže obrascu objasniti u kojoj su mjeri korištene te interne procjene i zamjenske vrijednosti te o kojim je internim procjenama i zamjenskim vrijednostima riječ;

(c)Ako ne mogu prikupiti predmetne informacije na bilateralnoj osnovi ili ne mogu upotrijebiti interne procjene i zamjenske vrijednosti ili ako ne mogu prikupiti te informacije niti upotrijebiti te procjene i zamjenske vrijednosti na način koji ne uzrokuje prekomjerno opterećenje za njih ili njihove druge ugovorne strane, to mogu objasniti u opisu koji se prilaže obrascu.”

Stoga druga ugovorna strana ničim nije obavezna dostaviti navedene podatke, a u tom slučaju da druga ugovorna strana ne može ili nije voljna dostaviti relevantne podatke, Hrvatska poštanska banka potrebiti će interne procjene i zamjenske vrijednosti, ili obrazložiti zašto niti jedna od opcija nije moguća. Pri čemu je druga ugovorna strana klijent banke prema kojem banka ima izloženost. Banke su dužne upravljati svim rizicima kojima su izložene uključujući i okolišne rizike koji se transmisijskim kanalima mogu odraziti na temeljne rizike, primjerice kreditni rizik.

Hrvatska poštanska banka u svojim objavama temelji procjenu emisija iz opsega 3. na informacijama o emisijama prikupljenima od njenih drugih ugovornih strana i na informacijama o prosječnom intenzitetu emisija za pojedini sektor. Metode izračunavanja emisija ugljika pojedinih poduzeća uključuju globalni standard obračunavanja emisija stakleničkih plinova i izvješćivanja o tim emisijama za financijsku industriju, koji je razvilo Partnerstvo za financije povezane s obračunavanjem emisija ugljika (Partnership for Carbon Accounting Financials – PCAF) (od posebne važnosti za objavljivanje financijskih informacija o klimatskim promjenama) ili Projekt objavljivanja informacija o emisijama ugljika (Carbon Disclosure Project). Institucije razmjerno procjenjuju emisije iz opsega 3. po sektoru, među ostalim uzimajući u obzir njihove izloženosti (krediti i predujmovi, dužnički vrijednosni papiri i ulaganja u kapital) prema drugoj ugovornoj strani u odnosu na ukupne obveze (računovodstvene obveze i dionički kapital) druge ugovorne strane.

U opisu koji se prilaže obrascu institucije dostavljaju detaljna objašnjenja o izvorima korištenih podataka i metodologiji koju su primijenile pri procjenjivanju svojih emisija stakleničkih plinova iz opsega 3. Konkretno, institucije navode objavljuju li nešto od sljedećeg:

-prijavljene emisije (emisije se prikupljaju izravno od dužnika ili poduzeća u koje se ulaže);

-emisije koje se temelje na fizičkoj djelatnosti (emisije procjenjuje izvještajna financijska institucija na temelju podataka o primarnoj fizičkoj djelatnosti prikupljenih od dužnika ili poduzeća u koje se ulaže);

-emisije koje se temelje na ekonomskoj djelatnosti (emisije procjenjuje izvještajna financijska institucija na temelju podataka o ekonomskoj djelatnosti prikupljenih od dužnika ili poduzeća u koje se ulaže).“