Kad pomažeš, zapamti, bitne su granice. Jer ljudi se ne znaju zaustaviti. Progutat će te, sažvakati, a onda ispljunuti.
Uzet će od tebe i ono što trebaju i ono što ne trebaju. Radit ćeš za njih i ono što oni ne mogu učiniti, ali i ono što mogu. A onda ćeš se odjednom sam osjetiti posramljeno. Iskorišteno. Odbačeno.
Jer su davno prešle sve granice dobrote. Jer pola onoga što si im činio nije trebalo. Ali su uzimali kada se već daje.
Kad pomažeš, zapamti, bitne su granice. Nemoj da sve odjednom sklizne u iskorištavanje. A nekada je tako malo potrebno. I onda se pitaš kako je sve to s dobrim namjerama loše završilo.
Brzo ljudi zaborave. Sve zaborave. I kasnije ti kažu da nisu od tebe ni tražili sve što si im davao. I budu u pravu.
Neće tu doći osjećaj zahvalnosti. Niti jedan drugi osjećaj. Doći će samo pitanje kako prije nisi otvorio oči i vidio tu ludu igru manipulacije.