No, ukratko rečeno to izgleda ovako: „Svi smo mi programirani i na nekoj razini traumatizirani, jer smo tijekom odrastanja naučili da je za preživljavanje puno važnije prilagođavanje očekivanjima, zahtjevima i pravilima autoriteta/društva, nego biti Svoj – djelovati i bivati iz Srca, onako kako osjećamo unutarnji tok energija i prirodan poriv. Svakim prilagođavanjem mi smo se zapravo sve više i više odvajali od Svoje Pjesme Srca (one Božanske Iskre koja se želi kroz nas izražavati i istraživati ovu fizičku dimenziju). Tim postepenim odvajanjem od Sebe, nastali su različiti slojevi koje trebamo otpustiti, kako bismo ponovno osjetili taj prirodni tok Životne Energije, kreativnost, inspiraciju, smislenost, svrhovitost, radost, povjerenje u Život, sebe i druge ljude.“

E sad… Na tom putu važno je znati da unutar nas i oko nas postoje različiti tokovi energija koje su cijelo vrijeme u interakciji te su cijelo vrijeme dio cjeline. To znači da promjena u jednoj vrsti energije utječe na promjenu u drugoj vrsti energije. Neki od tokova energije su misaoni, emocionalni, fizički, duhovni, kolektivni, genetski… I svaki taj tok energije ima svjesni dio priče, podsvjesni i nesvjesni.

Svjesni dio priče je samo vrh sante leda, zbog čega je važno zaroniti u podsvijest i nesvjesno. Jezik podsvijesti ne podudara se baš s logikom i racionalnošću na koje smo naučeni. Logika podsvijesti je drugačija, sveobuhvatnija, simbolična, osobnija… Ako pokušamo podsvijest razumjeti samo svojim svjesnim mentalnim dijelom bića, nećemo se previše usrećiti. Podsvijest je potrebno osjetiti i kroz tijelo, a funkciju mentalnog dijela bića staviti u poziciju promatrača i onoga koji prevodi taj jezik simbola u jezik koji je razumljiv i našem svjesnom dijelu uma.

Zbog svega što sam navela, proces vraćanja Sebi je u prvom redu proces, što znači da traje kroz vrijeme i ne ide preko noći. Barem ja nemam iskustvo trenutnog otpuštanja svih slojeva preko noći i buđenja u potpuno (nazovimo to) „prosvjetljenom stanju“. Isto tako ne poznajem nikoga tko je doživio trenutno „prosvjetljenje“. Znam neke (i sama sam među njima), koji često dobivaju uvide i osjetilno zavirivanje u to „prosvjetljenje“, ali to nije „prosvjetljenje“.

To su, barem prema mom iskustvu, samo putokazi koji me usmjeravaju kamo i kako dalje sa svrhom skidanja još pokojeg sloja za koji se držim, koji sam povezala sa svojim identitetom, a zapravo je samo dio programiranja i energetskih blokada. Sasvim je jedna stvar dobiti uvid, osjetiti „TO NEŠTO“ i u istom trenutku to integrirati u svaku poru svog bića i u apsolutno sva svoja ponašanja, misli, doživljavanje emocija, svijeta, sebe i drugih. I sasvim je druga stvar dobiti uvid, osjetiti „TO NEŠTO“ i time samo dobiti putokaz kamo se dalje kretati, koji je sljedeći sloj koji trebam skinuti sa sebe.

U tom pogledu jako je važno biti iskren prema sebi i ne se zapetljati u stvaranje iluzorne priče da smo „prosvjetljeni“ i time bolji od drugih. Svatko ima svoj put, svatko ima teškoće koje su mu stavljene na put kako bi iz tih teškoća upoznali, shvatili i razvili određene kvalitete, koje su dio Pjesme Srca. Bez razvijanja tih kvaliteta nemamo šanse vlastitu Pjesmu Srca provesti u djelo, odnosno nemamo kapaciteta živjeti svoj puni potencijal i time oplemenjivati i tuđe živote na svoj specifičan, jedinstven i veličanstven način. Pa tko sam ja ili bilo tko od nas da se postavlja na tron i govori: „Ja znam što trebate i kako trebate da biste bili sretni i zadovoljni, da bi svima bilo bolje.“

Postoje isti/slični obrasci kod svih, iste/slične potrebe, ista/slična proklizavanja i držanja za svijet iluzije. Svi unutar sebe osjetimo energetske tokove misli, emocija, fizičkog tijela, podsvijesti, duše, kolektivnih priča na neki svoj način…

I za sve bi bilo korisno da se pozabave istraživanjem specifičnosti onoga što se događa unutar njihove kože te da skinu slojeve koji ih koče u življenju života čiji potencijal osjećaju u sebi. No, potpuno je slobodna volja te individualna priča i odluka na koji način će se s time baviti te hoće li se uopće baviti.

Nekome više odgovara s time raditi kroz tijelo, kroz glas. Nekome više odgovara raditi s emocijama i podsvijesti, nekome više s mislima te s time u vezi mnogo učiti. Netko želi raditi energetski i pritom razumjeti što se događa, dok se netko drugi možda više voli prepustiti nekome u ruke tko radi s bilo kojim energetskim tokovima te pritom nema potrebu razumjeti što se događa tijekom procesa.

I koji god način je tvoj, u redu je. No nitko nam ne može reći koji je naš način, već to osjećamo sami. Osjetimo koje teme, tehnike i ljudi nas privlače i jedino što trebamo je slušati tu privlačnost, koju uglavnom ne razumijemo i ne znamo objasniti. Isto tako, moguće je da osjećamo kako trebamo raditi kombinaciju nekih tehnika, raditi s nekoliko terapeuta i/ili paralelno sa različitim tokovima energija. Moguće je i da u različitim fazama procesa vraćanja Sebi želimo raditi s različitim tehnikama/znanjima/vještinama/ljudima. I to je u redu. I ponavljam… Što odgovara nama možemo osjetiti samo mi.

Te slojeve možemo usporediti i s ruksakom koji smo dobili prilikom rođenja i u koji pospremamo različita iskustva, kramu i kamenje. I zbog toga ruksak postaje sve teži iz dana u dan, a nama je sve teže kretati se kroz Život odmorno, zaigrano, radosno, mirno i zadovoljno. Zato je dobro i mudro zaviriti u taj ruksak i vidjeti za što je došlo vrijeme da se izbaci iz ruksaka. Ostat će nam iskustvo i sjećanje pa i pokoja lekcija/vještina/vrlina, ali neće više biti osjećaja težine na leđima, već osjećaj lakoće, ponosa, zadovoljstva i zahvalnosti.

U mom radu najveći je naglasak na radu s podsvijesti i na različitim energetskim tokovima unutar nas. Koliko duboko idemo i s kojim energetskim tokovima se radi u pojedinom susretu ovisi podjednako o mojoj spremnosti i kapacitetu, kao i o spremnosti i kapacitetu osobe s kojom radim. Drugim riječima, ako kod osobe nasuprot mene osjetim kako je problem puno dublji od onoga što trenutno sama vidi, jako je važno prilagoditi se trenutnom kapacitetu osobe s kojom radim i ne forsirati da idemo dublje.

S druge strane, ako je osoba nasuprot mene spremna ići dublje od mene, onda je važno reći: „Oprosti, ovo nije nešto u čemu ti ja mogu pomoći“ te preporučiti nekog tko bi u tome mogao pomoći, ako znam za tako nekoga.

Ono što sam naučila je da osoba koja se bavi ovakvim energetskim i dubokim radom zaista može pomoći drugoj osobi samo do razine sloja do kojeg je sama došla.

Baviti se s ovakvim stvarima kao pozivom nije nimalo idilično i zapravo je jako izazovno, nekad energetski teško i preplavljujuće. Da bi netko zaista bio kvalitetan u takvoj vrsti rada, jako je važno da zaista poznaje sebe, svoje kapacitete te da svakodnevno posvećuje dovoljno vremena za kontemplaciju na način na koji mu odgovara.

Koliko god ponašanja drugih nisu u redu (barem se tako čini), koliko god zbog svih vanjskih situacija osjećaš neku vrstu užasa, strahova i pritiska unutar sebe, molim te, ne troši uzalud energiju na prosuđivanje i kritiziranje i osuđivanje drugih. Kako bi bilo umjesto toga usmjeri tu energiju na upoznavanje tokova energija unutar sebe? Kako bi bilo postaviti si pitanja: „Koji kamen unutar mog ruksaka se probudio potaknut načinom doživljavanja trenutnih vanjskih događaja, a vrijeme je da ga izbacim van? Koji sloj obrambenih zidova sam spremna srušiti kako bih se približila Izvornom dijelu sebe?“

Koji god način odabereš, u redu je, a ako želiš raditi sa mnom, svi kontakti navedeni su na FB stranici Put Pjesme Srca, a možeš me pronaći i na telegram kanalu istog imena.

S ljubavlju,

Rebeka