Da bi se približilo ljudima, što stvarni znači “kraj vremena”, očito su bili aktivirani svi mogući načini da se to objasni.

To je tzv. “skidanje vela”, a često se nailazi na termin osvještavanje, otvaranje srca i buđenje.

To se dešava već nekih pedesetak godina. Pripreme su počele odavno prije. Zapisivano je stoljećima, kao nešto što će dočekati ovo vrijeme, kad istine budu izlazile na vidjelo.

U “kraju vremena” više i nema vremena za spore procese tog buđenja i otvaranja srca.

Podosta se promjena, u samom čovjeku, dešava na neki nagli i neočekivani način.

Zbog nečega ili nekoga, srce lomi svoje okove i skida ih. Nastupa poprilično ranjivi period u životu takvog čovjeka.

Ponekad se čini da su svi poludjeli, ali samo su počeli izlaziti iz sigurnih, polumrtvih ili skroz mrtvih zona, u kojima se i nije moglo puno napredovati na unutarnjem planu.

Kada se izađe, tj. počinje izlaziti iz tih sigurnih zona, izlaze i duboko skrivene tamne strane čovjeka, kao što su strah, očaj, glupost i suočavanje s prošlošću i nasljeđem vlastite duše.

Sve više ljudi shvaća, duboko u sebi otkriva neke jednostavne istine, proizašle iz sveukupnog Znanja i Života.

Te jednostavne istine su da sve počinje prvo u nama, a onda se to manifestira u fizičkom i materijalnom obliku. Shvaća se opasnost laži, iluzija, osvještavaju se programi, nametnuti svijetom i njegovim sistemima, osvještavaju se međuljudski odnosi, tj. na čemu se ti odnosi temelje (je li to interes, običaj- tradicija ili ljubav iz duše). Osvještava se važnost emocionalne otvorenosti i njenih blagotvornih učinaka, bez obzira radi li se o dobrim ili lošim emocijama.

Sve više se govori o važnosti samopouzdanja, samopoštovanja i ljubavi prema sebi. To već ljudi ponavljaju kao papagaji i čak dolazi do odbijanja takvih pojmova.

Činjenica je da čovjek koji je siguran u sebe, koji sebi vjeruje, koji samog sebe poštuje i voli, je zdrava osoba, sa zdravom energijom, sposobna sve to pružiti i drugom ljudskom biću.

Prisutan je popriličan kaos, a zapravo je Preslagivanje.

Primijetit ćemo koliko je prisutno gibanje, dolasci i odlasci ljudi iz naših života, koliko je prisutna promjena u odnosima, promjena na fizičkom i materijalnom planu.

Ako nismo sigurni gdje smo i kako smo, možemo samo pogledati, čime i kime smo okruženi i na što liči neki prostor u kojem obitavamo. To će nam puno reći.

Isto tako, ako razmislimo tko su ljudi, s kojima smo u dodiru i komunikaciji, saznat ćemo na kojoj smo etapi tog putovanja. Možemo i testirati sami sebe tako da promatramo kako se osjećamo u nekim situacijama ili komunikacijama s drugim ljudima.

Ovaj “kraj vremena” zahtjeva potpunu iskrenost prema sebi, odbacivanje maski koje smo pred sobom, ali i pred drugima, nosili i zahtjeva to tzv. Čišćenje. Netko će to shvatiti kao čišćenje prošlosti, svojih grijeha ili trenutnog stanja u kojem jeste, netko će se posvetiti samom Stvaranju, Bogu ili Životu, a netko će čistiti vlastite sjene na duši.

Sve je dobro, sve je dobrodošlo, dok su oči otvorene i dok težimo tom otvaranju srca.

Otvaranje srca mi je najdraži termin, jer sam svaki puta fizički osjetila, kad je neki okov oko srca puknuo. To je neopisiva bol, otprilike, kao da vam netko čupa propali zub, bez anestezije. I nakon vađenja zuba, osjetite olakšanje. Tu jest otvorena rana, i boli, ali se njegom i pažnjom zatvara i iscjeljuje. Javlja se osjećaj oslobođenja. Prodiše se…

Javlja se istinska i duboka radost. Čak se uđe i u euforična stanja, koja prođu pa se opet “suču rukavi”… Kojim god putem krenuli, dobro je. Uvijek kažem da ne možemo niti zamisliti koliko je sve načina buđenja i otvaranja smislila sveukupna Kreacija, sveukupan Život. Smislila je za svakog čovjeka pojedinačno, nebrojeno mnogo načina.

Ovdje nema mjesta za strah, da ćemo biti preskočeni ili zaboravljeni.  Nismo niti svjesni koliko nam se prilika pruža, na dnevnoj bazi, što god radili, bavili se bilo čime i bivali u društvu bilo koga. Bitno je da osvijestimo društvo vlastite osobe i cjelokupnog bića.

Kraj je vremena i vremena više nema.

Nema ga za truljenje, stajanje ili da bez pogovora venemo. Ako krenemo, ako se gibamo, preispitujemo, promatramo i promišljamo, uključujući i inteligenciju srca i duše, sigurno ćemo dobiti priliku, sigurno ćemo dobiti još vremena za unutarnji napredak.