Zašto je toliko važno uroniti u sebe i što to znači?

Zašto je toliko važno uroniti u sebe i što to znači?

Svi smo više ili manje pod utjecajem filtera kroz koje promatramo svijet. Jedan od značajno ograničavajućih filtera, na koji se i sama često spotaknem, jest filter pet fizičkih osjetila. Taj filter stvara dojam da je stvarno jedino ono što osjetimo očima, ušima, njuhom, okusom i dodirom.

Što zapravo iskušavamo osjetilima? Energiju, odnosno vibraciju energije. Sve što jesmo i sve oko nas je energija. Opremljeni smo super biološkim računalom koje kodira i dekodira različite valne duljine energetskih tokova u različite boje, zvukove, osjete dodira, okuse i mirise. Koliko god da smo opremljeni super biološkim računalom, neke frekvencije našim fizičkim osjetilima nisu dostupne (npr. infracrveno i ultraljubičasto svjetlo ili infrazvuk i ultrazvuk). No postoji zakržljali dio nas koji može osjetiti i s one strane fizičkih osjetila.

U cijeloj priči važno je znati da postoje i dijelovi nas koji nisu svjesni – tzv. podsvijest i nesvjesno. U nastavku teksta saznaj zašto je važno shvatiti kako podsvijest i nesvjesno funkcionira te zašto je važno surađivati s njima.

Ako je sve energija (a to nisam rekla samo ja, to su rekli i neki veliki znanstvenici poput Einsteina i Tesle), tada je i bolest energija, kao i konfliktni odnosi, anksioznost, ovisnosti, financijske teškoće, živa bića, građevine, neživi objekti itd. Znam da nismo naučeni tako razmišljati, no možda je vrijeme da naučimo.

Upravo zbog toga, važno se upoznati s time kako su povezani naši svjesni, podsvjesni i nesvjesni dijelovi. Iz vlastitog iskustva mogu reći kako je ono što svjesno mislimo i čemu svjesno mislimo da težimo vrlo često suprotno onom što naše nesvjesno misli i čemu nesvjesno težimo. Zbog toga se unutar nas često odigrava sukob energija u kojem svjesna energija teče u jednom smjeru, a nesvjesna i podsvjesna u drugom. S obzirom da podsvjesno i nesvjesno čini većinu našeg dnevnog funkcioniranja na autopilotu (prirodan način uštede energije i automatiziranost svakodnevnih radnji važnih za preživljavanje i življenje), svjesno nema baš prevelike šanse „pobijediti“ u toj igri. Pa tako svjesno možemo misliti da se zdravo hranimo i da zdravo živimo, ali nesvjesno nas na takav način života prečesto tjera strah od bolesti (energija je usmjerena na bolest). I bez obzira na zdrave navike života može se dogoditi da najednom obolimo, npr. od neke autoimune bolesti ili psihičke bolesti jer nesvjesno i podsvjesno idu prema bolesti. U tom slučaju, svjesni dio često nije dovoljno istreniran niti razumije što se sve unutar nas događa, niti zna kako cjelokupnu energiju bića usmjeriti prema zdravlju i ravnoteži.

Druga stvar… Jako je važno shvatiti povezanost svojih misli, emocija, fizioloških reakcija i ponašanja te na to dodati shvaćanje o svjesnim, podsvjesnim i nesvjesnim tokovima nabrojanih energetskih tokova.

I to zapravo nije teško niti komplicirano, no zahtjeva ustrajnost, učenje i vježbanje, kao i odustajanje od dosadašnjeg naučenog i uobičajenog (tobože „normalnog“, ali rekla bih i neprirodnog) ljudskog funkcioniranja. Zbog toga je u početnim fazama uranjanja u sebe dobro raditi s osobom koja razumije što se događa na energetskoj razini i koja nas kroz to može voditi, usmjeravati i biti podrška kad zapnemo. Naravno, bilo kakva edukacija u tom području itekako može pomoći.

Što to sve zapravo znači u svakodnevnom životu? Znači li to da satima moramo meditirati i prestati živjeti? Za veliku većinu ljudi to ne znači to. To zapravo znači da kad osjetimo neku neugodnu emociju ili primijetimo neki tzv. „negativan tok misli“ ili smo svjesni neke svoje ovisnosti/navike ponašanja koju želimo promijeniti… znamo da je za transformaciju istog potrebno djelovati iz nekoliko frontova. Jako je važan svjesni dio, no zanemariti podsvjesni i nesvjesni dio je kao da sami sebi režemo granu na kojoj sjedimo.

Dat ću jedan primjer iz osobnog iskustva…

Prije nego sam krenula u kopanje na podsvijesti i druženje s nesvjesnim, bila sam dosta dobro upoznata s nekim znanjima, vještinama i tehnikama za rad na svom svjesnom dijelu. No, s obzirom na vrlo čestu brutalnu iskrenost prema sebi, shvatila sam kako moje reakcije na neke situacije nisu baš niti zrele niti ih svjesno mogu „kontrolirati“ usprkos svim znanjima i vještinama. Stavila sam ovo pod navodnike jer sam naučila da se energija ne kontrolira, već se s njom surađuje, tako da je to jedna iskustvena lekcija koja zahtjeva treniranje odustajanja od tako dobro uhodanog obrasca borba/bijeg.

U to vrijeme, doslovno me izluđivalo ostavljanje prljavih čarapa na podu iako postoji mjesto za prljavu odjeću. Osjetila bih toliku ljutnju i bijes, pa pomalo i gađenje prema osobi s kojom sam odlučila živjeti i dijeliti i ono divno i ono suprotno divnom… Nisam shvaćala zašto je toliko teško čarape staviti u tu vreću?!? Isto tako nisam shvaćala od kud tolika količina unutarnjeg užasa zbog nečeg tako banalnog? Koliko smo trenutaka proveli svađajući se, emocionalno se ucjenjujući, te projicirajući vlastita unutarnja govna na onog drugog… Čudo jedno…

Počela sam se promatrati i preispitivati. U tim trenucima često sam izgovarala: „Nisam ja tvoja sluškinja.“ To nisam prepoznala kao nešto što svjesno mislim o sebi ili ženama općenito. Svjesno mislim (a tako sam i odrastala) da svi koji žive u nekom kućanstvu pridonose održavanju higijene prostora, bez obzira kojeg spola bili. Ali, kada sam krenula kopati po svojoj podsvijesti shvatila sam kako tamo postoje drugačije ideje od ovih mojih svjesnih: „Žena mora služiti muškarcu. Žena ne smije zarađivati, mora se samo baviti kuhanjem, čišćenjem i podizanjem djece. Žena mora trpjeti. Žena mora žrtvovati svoju kreativnost i sposobnost stvaranja kako bi bila sluškinja i robinja. Žena nema pravo glasa i nema se pravo buniti.“ I uz takve programe išlo je mnogo neugodnih osjećaja, kao npr. – zamjeranje, ljutnja, sram, krivnja, tuga, očaj, nemoć, gađenje, bijes, mržnja, osjećaj dužnosti i manje vrijednosti… Kroz Theta Healing dobar sam dio podsvijesti reprogramirala u vezi toga.

Danas se i dalje ta ista banalna situacija ponavlja i to u većem stanu, tako da čarape nalazim u više prostorija. No, više ne trošim ni najmanji dio svoje energije na to. Zašto? Zato jer moje svjesno i nesvjesno idu u istom smjeru – njegove čarape, njegova priča i to u vrijeme kada njemu odgovara. Shvatila sam da ih uvijek makne prije nego idem usisavati, kako mi ne bi smetale, isto kao što ih i makne kad odluči da ih želi maknuti, a ne onda kada ja kažem da ih treba maknuti. Ista situacija, a sada je u vezi nje u meni mir umjesto oluje, a naš odnos je zbog tog unutarnjeg mira također mirniji, ljepši i lakši, što ne znači da nema trzavica i da je sve savršeno.

Želim naglasiti da vanjske (fizičke) situacije služe kako bi u nama pokrenule nesvjesna i podsvjesna energetska govna (energije koje su zbog nečega nekad postale zablokirane i prestale teći, pa je nastala smrdljiva bara) te ih podiglo do svjesne razine uma. Kada svjesni dio uma to primijeti kao nešto neželjeno, kreće potraga za rješenjem. Ako krenemo u potragu samo na razini 5 osjetila, nećemo se previše usrećiti i uvijek će biti nešto izvan nas (ili na razini našeg tijela) zbog čega nismo zadovoljni/uravnoteženi/zdravi… Ako uronimo u sebe, a to znači istražiti podsvjesne programe, ući u suradnju s emocijama, senzacijama koje osjetimo unutar svoje kože, iscijeliti unutarnje stresove, šokove i traume, tada radimo snažnu bazu za promjenu i u vanjskoj realnosti.

No, to ne znači da ćemo cijelo vrijeme meditirati i biti na tretmanima ili u nekim procesima. To znači da ćemo se promatrati u svakodnevnom životu, a onda s time što smo uočili „sjesti na kavu“ u svojoj unutrašnjosti. Nakon toga dobit ćemo inspiraciju da nešto poduzmemo u vanjskom životu (npr. promijenimo prehranu, odemo prošetati, napravimo nešto kreativno, preselimo se, prekinemo neki odnos, promijenimo posao…) i nakon toga krećemo u akciju u fizičkom svijetu. I ta akcija će donijeti neke poželjne promjene, ali će i probuditi neko nesvjesno energetsko govno koje dolazi na red za izbaciti iz sustava. Tada je vrijeme da se ponovno malo „sjednemo na kavu“ u svojoj unutrašnjosti, a onda dalje krenemo u neku akciju.

Svakodnevno izdvajanje barem 5 do 10 minuta za promotriti kako smo unutar vlastite kože te za ulazak u Prazninu, na dugoročne staze itekako čini veliku promjenu u svakodnevnom životu.

Sve je povezano i jedno ne isključuje drugo. I upravo zbog svega nabrojanog ne postoji čarobni štapić/tehnika/čovjek koji će jednim zamahom/jednim korištenjem napraviti promjenu koju očekujemo uglavnom iz svog svjesnog dijela bića, bez da shvaćamo kako nesvjesno i podsvjesno igraju u suprotnom smjeru te da ćemo kad-tad trebati preuzeti odgovornost za ono što nosimo i čuvamo u sebi te za ono što nam se reflektira izvana o nama samima.

Sa mnom možeš uroniti u svoju podsvijest i u svoje nesvjesno kroz svjestan proces. U svom radu kombiniram sve ono što sam kroz godine istraživanja, učenja te pokušaja i pogrešaka naučila, no vrlo često oslanjam se i na intuiciju, kao i na osjetljivost na tuđe energije, što sam do nedavno smatrala slabosti, a sad smatram korisnim alatom. Brošura informacija o uslugama koje nudim te načinu rada objavljena je na FB stranici i telegram kanalu Put Pjesme Srca.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp