Još jedan faktor koji se često zanemaruje je opseg lažno pozitivnih testova. Naime, austrijska inicijativa GGI istražuje pitanje koliko je ljudi moglo biti poslano u izolaciju zbog netočnih rezultata testiranja. Rezultat je šokantan: zahvaljujući besmislenom masovnom testiranju i niskoj prevalenciji, ozbiljna izolacija ponekad je možda čak bila uglavnom uzrokovana lažno pozitivnim testovima.

Lažno pozitivni testovi: Zanemarena količina s ogromnim posljedicama

Priopćenje za javnost Inicijative GGI 15. veljače 2024

Hrvatska je može se reći bila svjetski prvak u testiranju i često se time hvalila. U ovoj zemlji napravljen je ogroman broj PCR testova. Zdravi, asimptomatski ljudi često su testirani. Obično testirate ljude samo ako postoji odgovarajuća indikacija. Zanemaren je problem lažno pozitivnih testova. Ova “kolateralna šteta” neopravdane izolacije jednostavno je prihvaćena. Međutim, nikad se nije govorilo o njenim ogromnim razmjerima.

Tri su veličine relevantne za sljedeća objašnjenja. Specifičnost, osjetljivost i prevalencija. U pojedinostima, potrebne metode izračuna su kompliciranije (mogu se pronaći ovdje), ali u svrhu boljeg razumijevanja pribjegava se pojednostavljenju kako bi se razjasnili redovi veličina.

Lišavanje slobode bez mjere

Specifičnost  označava postotak do kojeg se nezaražene osobe smatraju zdravima . Na primjer, test sa specifičnošću od 95% daje lažno pozitivan rezultat kod 5 od 100 zdravih ljudi.[1] Covid-19 PCR test pretpostavlja prosječnu specifičnost od 97,31%. To znači da se na svakih 100 000 provedenih testova može očekivati ​​2690 lažno pozitivnih rezultata.[2] U Austriji je primjerice do 11. rujna 2022. obavljeno ukupno 101.246.769 PCR testova na koronavirus. [3] To bi značilo da je oko 2,7 milijuna testova bilo lažno pozitivno. Naravno, treba napomenuti da se u slučaju pozitivnog nalaza testa i izricanja obveze izolacije često ponovno radilo na testiranju iz interesa. Ovdje su važni i besplatni pokušaji testiranja. Ako se velikodušno pretpostavi da je samo oko petine lažno pozitivnih testova dovelo do nametanja obvezne izolacije, to znači da su u 540 000 slučajeva ljudi koji su bili potpuno zdravi nezakonito izolirani.

Ovo je posebno zabrinjavajuće jer se izolacija prema Zakonu o epidemiji smatra lišavanjem slobode u skladu s člankom 5. ECHR-a (Pravo na slobodu i sigurnost) ili PerFrSchG, kako je Ustavni sud Austrije nedavno pojasnio, te se stoga treba promatrati slično kao i zatvorska kazna. Zamislite da bi se u Austriji u više od 500.000 slučajeva nezakonito odredio pritvor od 14, 10 ili 5 dana. Bio bi to vjerojatno najveći pravosudni skandal u povijesti 2. Republike.

Uglavnom lažno pozitivno?

Osjetljivost   testova pokazuje koliko ljudi koji su stvarno zaraženi također dobije pozitivan rezultat testa . Uz pretpostavku visoke osjetljivosti, u rasponu od 95%, to znači da će od 1.000 stvarno zaraženih osoba 950 biti točno identificirano, a 50 će imati lažno negativan rezultat.

Važna je i prevalencija, odnosno postotak stvarno zaraženih ljudi koji se testiraju. Što je niža stopa infekcije u populaciji, veći su lažno pozitivni rezultati u usporedbi.

Uz prevalenciju od 3% i 100.000 testiranih ljudi, to znači da je zapravo 3.000 ljudi zaraženo, od čega je 2.850 prepoznato kao ispravno pozitivno, a 150 dobije lažno negativan test. Dakle, zaraženi ste, ali infekcija nije otkrivena. Nasuprot tome, postoji 2.610 lažno pozitivnih rezultata testa na svakih 100.000 testiranih ljudi. Kao rezultat toga, 2.850 ljudi je opravdano izolirano, a 2.610 ljudi je pogrešno izolirano. Što je niža prevalencija, odnosno stvarna stopa zaraženosti u testiranoj skupini, to je veći broj lažno pozitivnih testova.

U tjednu s najviše pozitivnih u Austriji, masovno testiranje značilo je da je lažno pozitivan rezultat bio do 5000 puta vjerojatniji od lažno negativnog. [4]

Puno straha, puno novca, puno štete

Očito je da se na tako grubo iskrivljenim podacima ne može donositi razumna politika. Pretjerana kolateralna šteta (nezakonita izolacija) također izlazi iz okvira razmjernosti. Nepotrebna izolacija dovela je do znatnih troškova (isplate odštete tvrtkama), ekonomske štete i psihičkog stresa za pogođene. Osim toga, troškovi ispitivanja iznosili su preko 5 milijardi eura.

Zaključno, odluka o masovnom testiranju, bez obzira na simptome, donijela je više štete nego koristi. Konkretno, nemarno postupanje s temeljnim pravom na slobodu ne može se opravdati iz ustavne perspektive.

Postavlja se pitanje koliko je ovakvih testova provedeno u Hrvatskoj i koliko je ljudi zbog njihoa lažnog rezultata sasvim neopravdano završilo u izolaciji?