Ines Knežević – Smijurija

Ines Knežević – Smijurija

Gledala sam puno filmova u životu i s tom navikom sam prestala prije godinu dana kad sam odlučila da više ne želim gledati nasilje, blud i bandite. Onih pravih filmova koji ili potiču na razmišljanje ili otvaraju srce je premalo. To su dijamanti prekriveni gomilom smeća i ja više ne želim svoje vrijeme trošiti na potragu za rijetkim dijamantima.

Nema mi ništa luđe nego kad netko zapali u filmu i onda svi u blizini mlataraju rukama tražeći zraka. Onda slijedi tirada i tiranija kako je osoba s cigaretom zastranila i kako je slabić i na kraju kao šlag na tortu ide prijetnja upućena pušaču da ako ne prestane pušiti da je brak gotov, veza završena, cimerstvo prekinuto…u konačnici jedini smjer u kojem ide pušač je izgon iz stana i adresa na ulici ispred haustora.

Nerijetko u istom tom filmu vidiš osobu koja žonglira pištoljem, šmrče kokain i pije bocu žestice, ali to nikoga od prisutnih ne smeta. Bitno da nije zapalio i onda je omiljen lik i poželjan svakome za suživot.

Ta agenda s cigarama se proširila na cijeli svijet jer mi imamo funkcionalnu jednu svjetsku državu već desetak godina pa i duže. Ta agenda bi imala neku težinu da isti odnos ima kao štetnom produktu i prema oružju, drogi i alkoholu. Ali nema. I stoga njihova poruka za mene nema važnost jer su površni, a ja ne slijedim površne parole.

To je isto kao i agenda o plastičnoj vrećici. Plastične vrećice zabranjuju, a sve što ide u vrećicu može biti plastično. I što je najgore, uvijek glupe ideje nađu sljedbenike koji onda drugima tupe mozak da i oni isto moraju postati tupi ako žele biti prihvaćeni i dio jednog velikog sretnog tupog društva.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp