Ako svaki ljudski život obiluje nečim, onda su to trenuci. Tisuće, milijuni, milijarde trenutaka …. koji, kada ih sakupimo, čine ono što zovemo ŽIVOT.
Trenutak, kao takav, nema neko propisano vrijeme trajanja. To može biti jedna minuta, jedan sat ili pak, jedna sekunda. Trenuci dolaze i prolaze i onda uranjaju u sjećanja i zauvijek tamo ostaju. Ostaju zauvijek naša svojina i nitko nam ih nikada ne može oduzeti, a niti se možemo osloboditi onih ‘loših’ koje ne bismo željeli zadržati. Dok ovo čitate oni se, bez sumnje, odvijaju i u svima njima, onim polaganim ili pak munjevitim tempom. Neki su od njih pozitivni, neki negativni, neki tužni, a neki radosni.
Dok trenuci prolaze kroz nas, postoji samo jedna važna stvar – o kvaliteti naših trenutaka postajemo svjesni tek nakon godina sakupljanja trenutaka u sebi.
U trenutku ove spoznaje, više ništa ne možete uraditi s onima koji su prošli, ali još uvijek možete uraditi nešto s onima koji dolaze upravo sada i s onima koji dolaze odmah iza njih, kao i sa stotinu onih koji će se dogoditi danas, ovih dana, ovog tjedna, mjeseca, ove godine i milijarde onih koji će se dogoditi prije nego zaključite ovaj život, bez obzira kada se to dogodilo.
Da, u vezi njih možete nešto uraditi! Kada razmišljate o tome što biste mogli, zapravo, dolazite do zaključka da postoji samo jedna važna stvar. Što više trenutaka prolazi, to ih više pospremate i čeznete za njima prije nego stignu, sve do jednog trenutka kada prestajete čeznuti i kada vam bude dosta. To je trenutak u kojem ste sasvim u redu i bez nekog drugog trenutka koji bi trebao naići i u tom trenutku odlazite zauvijek.
U trenutku u kojem umirete, spoznajete da postoji samo jedna važna stvar. U tom trenutku spoznajete Tko ste i Tko ste postali, a postali ste upravo ono što ste sami uradili od sebe.
U tom trenutku spoznajete da ste samostvorena osoba, s kojom nitko nema nikakve veze. To ste vi i ne postoji nitko drugi koga treba kriviti ili slaviti.
Sve što jeste, uradili ste sami. I onda opet čeznete. Kada ovo spoznate, opet čeznete za novim trenucima. I dobivate ih. Vraćate se i imat ćete ih još, ali zaboravljate ono što ste spoznali.
Zaboravljate da za to nitko nije kriv i da nikoga ne treba slaviti. Zaboravljate da ste sami kreatori svakog svojeg trenutka, upravo onakvog kakav on jest i kakvim će ga se zauvijek pamtiti. Zaboravljate da sve što činite, činite vi, potpuno sami. Ili ne!
Ako ne – ako se sjetite – postići ćete kvalitetu kontrole nad kreiranjem svojih trenutaka, za što ste oduvijek mislili da je nemoguće. I svaki trenutak biti će jedno nemjerljivo bogatstvo koje ćete stvarati za sebe. Bez obzira što se događalo, bez obzira što činite ili govorite ili što netko misli, bez obzira što se događalo negdje tamo, jer će ono tamo biti vaše bogatstvo.
Tada ćete shvatiti jednu jedinu važnu stvar.
I u tom magičnom trenutku biti će vam apsolutno jasno da niste postali bilo što, da niste postali ništa, već da ste uvijek bili upravo ono što ste maštali. Tada ćete shvatiti da nikada niste imali ništa osim sebe, ovdje i sada. Otkrit ćete da jedino što je važno, TO STE VI.