Zamislite oko sebe jedan energetski omotač koji se nalazi izvan aure, nekoliko metara od vas. To je gusta membrana energije kroz koju je teško proći, a okružuje svako biće na ovom planetu. Najveća je kod čovjeka! Taj vrlo gusti prag energije iz neznanja nazivamo podsvijest.
Ta membrana sastoji se od sjećanja, programa i podataka. I kada je pokušamo proći, odmah se na nas zakači njezin sadržaj – na naše misli, ideje, sliku ili riječ – i iz toga krene stvarati unutarnji dijalog.
To je petlja iz koje se teško izvući. Unutarnji dijalog vodi nas u zaborav i vraćamo se zoni komfora unutar membrane. To je možda prag koji kreira veo zaborava, jednom kad dođemo na planet i uđemo u taj krug.
Područje iza tog praga je Sloboda. Jedini način za prolazak je putem pažnje. Mi nismo sposobni sami tuda proći, treba nam vodič. A vodič je Čista Bezuvjetna Ljubav. Ako damo povjerenje tom unutarnjem vodstvu, steći ćemo Slobodu – prvo male uvide svijeta izvan membrane, a kasnije sve više i više.
To je istinska Sloboda, nije ona iz knjiga i sjećanja. Zato se kaže “ne možeš pobjeći od sebe”. Zato žudimo za osamama i mjestima bez ljudi, a obožavamo kućne ljubimce koji nam, poput Ljubavi, pokazuju put iza vela. Oni to mogu jer nemaju unutarnji dijalog.
Kada čovjek umre, Ljubav je ta koja dušu vodi iz zatočenosti ovoga svijeta. Ona je njezin vodič prema Slobodi, prema Kući. To je razlog zašto je dobro preuzeti odgovornost i otpustiti svoja sjećanja.
To je iscjeljivanje.