U religioznim tradicijama koje su prihvatile “muškog” Boga, božansko se doživljava kao nešto odvojeno od čovjeka, kao nešto što postoji daleko izvan nas. Vjernici zapada gaje uvjerenje da molitvom i žrtvom moraju naporno raditi kako bi ih Bog volio i oprostio im njihovu grešnu prirodu.

Čovjek osjeća da mora zaslužiti Ljubav Stvoritelja koji ga je izbacio iz raja, jer se usudio jesti s drveta spoznaje dobra i zla. Drugim riječima, trebali smo ostati djeca, ali smo kušajući zabranjeno voće, pokazali svoju neovisnost i želju za izborom i odlučivanjem. Time smo uzrokovali Njegovu ljutnju i bijes i na taj način sami sebe osudili na život pun patnje iz koje nas može ponovno izbaviti samo On.

S druge strane, u nekim još starijim civilizacijama u kojima se Bog doživljavao kao ženski aspekt (Pacha Mama), čovjek nije izbačen iz Edenskog vrta, a niti je odvojen od Boga. Umjesto toga, Indijancima je vrt darovan da bi njime upravljali i brinuli o njemu. U ovim starim kulturama postoji vjerovanje da božansko – Pacha Mama – (božanstvo Majka Zemlja; pandan u kršćanstvu joj je Djevica Marija) stavlja svoju životnu energiju u sjeme koje zasađujemo u plodnu zemlju. Sjeme uz Njezinu snagu raste, a mi ubiremo plodove.

Poruka je potpuno jasna: Ovdje smo da zajedno s božanskim sudjelujemo u kreaciji Svemira, a to, zapravo, znači da je sve sveto, uključujući i čovjeka kao autentičnu manifestaciju božanskoga.

Muški aspekt Boga nudi nam osvajački mentalitet upravljanja, kontrole i vlasti nad prirodom i čovjekom. Ženski aspekt Boga poziva nas da prigrlimo davno zaboravljenu “religiju” suradnje, prihvaćanja, cjelovitosti, povezanosti i slavlje Života kao najveće vrijednosti.

Da bismo postali cjeloviti, u životu su nam jednako potrebne obje energije i božanska ženska i božanska muška energija. Kada ženska božanska energija ulazi u interakciju s ljudskom sviješću, ona budi i širi suosjećanje unutar našeg srca i tada je moguće iscjeljenje cijelog čovječanstva.

Svatko od nas ponaosob sastavni je dio kolektivne svijesti čovječanstva i nikada ne bismo smjeli podcijeniti našu moć utjecanja na evoluciju svijeta. Kada se duhovno razvija jedan od nas, razvija se i kolektivna svijest. Kada jedna osoba poveća svoju sposobnost suosjećanja i kada otvori svoje srce bezuvjetnoj ljubavi, ona povisuje ukupnu vibracijsku frekvenciju svijeta.

Kako se razvija kolektivna svijest, tako se razvija i svaki pojedinac. Sveta ljubav širi se kada ono božansko u jednom biću, cijeni i poštuje ono božansko u drugom biću, a kada se to jednoga dana bude događalo svima, mir na Zemlji postat će naša stvarnost.

Živimo u vremenu buđenja ženskog božanskog aspekta. Ženska energija je voda, muška energija je stijena.

Snaga vode, ustrajna je snaga nježnosti. Taj blagi, stalni utjecaj ima moć djelovanja na stijenu koja se mijenja, oblikuje i pretvara u pijesak.

Muški i ženski princip jednake su snage, ali različitih polariteta. Svaki je vrijedan na svoj način, ali koristi različite energije. U našim krajevima ženski princip gotovo je nepoznat, a žene su odgojene u muškom principu. Takvo je školovanje, takva je obiteljska atmosfera.

Manjak ženskog principa vidimo u vezama, društvenoj dinamici, politici i ekologiji, a u zemljama gdje je žena potlačena visoke su razine agresije u društvu, a sukobi i ratovi vrlo su česta pojava.

Žena je prirodni kanal za manifestaciju ženskog principa i ako ona koristi više mušku energiju dolazi do hormonalne neravnoteže, ginekoloških problema, depresije i drugih psihičkih poremećaja. Muška energija je pregruba za žensko tijelo i oštećuje fine energetske kanale što dovodi do neravnoteže. Zato je važno da svaka žena ovlada svojom prirodnom unutarnjom moći koja na lakši način ostvaruje ciljeve, bez nepotrebne potrošnje energije, te dovede svoj um, duh i tijelo u ravnotežu.

Žena privlači cilj sebi, muškarac ide za ciljem. Privlačenje je bit ženske moći. Govor je muški princip, a zračenje emocija, namjere i energije, ženski. Velika je razlika činiti nešto iz ljubavi i zračiti ljubav kao energiju. Često činimo nešto zato što ne zračimo dovoljno energije ljubavi.

Žena je val. Muškarac je stijena koju možemo rezati na komadiće i posložiti u ladice.

Dan podijeljen na sate muški je princip. Val se ne može staviti u ladicu. Žena bi morala živjeti sa svojim valom, s mjesečevim mijenama i godišnjim dobima.

Cijeli zapadni sustav pogoduje razvoju muškog principa, počevši od školskih klupa.

Djevojčice, ta mistična bića pretvaraju se u logičarke, gubeći svoju duhovnu i mističnu suštinu, gubeći vezu s oceanom, sa Svemirom. Na taj način cjelokupno društvo doživljava moralni, ekonomski, politički i ekološki pad.

Sve to rezultat je pada ženskog principa, a žena suvremenog svijeta vrlo je umorna i iscrpljena. Ako se žene današnjice trebaju za nešto boriti, onda je to, zasigurno, njihova nježnost.

Emancipacija je najgluplja izmišljotina prošlog stoljeća, kojom je žena izgubila na svojoj ljepoti, na svojoj čaroliji ženstvenosti, mudrosti i mističnosti života sa svojim valom. Pojava emancipacije apsolutni je poraz ženskog principa koji je obukao hlače i utopio se u njima.

Dobra je vijest da se ženski princip može vježbati, a može se naučiti i njime upravljati.

Kada se jednom aktivira moć žene, svijet postaje čudesno mjesto arhetipskog plesa Boginje i Boga, mjesto kozmičkog stvaranja, radosti, kreativnosti i Ljubavi.

Sretan vam Dan Žene Boginje života!