Oprema za nadzor na lokalnoj ulici u Bagdadu snimila je atentat na vođu iračkih brigada Hezbollah Abu Baqira al-Saadija u američkom raketnom napadu 7. veljače. Slike pokazuju kako raketa probija krov njegovog vozila, a zatim skreće desno u ulicu Al-Baladiyat, ostavljajući plameni trag.

U kontekstu rastućeg izraelskog oružanog rata protiv Gaze koji podržava SAD, američki zračni napadi na Irak i Siriju trebali bi poslati jasnu poruku odvraćanja iranskim saveznicima u Osovini otpora kao odgovor na pokolj u Gazi usmjeren na američke vojne interese u zapadnoj Aziji.

Umjesto toga, napadi su uglavnom osramotili iračku vladu i njezine domaće saveznike, potaknuvši ponovnu procjenu odnosa zemlje s Washingtonom i oživljavajući pozive za prekid američke vojne prisutnosti u Iraku.

Unatoč stalnim američkim prijetnjama i taktikama zastrašivanja koje se koriste od kraja prošle godine za odvraćanje iračkog otpora, te su skupine postupno povećale i proširile svoju uključenost u rat diljem regije zbog svoje predanosti palestinskom otporu i njegovim oslobodilačkim ciljevima. Iračke skupine imaju specifičan cilj: vršiti pritisak na Washington dok ne provede primirje u Pojasu Gaze – strateški cilj koji odražava jedinstvo skupina otpora u Iraku i regiji.

U razgovoru za The Cradle, viši čelnik Islamskog otpora u Iraku (IRI) objašnjava značaj operacije poplavljivanja Al-Aqse koju vodi Hamas, a koja počinje 7. listopada 2023. Kaže da ovaj događaj palestinske skupine otpora vide kao prekretnicu koja je uzdrmala koridore moći u Tel Avivu, Washingtonu i savezničkim prijestolnicama.

Operacija se promatra kao povijesni proces koji dovodi u pitanje status quo u posljednjih sedam desetljeća i redefinira društvenu, sigurnosnu i vojnu dinamiku u regiji, objašnjava izvor.

“Jedinstvo frontova”: Provođenje teorije u praksu

Jedva dva tjedna nakon poplave Al-Aqse i njezinih posljedica, The Cradle’s dopisnik iz Iraka upitao je: “Hoće li se Jemen i Irak pridružiti palestinskoj poplavi Al-Aqse?” U to je vrijeme istaknuto da bi svako moguće uključivanje u rat pripadnika Osovine otpora, osim libanonskog Hezbollaha, “vjerojatno imalo oblik napada bespilotnim letjelicama i raketama na specifične ciljeve, kao što je predviđeno strateškim približavanjem Osovine otpora u jedinstvo frontova«.

“Kriza Crvenog mora” koja se razvila na jemenskoj fronti pod vodstvom Ansarallaha, kao i brojni napadi iračkog otpora na američke baze u Iraku i Siriji od listopada, čini se da potvrđuju ovu hipotezu.

U slučaju Iraka, najveći vojni teret podnijele su četiri grupe otpora koje je imenovao glavni tajnik Kataib Hezbollaha Abu Hussein al-Hamidawi: njegova vlastita grupa Kataib Hezbollah, Harakat al-Nujaba, Kataib Sayyid al-Shuhada i Ansarallah al- Aufiaa. Kao što je službenik IRI-ja objasnio za The Cradle:

“Fronte će biti otvorene prema nahođenju samih vođa (ovih skupina), na temelju vjerskih, ideoloških i moralnih opredjeljenja koja proizlaze iz prirode iračkog karaktera.”

Posljednjih mjeseci IRI je pokazao svoju svestranost korištenjem raznih taktika i oružja u oko 188 odvojenih vojnih operacija protiv američkih ciljeva. Oni se kreću od raketnih napada na američke baze u Iraku do napada bespilotnim letjelicama na američke okupacijske snage u Siriji, pa čak uključuju i napade na daleke izraelske teritorije kao što su Ashdod, Haifa i okupirana Golanska visoravan.

Službeni izvor u IRI-ju potvrđuje za The Cradle: “Bombardirali smo američke baze balističkim projektilima, čak i one u Iraku, a to nije bilo ograničeno na udaljene mete u dubini ili na okupiranim teritorijima.”

Međutim, kako su napetosti eskalirale, napetosti u odnosima između Bagdada i Washingtona postale su oštro uočljive. Iračka vlada našla se uhvaćena između neugodnosti zbog suučesništva i izazova održavanja kontrole nad sigurnosnim poslovima. Čak su i neke skupine otpora osjetile pritisak izvana, ponajprije Kataib Hezbollah, koji je 31. siječnja objavio privremenu obustavu operacija protiv američkih snaga i izraelskih ciljeva.

Zaustavljanje je uslijedilo nakon ubojstva tri američka vojnika u tornju 22 na jordansko-sirijskoj granici, operacije iračkog otpora bez presedana koja se smatrala izravnim izazovom percipiranoj nepobjedivosti Washingtona. Kao što se i očekivalo, operacija je eskalirala u napetosti, izazvavši intenzivnu shuttle diplomaciju u danima koji su uslijedili i izazvala snažan, nerazmjeran vojni odgovor SAD-a.

Ekonomska i strateška razmatranja

Za skupine poput Kataib Hezbollaha i Al-Nujabe, odluka o prekidu operacija bila je proračunat potez kako bi se procijenio odgovor Washingtona. Međutim, ciljani atentat američke vojske na zapovjednika Hezbollaha Abu Baqira al-Saadija iznenadio ih je i izazvao oštru osudu američkog napada iz Bagdada. Inače, Saadijeva skupina jedna je od Jedinica narodne mobilizacije koja je porazila ISIS te je stoga pod zaštitom iračkih oružanih snaga.

Ovaj put iračka vlada nije imala drugog izbora nego stati na stranu otpora, dok je IRI izdao oštro upozorenje SAD-u, signalizirajući povratak operacijama.

Potpredsjednica SAD-a Kamala Harris potom je pozvala iračkog premijera Mohammeda Shia al-Sudanija da posjeti Washington. Posjet Bijeloj kući odgođen za rujan 2023. radi susreta s američkim predsjednikom Joeom Bidenom čini Sudanija jedinim iračkim premijerom koji još nije službeno posjetio SAD.

Nakon što se irački premijer vratio iz Münchena početkom veljače, američka veleposlanica u Iraku, Elena Romansky, sastala se s njim kako bi uskladila dnevni red za njegov nadolazeći posjet SAD-u i osigurala koordinaciju tema o kojima će se razgovarati.

Romansky je objasnio da su “čelnici također razgovarali o važnosti nastavka američko-iračkog Višeg vojnog povjerenstva, koje će omogućiti prijelaz na trajno bilateralno sigurnosno partnerstvo između Sjedinjenih Država i Iraka i prirodni je sljedeći korak prema… “Nadovezujući se na vrlo uspješnu suradnju u posljednjih deset godina između Iraka i koalicije za borbu protiv ISIS-a.”

Međutim, ne treba zanemariti da su te diplomatske inicijative uslijedile nakon niza prisilnih mjera Ministarstva financija SAD-a za smanjenje vrijednosti iračkog dinara u odnosu na američki dolar. Dok Irak inzistira – i službeno i među svojim različitim političkim frakcijama – da je korištenje iračkog izvoza nafte kao poluge na globalnom tržištu neučinkovit alat za pregovaranje, postoje oni koji žele iskoristiti priliku tržišnih nedostataka kako bi povećali svoj udio za dva milijuna barela povećali.

Sudanijev zadatak je težak. Mora pronaći rješenje koje će ispuniti obvezu njegove administracije da povuče strane snage s iračkog tla, a da pritom ne izazove negativne posljedice za Sjedinjene Države.

Bagdad podržava otpor

Irački premijer se navodno složio s IRI-jem da obustavi svoje vojne operacije protiv američkih baza kako bi se olakšali njegovi pregovori za potpuno povlačenje trupa međunarodne koalicije iz Iraka.

No, svaka odluka u tom smislu mogla bi izazvati negativnu reakciju Washingtona koji će upotrijebiti cijeli arsenal sredstava pritiska. Ovo je posebno zabrinjavajuće jer irački prihodi od nafte još uvijek moraju proći kroz Federalne rezerve prije nego što budu isplaćeni Bagdadu.

Članovi iračkog Zastupničkog vijeća aktivno rade na zakonu o povlačenju stranih trupa iz Iraka, pri čemu središte i jug zemlje u kojem dominiraju šijiti čine većinu. Međutim, sunitske frakcije i dalje se protive naporima koordinacijskih blokova da donesu takav zakon. Nadalje, kurdske stranke, posebice Kurdistanska demokratska stranka, oštro odbacuju bilo kakvu pomisao o povlačenju američke vojske iz Iraka.

Kao odgovor na ovu dinamiku, rusko ministarstvo vanjskih poslova izrazilo je spremnost Moskve da podrži iračke snage nakon povlačenja neželjenih stranih trupa. Ruska ponuda povećala je pritisak na Washington i dovela do ponovne procjene opadajućeg strateškog položaja Sjedinjenih Država u zapadnoj Aziji.

Istraživači bliski Iračkoj koaliciji koordinacijskog okvira, koaliciji iračkih političkih stranaka koje su odigrale ključnu ulogu u formiranju Sudanijeve vlade, sumnjaju da je ovaj razvoj događaja – u kombinaciji s vojnim pritiskom otpora – ojačao službeni irački stav i prisilio SAD da prihvati i uzme u obzir zahtjeve iračkog kabineta.

Dok grupe otpora pojačavaju svoje vojne operacije kao odgovor na izraelski napad koji podržava SAD na Pojas Gaze, postaje jasno da postoji rastuća sinergija između iračke vlade i elemenata oružanih snaga koje podržava Iran.

Ova veza je dio šire regionalne grupe otpora čiji strateški cilj nije samo oslobađanje Palestine, već i očuvanje suvereniteta Iraka u cijelosti.