Kontrola medija je ono što moćnici već duže vrijeme žele uspostaviti, a svi neovisni, slobodni mediji su im očito velika prijetnja, jer oni najbolje surađuju s onim medijima koji ovise o njima, što nikoga nimalo ne čudi. Naprotiv. Stvari su nam svima više nego jasne. U planu im je opstanak mainstream medija i uništavanje svih ostalih, tzv. alternativnih medijskih glasova kako bi u miru mogli indoktrinirati mase putem svojih medija.

Ljudima koji vole misliti svojom glavom i birati sadržaje koje žele pratiti ova se ideja nimalo ne sviđa, jer ne vole kada im netko nameće što će gledati, slušati ili čitati, a kamoli kako će razmišljati i kakve će stavove imati.

Slobodnomislećim ljudima nitko ništa ne može nametnuti, a takvih je ljudi svakim danom sve više i više. Sve više ljudi se budi iz stoljetnog sna indoktrinacije i kreće u vlastito istraživanje svijeta u kojem žive.

WEF-ovo obrazloženje na kojem već duže vrijeme inzistiraju je da su “dezinformacije” prijetnja “našem ekosustavu” te su odlučni u tome da “stručnjaci” (tko god oni bili) pod hitno objasne, odnosno daju svoj recept kako ih “zauzdati”. Možda bi bilo dobro da je prije svoje borbe protiv ‘dezinformacija’ WEF najprije zamolio te iste stručnjake da definiraju dezinformacije kao takve – i objasne javnosti kako postići široki konsenzus u društvu i politici po pitanju te definicije.

Umjesto toga, neformalna skupina koja predstavlja globalne elite pripisuje priznanje EU-u i njegovom Zakonu o digitalnim uslugama (DSA), čije su neke od ključnih komponenti navele kritičare da ga nazovu “zakonom o cenzuri” što bi najbolje odgovaralo istini, jer svima je jasno o čemu se radi – o gušenju slobode medija.

Objava na web stranici WEF-a okrivila je digitalnu tehnologiju i ono što je nazvala “fragmentirani medijski ekosustav” za, kako se navodi, neviđene količine dezinformacija.

Etablirani mediji s velikom tradicijom koji su nekad bili na cijeni danas potkopavaju vlastiti ugled u smislu povjerenja svojih čitatelja, spremnom “koordinacijom” s vladama te svojim sve češćim angažmanom u pristranom izvještavanju i cenzuri. Takvim postupanjem sami doprinose eroziji povjerenja ne samo u velike medije, već i u institucije.

Narativ WEF-a vrlo je jasan. Povjerenje u velike medije vratit će se kada sa scene nestanu svi drugi i kada oni budu jedini na sceni. Razlog za uklanjanje svih ostalih jednostavno su nazvali – širenjem dezinformacija, jer veliki mediji imaju monopol na informacije kao takve i ponašaju se kao jedini vlasnici informacija. U ‘dezinformaciji’ moćnici vide ključ rješenja problema, iliti ključ kojim će zauvijek ugasiti slobodu govora, odnosno slobodu medija. Kako su naivni ako misle da će taj njihov ‘rat protiv dezinformacija u cijelom društvu i medijskom prostoru’ uroditi povratkom povjerenja javnosti u mainstream medije.

Netko bi naivno pomislio da je najvrjednija vrijednost medija informacija. Ali glavni urednik Wall Street Journala rekao je WEF-u da je to zapravo “povjerenje” — tj. utjecaj, kroz širenje informacija koje se nikada ne dovode u pitanje.

Povjerenje je moćno, ali krhko; zasluženo je, a ne nametnuto, kao što EU i drugi pokušavaju iznova i iznova; ali povjerenje se također lako gubi, posebno nakon godina gušenja slobode govora, otvorene pristranosti i tome slično. Nešto što je netko godinama gradio u trenu se može srušiti kao kula od karata, a mainstream mediji rade upravo to – ruše sami sebi ugled.

No grupacija sa sjedištem u Švicarskoj i dalje inzistira na tome da su temeljni problem jednostavno “dezinformacije”, kojih sada ima previše. Stoga WEF koji se često ponaša kao da vlada svijetom – želi da se najmoćnije snage u društvu udruže i uspostave “višeslojnu obranu protiv širenja lažnih informacija”. Živi bili pa vidjeli na koje će sve načine moćnici ratovati protiv slobode medija. Jer, ako ćemo biti do kraja iskreni – dezinformacije su u posljednje vrijeme zbog sve brutalnije cenzure praktički postale sinonim za slobodu medija.

Neka im je sa srećom… Vidjet ćemo kako će izgledati medijski svijet u njihovoj režiji, ako uspiju pobijediti u tom ratu kojeg u biti vode sami protiv sebe, a da toga nisu ni svjesni…

Na nama je da nastavimo vjerovati u slobodu mišljenja, govora i, naravno – u slobodu medija. Na nama je da nastavimo vjerovati u postojanje i opstanak slobodnog čovjeka, unatoč ropstvu koje nam kuca na vrata.