David Icke – Ljudi su odmalena programirani da prihvate život u zatvorskim ćelijama lijeve strane mozga

David Icke – Ljudi su odmalena programirani da prihvate život u zatvorskim ćelijama lijeve strane mozga

Jesmo li se ikada upitali – zašto je svijet takav kakav jest i zašto su u tom i takvom svijetu moguće naizgled nemoguće stvari koje se svakodnevno događaju? U jednom od svojih javljanja koja možemo pratiti na sve brojnijim alternativnim platformama koje postaju sve popularnije od cenzuriranih, David Icke nudi nam svoje objašnjenje zašto je tome tako.

Lijeva strana mozga je zatvorska ćelija, podsjeća David Icke. Lijeva strana mozga nudi ljudima čistu kratkovidnost. Služeći se samo tom stranom mozga ljudi nisu u stanju povezati stvari, jer vide samo pojedinačne dijelove stvarnosti, jednom riječju raskomadanu i nepovezanu stvarnost. To ne bi bio tako velik problem kada to ne bi bila jedina strana mozga kojom se ljudi danas služe. Ali, promatrajući ponašanje većine ljudi, nažalost je tome tako.

David Icke otvara nam oči, govoreći: „Uzmite za primjer institucije bilo koje države na svijetu, pogledajte znanstvenike, odnosno većinu njih izuzev časnih iznimaka, osvrnimo se na akademsku zajednicu, medije, pogledajmo kako funkcioniraju korporacije i cijeli taj korporativni svijet. I, zapitajte se – što vidite? Posvuda vidite ljude koji u velikoj većini vide svijet iz perspektive lijeve strane mozga i to je stvorilo društvo zatvorskih ćelija u kojem danas živimo.“ Većina ljudi su zarobljenici lijeve strane mozga, a da toga nisu ni svjesni. Misle da sve mora biti tako kako jest. Ne znaju za drugačiju perspektivu. Ne vide širu sliku svijeta.

„Meni se najviše smiju zarobljenici lijeve strane mozga. Lijeva strana mozga nije u stanju povezati stvari. Ona vidi samo dio po dio, samo nasumične dijelove stvarnosti, samo sitne stvari pojedinačno koje ne može povezati. Desna strana mozga je ta koja povezuje stvari, gledajući cjelinu i povezanost svih stvari i pojava.“

„Uzmimo za primjer obrazovni proces. Djeca i mladi ljudi tijekom cijelog svog obrazovnog puta, kroz sve formativne godine njihova života, bombardirani su informacijama namijenjenima lijevoj strani mozga i naučeni da se služe perspektivom lijeve strane mozga.“

Što će nam hrpa informacija koje ničemu ne služe, od kojih nemamo nikakve koristi i koje, ako nas je sustav uspješno indoktrinirao, nećemo moći povezati kako bismo shvatili neke stvari i vidjeli širu, objektivnu sliku stvarnosti? Obrazovni proces ne nudi nam širinu, već nas samo puni hrpom informacija koje smo primorani pamtiti kako bismo dobili dobre ocjene i skupljali bodove. Ovo zasigurno nije slučajno i taj se proces provodi kako bi vladajuća klasa lakše manipulirala masama.

Život čovjeka – zarobljenika lijeve strane mozga je život sakupljača društvenih bodova, od rođenja do smrti. Iz dana u dan takav čovjek samo marljivo skuplja društvene bodove poslušnika kako bi preživio i kako bi ga sustav smatrao podobnim i prihvatljivim (čitaj: pogodnim za manipulaciju). Takav čovjek ništa drugo niti ne zna. On zna jedino da mora biti odlikaš u svim fazama svoga života kako bi ga sustav smatrao prihvatljivim.

„Nije li ideja služenja mozgom da se svi služimo cijelim mozgom koji nam je na raspolaganju? Ne bi li bilo bolje da obje hemisfere doprinose jednoj uravnoteženoj percepciji? Ne bi li bilo bolje da istodobno možemo sagledati male detalje, ali i beskonačnu, široku sliku svijeta u kojem živimo?“, pita se David Icke. Na kraju krajeva, postoji i most između dvije hemisfere – corpus callosum (primarna komisularna regija mozga koja se sastoji od bijele tvari i povezuje lijevu i desnu moždanu hemisferu). Nije nam zabranjeno vidjeti širu sliku stvarnosti, samo se iz nekog razloga rijetki ljudi to usude i radije žive s povezom preko zdravih očiju.

Institucije u pravilu postavljaju ključne ljude na pozicije poput kakvih čuvara perspektive lijeve strane mozga, kako bi detektirali sve ljude koji se koriste desnom stranom mozga i spremni su vidjeti širu sliku stvarnosti te kako bi tim istim slobodno mislećim ljudima kada god se pojave na horizontu mogli reći – „Ne hvala, ne trebate nam, ne zanima nas vaše mišljenje, ovdje nam nije potreban nikakav utjecaj desne strane mozga.“

Što reći? Svima nam je jasno da slobodna misao nije poželjna u sustavima koji tako pomno grade ropstvo i to u samim ljudskim mozgovima ljudi kako nitko drugi ne bi trebao porobljavati ljude, već kako bi se ljudi sami unaprijed dali u podložnost sustavu, kupujući svojom poslušnošću svoje pravo na, kako oni misle, miran, siguran i sretan život. Ljudi se odmalena indoktriniraju kako bi se samozarobljavali i doživotno bili mali poslušni robovi sustava koji naprosto ne znaju misliti svojim glavana, jer nisu u stanju povezati stvari. Ako netko ljudima ispranog mozga i pokuša otvoriti oči, oni bježe glavom bez obzira, jer ni u kojem slučaju ne žele ostati bez lažnog osjećaja sigurnosti kojeg su tako skupo platili – odričući se prava na korištenje vlastitog mozga.

Izvor: David Icke

Epoha donacija 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp