• Poštovani gospodine Dizdar, kada ste se kao profesor kineziologije po prvi puta počeli interesirati za politiku? Poznato je da većini naših političara, čast iznimkama, politika služi kao poligon za lopovluk i uhljebljivanje, a ne kao prigoda da učine nešto dobro za cjelokupno društvo. Što Vas je potaknulo na to da se bavite politikom i što Vam je bio najveći poticaj da i sami uđete u politiku koja je nažalost kod nas premrežena ljudima koji gledaju isključivo svoje vlastite interese, a ne interese naroda?

DD: Cijeli svoj život učim jer sam znatiželjan. Volim imati uvid u stvarnost u kojoj živim i aktivno sudjelovati u njezinom oblikovanju. Meni je sadržaj važniji od forme. Danas je malo pravih, istinskih intelektualaca. Sustav vrijednosti i kriteriji znatno su se urušili. Meni je kritičnost i buntovništvo svojstveno otkad znam za sebe. Nepravdu teško podnosim. Nisam od onih koji se uklapaju u postojeće sustave i pokušavaju od njih profitirati. Draže mi je tražiti njegove slabosti i aktivno sudjelovati u njegovom mijenjanju.

• Čini se kao da je ovo društvo izraslo na temeljima nepotizma, korupcije i kriminala. A ono što je najgore i najtužnije od svega, javnost kao da je to šutke prihvatila kao nešto posve normalno. Može li se to ikako iskorijeniti i kako?

DD: Da, to ste dobro rekli. Glavni problem našeg društva je koruptivno-klijentelistički sustav koji je kreiran od strane HDZ-a. HDZ je politička stranka koja ima gotovo 10 puta više članova od SDP-a, koja je sljedeća po veličini. To jasno pokazuje kako je članstvo HDZ-a interesno, a ne ideološki povezana jer svaki njihov član treba na biralište dovesti još samo 2 birača koji nisu članovi HDZ-a i tako na izborima ostvariti dovoljan broj mandata koji im osiguravaju uspostavu parlamentarne većine. Dosadašnja politička praksa je pokazala da je korupcija glavni motiv njihovog političkog djelovanja. To se jasno vidi jer njihovi članovi i birači glasuju za HDZ, usprkos svim koruptivnim aferama u kojima su uhvaćeni njihovi najistaknutiji članovi. Prema tome, problem nisu samo pojedinci skloni korupciji već svi njihovi članovi i birači koji ih u tome podržavaju. Stoga je najefikasniji način borbe protiv korupcije onemogućiti HDZ-u da pobijedi na izborima i da formira saborsku većinu.

• Javna nabava već desetljećima služi kao poligon za pljačku narodnog novca, što je svima više nego jasno. Treba li ona po Vašem mišljenju biti centralizirana?

DD: Kroz postupke javne nabave se godišnje potroši oko 10 milijardi eura, što je ogroman novac. Time se stvara velika prilika za koruptivno djelovanje. Smanjiti pogodovanje podobnim poduzetnicima u postupcima javne nabave na najmanju moguću mjeru jedan je od prioriteta buduće vladajuće većine. Kako osigurati da se postupcima javne nabave ne pogoduje podobnim i da se za uloženi javni novac dobije najpovoljnija ponuda to je vrlo kompleksno pitanje i traži dubinsku analizu zakona o javnoj nabavi i njegovu provedbu. Mogu samo načelno dogovoriti da je centralizacija javne nabave jedan o načina kako da se osiguraju povoljnije cijene i smanji zloporaba te da se svaki postupak javne nabave provodi uz potpunu transparentnost, odnosno da sve ponude javno objavljuju kao i odluke o izboru najboljeg ponuđača te sve ugovore i anekse ugovora kojima se poslovi dodatno poskupljuju. Transparentnost, racionalizacija, kontrola i stroge kazne su sredstva kojima se uspostavlja efikasan i pravedan sustav javne nabave. 

• Trebamo li po Vašem sudu napraviti reviziju pretvorbe i privatizacije te predstečajnih nagodbi, pokradeni kapital vratiti u proračun, a krivce za to prikladno kazniti?

DD: Pretvorba i privatizacija je veliki „grijeh struktura“ koje su učinile nesagledivu štetu i nepravdu našim sugrađanima. Uništene su mnoge tvrtke, a time sudbine mnogih naših sugrađana koji su postali žrtve te sistemske i dobro osmišljene pljačke društvene imovine. No, od tog vremena prošlo je više od 20 godina i nastalu štetu nemoguće je ispraviti. Tvrtke su nepovratno uništene, njihova imovina je promijenila više vlasnika. Od tada je prošlo previše godina i danas ne vidim efikasnu mogućnost da se riješi taj problem.

• Je li po Vama došlo vrijeme da se promijeni Ustav Republike Hrvatske i da postanemo građanska država ravnopravnih građana, a ne nacionalna država u kojoj dominira nečija nacionalnost pa u skladu s time neki ljudi izabiru biti ‘Hrvati de luxe’ po zanimanju (umreženi pojedinci uhljebljeni putem stranaka koji smatraju da se može biti veći Hrvat od prosječnog Hrvata i da neki ljudi mogu imati veća prava od drugih – ne znam na temelju čega op.a.), a neki drugi izabiru biti nacionalne manjine po zanimanju?

DD: Republika Hrvatska je ustanovljena kao nacionalna država hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina kojim se jamči ravnopravnost. Ne vidim problem u Ustavu RH već u izbornom zakonu koji nacionalnim manjinama jamči 8 saborskih mandata i time ih se stavlja u povlašteni položaj. Dobra demokratska praksa bi bila da saborski zastupnici nacionalnih manjina ne utječu direktno na formiranje parlamentarne većine već da se priklone parlamentarnoj većini koja se formira bez njih. Time bi se izbjeglo da loša praksa kojom saborski zastupnici s zajamčenim mandatima dobiveni od vrlo malog broja birača imaju povlaštenu ulogu pri formiranju saborske većine te time osiguravaju političku moć koja je daleko veća od njihovog izbornog legitimiteta. Osobno sam za promjenu izbornog zakona u kojem bi se broj zastupnika nacionalnih manjina smanjio na 3.

• Što Vi mislite o nasljednim partizanskim, domobranskim i ustaškim mirovinama i da li bi ih po Vama trebalo ukinuti?

DD: Prema informacijama kojima raspolažem broj korisnika mirovina koje ste spomenuli je zanemariv (cca. 6.000 što čini svega 0,5% ukupnog broja umirovljenika), a svaki dan ih je sve manje jer je od rata prošlo gotovo 80 godina tako da to ne bih izdvojio kao neki bitan problem kojem bi se trebala posvetiti osobita pažnja.

• Kako izaći iz začaranog kruga naše lažne oporbe koja od izbora do izbora samo pomaže istim vladajućim strukturama da se dočepaju svojih uhljebničkih vladajućih pozicija, kao i sebi da nastave glumiti oporbu i primati visoke plaće za svoj nerad?

DD: Taj problem je vrlo ozbiljan jer onemogućava bitnu promjenu političkih odnosa, a što je preduvjet za demontažu postojećeg koruptivno-klijentelističkog sustava koji je uspostavio HDZ uz pomoć nekoliko svojih političkih satelita koji su žrtvovali svoje stranke (HSP, HSLS, HSS, HNS) za dobivanje određenih pozicija u izvršnoj vlasti. Tako je HDZ održavao svoju političku moć. Smatram da bi onemogućavanje HDZ-a da formira saborsku većinu i ponovno dobije izvršnu vlast trebao biti ultimativni cilj svih oporbenih političkih aktera. Taj cilj je moguće ostvariti ukoliko dođe do povećanja izlaznosti birača koji ne žele da HDZ i dalje bude na vlasti te udruživanja oporbenih stranaka i odustajanja od izbora političkih stranaka koje nemaju nikakvih izgleda za prelazak izbornog praga. Nažalost i na ovim izborima je prevelik broj kandidacijskih lista koje nemaju nikakve šanse za prelazak izbornog praga, a udruživanje oporbe se samo djelomično dogodilo tako da ostaje samo nadati se da će izlaznost biti znatno veća nego na prošlim izborima. 

• Zar je doista moguće da se ljudi ne mogu organizirati i nešto promijeniti? Zar je moguće da su naši ljudi toliko indoktrinirani i međusobno podijeljeni da nikako ne mogu osvijestiti moć zajedništva koja bi trebala bit ključ rješenja tog velikog problema?

DD: Već sam ranije rekao da bi uklanjanje HDZ-a s vlasti trebao biti imperativ svakog odgovornog oporbenog političkog aktera. Najsigurniji način da se to dogodi je stvaranje velike predizborne anti-hdzovske koalicije. Stvaranjem širokog oporbenog bloka HDZ bi sigurno bio poražen na svim izborima na kojima bi sudjelovao. Time bi bio uklonjen s vlasti, a koalicijska vlada zajedno sa saborskom većinom bi mogla započeti s procesom sanacije institucija, reformama pravosuđa, državne uprave, izbornog sustava, lokalne i regionalne samouprave, Državnog odvjetništva i drugih institucija. Takva vlada zbog ideoloških razlika ne bi odlučivala klasičnim ideološkim pitanjima te bi sva sporna pitanja ostavljala za razdoblje nakon provedbe nužnih reformi. Međutim, to se ni na ovim izborima nije dogodilo. Očito su partikularni interesi pojedinih političkih aktera, nedostatak svijesti i odgovornosti razlog zbog kojeg se to još uvijek ne događa.

• Kolika je uloga MSM (mainstream medija) u formiranju javnog mnijenja, odnosno u ispiranju mozga naše javnosti, a koliko su društvene mreže i alternativni mediji uspjeli ljudima otvoriti oči po nekim pitanjima i gurnuti MSM u stranu?

DD: Politički establišment nastoje zadržati postojeće političke odnose. To im je cilj, a njega ostvaruju potpunom kontrolom mainstream medija, podobnim političkim analitičarima te agencijama za ispitivanje javnog mišljenja. Tako se primjerice, najvažniji mediji obilato financirani javnim novcem, angažiraju i plaćaju agencije za ispitivanje rejtinga političkih stranaka koji u okviru statističke pogreške manipuliraju dobivenim rezultatima, a onda te izmišljene rezultate „objektivni“ politički analitičari interpretiraju te tako oblikuju mišljenje birača u skladu s interesima političkog establišmenta. Time se zatvara interesni krug kojeg čine političko-ekonomski establišment, mainstream mediji, anketne agencije i politički analitičari (koji su ujedno najčešće i njihovi PR stručnjaci). Tako da je gotovo nemoguća misija stvoriti novu političku stranku koja bi imala mogućnost promijeniti postojeće političke odnose. Stoga su društvene mreže i ostali digitalni servisi ostali jedina sredstva koji se može suprotstaviti tako postavljenom modelu društvene kontrole.

• Kakvo je Vaše mišljenje o sluganskim mainstream medijima i ima li nade u slobodu medijskog izražavanja i pravo novinarstvo ili je sloboda govora oduvijek bila samo mit koji će po svemu sudeći to i ostati?

DD: Ultimativni uvjet svakog demokratskog društva je sloboda medija. Jer sloboda izbora podrazumijeva slobodu informiranja, odnosno pravo svakog građanina na istinitu i potpunu informaciju. Jer samo tako sloboda izbora dobiva svoj puni smisao. Naime, ako se birača svakodnevno „bombardira“ jednostranim, cenzuriranim, nepotpunim i lažnim informacije birač će vjerojatno odabrati opciju koju sasvim sigurno ne bi odabrao da je imao priliku dobiti istinitu i potpunu informaciju. Zbog toga, sloboda izbora ostvaruje svoj potpuni smisao jedino ako postoji i sloboda informiranja. Nažalost, mediji već odavno nisu ono što bi trebali biti – posrednici između istine i građana, već sredstva za podržavanje vladajuće politike i interesa krupnog kapitala u čijem su vlasništvu.

• Kako biste Vi u nekoliko koraka opisali Vaš plan ozdravljenja našeg teško bolesnog društva i koji bi po Vama bio idealan društveni model u kojem ne bi bilo tolikog jaza među ljudima s naslova njihovih društvenih statusa i životnih standarda?

DD: To je izuzetno složeno pitanje i ne umišljam si da bi na njega mogao jednoznačno i precizno odgovoriti. Živimo u dinamičnim i složenim vremenima u kojima niti jedan pojedinac ne može ponuditi adekvatno rješenje. No, moje skromno mišljenje je da smo kao društvo prihvatili političko-ekonomski model koji ima za posljedicu stvaranje sve većeg profita u rukama malog broja ekstremno bogatih ljudi.  Povećava se socijalna nejednakost, privatiziraju se javna dobara, uništava se okoliš i zdravlje ljudi. Stvaranje profita je postao osnovni cilj. Pri tome se ljudski rad tretira kao trošak čijim se smanjenjem povećava profit vlasnika kapitala. Pored toga, zbog stalne težnje za nižim troškovima proizvodnje koriste se biocidne tehnologije koje uzrokuju zagađivanje i uništavanje biljnog i životinjskog svijeta te zdravlja ljudi. Koncentracija bogatstva i moći u rukama je sve manjeg broja ljudi dok je tri i pol milijarde ljudi u svijetu gladno, bolesno i bespomoćno, a 90% njih živi pod pritiskom dugova… Stoga se postavlja pitanje: Kako sačuvati ljudsku slobodu i opstojnost pred naletom nekontrolirane pohlepe za profitom koja nas zakonito vodi u katastrofu. Nekontrolirano uništavanje okoliša, sve veći jaz između bogatih i siromašnih, terorizam, ratove. Ako postavimo da je ideal uspješnog čovjeka onaj koji efikasno ostvaruje moć i bogatstvo. Takav način razmišljanja doveo je svijet do točke ekonomske, socijalne i ekološke neodrživosti te zakonito dovodi do konflikata i otvorenih sukoba. Ja vjerujem da je moguće pronaći rješenja koja mogu dovesti do opstojnosti i blagostanja ljudi korjenitom promjenom vrijednosne orijentacije prema ekonomiji koja podržava razvoj i povećava kvalitetu života na zemlji. Za takav koncept društvenog razvoja potrebno je mobilizirati cjelokupni znanstveno-tehnološki, obrazovno-kulturni i informacijsko-komunikacijski potencijal te politiku doživljavati kao sposobnost efikasnog upravljanja društvenim i državnim poslovima, a ne kao vlast nad ljudima ili pak vlast manjine nad većinom. Paradigmu vladanja treba zamijeniti novom paradigmom socijalnih i gospodarskih odnosa koji su u funkciji pravednog, socijalno osjetljivog i ekonomski održivog razvoja društva. Politika u fokus treba staviti brigu za zajedničko dobro u kojoj je čovjek i njegova dobrobit važnija od profita.

• Bez monetarne suverenosti nema niti gospodarskog napretka i prosperiteta, Hrvatska je ulaskom u eurozonu izgubila i onu posljednju granu monetarne suverenosti a to je njena vlastita valuta kuna. Je li izlazak iz eurozone i općenito Europske Unije zapravo temelj na kojemu leži gospodarski oporavka RH, s obzirom na to da sada novčano u potpunosti ovisimo o Europskoj centralnoj banci koja sigurno neće dozvoliti nikakav oblik naše suverenosti niti investicije u gospodarski razvoj?

DD: Ja ne spadam u euroskeptike i ne mislim da je u ovom trenutku pravo vrijeme za izlazak RH iz EU. Hoće li i kad će taj trenutak doći o tome u ovom trenutku ne mogu špekulirati. Ali čvrsto sam uvjeren da svaki daljnji gubitak suverenosti RH u okviru EU ne dolazi u obzir. Pravo jednoglasnosti (veta) je crta ispod koje se ne smije ići jer je to jedina brana koja svim državama, bez obziran na njihovu veličinu, u okviru EU jamči minimum ravnopravnosti.  

• Je li napokon došlo vrijeme da se pročešlja Registar hrvatskih branitelja s ciljem ukidanja povlastica onima koji ni na koji način ne mogu dokazati svoj ratni put, a takvih je zasigurno mnogo?

DD: Ja sam dragovoljac Domovinskog rata i za mene je domovinski rat temelj na kojem je izgrađena RH. Zbog toga, bez obzira tko bio na vlasti treba jednako ukazivati poštovanje prema svima koji su aktivno sudjelovali Domovinskom ratu. No, isto tako osuđujem i smatram krajnje nemoralnim svaku zloporabu braniteljskih prava i povlastica.

• Treba li po Vama provesti reformu lokalne i regionalne samouprave te ukinuti sve općine i gradove koji se ne mogu sami financirati?

DD: To je jedna od ključnih reformi oko koje bi se trebale složiti sve oporbene stranke jer bi se time optimizirao broj jedinica lokalne samouprave i uštedjela znatna sredstva koja se sada neracionalno troše. Time bi se znatno utjecalo na smanjenje korupcijskog potencijala.

• Kakvo je Vaše mišljenje o našem zdravstvenom sustavu te o zdravstvenoj skrbi u Hrvatskoj i rasporedu bolnica po gradovima te puzajućoj privatizaciji, odnosno amerikanizaciji zdravstva koja se potiho provodi i po kojoj će oni ljudi koji si neće moći priuštiti liječenje doslovno umirati po ulicama?

DD: Smatram da je potrebno strogo odvojiti javno od privatnog zdravstva. Nije dopustivo da liječnik istovremeno radi u javnoj i privatnoj zdravstvenoj ustanovi jer se time nalazi u direktnom sukobu interesa.

• Što mislite o ukidanju gotovine i uvođenju digitalne valute?

DD: Apsolutno sam protiv toga.

• Invazija migranata prijeti uništenju svijeta kakav poznajemo. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Zašto Europska unija forsira takvu migrantsku politiku koja opasno ugrožava lokalno stanovništvo predstavljajući ujedno i novu kolonizaciju koje ljudi nisu niti svjesni? Koji se po vama skriveni cilj krije iza toga?

DD: Ne bih ulazio u skrivene ciljeve, ali sam protiv nelegalnih migracija. Državne granice treba efikasno štiti, a svatko tko ih ilegalno prelazi treba biti kažnjen u skladu sa Zakonom o nadzoru državne granice.

• Što mislite o LGBT propagandi, seksualizaciji djece i rodnoj ideologiji? Ima li nade u normalizaciju društva, u povratak civilizacijskim dosezima i tradicionalnim, pravim vrijednostima?

DD: Protiv sam svake propagande, pa i LGBT propagande. Odgojen sam u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, a smatram se dovoljno liberalnim da poštujem slobodu drugoga. „Moja sloboda prestaje tako gdje počinje sloboda drugoga“. Jedno je od načela kojeg se pridržavam u međuljudskim odnosima. Smatram da svatko ima pravo birati svoju seksualnu orijentaciju, ali istovremeno sam protiv toga da se LGBT način života javno promiče i reklamira.

• Je li istina da su pod izlikom klimatske agende koja ljude pretvara u krivce samim time što postoje, u planu i 15-minutni gradovi s digitalnim propusnicama s osobnim ugljičnim otiscima?

DD: Naša je dužnost očuvati okoliš ne samo zbog sebe, već za buduće generacije. Zagađivati, iscrpljivati i uništiti prirodu nemoralan je čin koji ugrožava čovječanstvo i cjelokupan život na zemlji. Smatram da ne postoji ni jedan viši cilj, individualni ili kolektivni, nacionalni ili vjerski, zbog kojeg bi vrijedilo uništiti Zemlju. Mi nemamo drugom mjesta na kojem možemo živjeti. Zato bi očuvanje života trebala biti naša najveća briga i dužnost. Međutim, živimo u svijetu u kojem se i znanstvene spoznaja zloupotrebljavaju pa se i pod agendom klimatskih promjena mogu očekivati razne zloporabe kojima se nastoji uskratiti sloboda čovjeka.

• Cijenjeni Dražan, za kraj bismo voljeli znati što Vas kao osobu najviše raduje i koja Vas misao vodi kroz život i motivira da svakim jutrom krenete u novu borbu za bolji i pravedniji svijet?

DD: Najviše me raduje vidjeti oko sebe sretne ljude. Nitko od nas nije otok. Upućeni smo i odgovorni jedni za druge. Ja ne mogu biti sretan ako drugi oko mene nisu. Čovjek je društveno biće koje svoju punu afirmaciju ostvaruje u zajednici, obitelji, selu, gradu, državi. Zbog toga, svatko od nas treba učiniti sve što može kako bi se osigurali pravedni odnose među svim ljudima jer ne mogu svi ljudi biti sretni u nepravednom društvu. Pravednost mora biti ultimativan cilj svakog društva. Zato činm što mogu, s onim što imam, tu gdje jesam jer bolje je upaliti i najmanju svijeću nego proklinjat mrak.  

• Hvala vam od srca i puno sreće na nadolazećim izborima!

DD: Hvala vama i sretno!