- Mihael Polović
Stava sam da nikada u životu ne trebamo obećavati nešto što ne možemo ispuniti. Treba jako dobro razmisliti prije nego što nešto obećamo, a kada već nekome dajemo neko obećanje, onda moramo dati sve od sebe da ga i ispunimo.
Naš poznati glumac Zlatan Zuhrić Zuhra na naslovnoj fotografiji koja prati ovaj tekst izvrsno svojom mimikom lica ocrtava psihologiju prosječnog političara koji vječno očekuje da narod plaća njegov život dok mu on vječno servira lažna obećanja. Satira je način na koji javnost obično reagira kada uoči društvene anomalije. Posebno je uočljiv slogan na predmetnoj fotografiji koji glasi – ‘vaš glas za moj bolji život’ i to je u biti prava istina o svakim izborima i političarima općenito – političari žele da mi glasamo za njihov bolji život, jer nikada nisu ni mislili na narod već isključivo i samo na sebe. Čast iznimkama.
Moralan čovjek se razlikuje od ništarije jer se drži svojih obećanja. Ništariji obećanja ništa ne znače. On s time samo kupuje vrijeme do nove prevare, a mnogi od njih od tih prevara i žive. Da se razumijemo, nema savršenih ljudi, nema ljudi koji su ispunili sva svoja obećanja. Neka obećanja se nisu mogla ispuniti. Jednostavno, dogodio se splet različitih okolnosti koje su stale na put ispunjenju datih obećanja. I ništa više nije ovisilo o onom čovjeku koji je nešto nekome obećao, ali se on, ipak, nakon svega osjeća krivim i neugodno mu je, jer nije uspio ispuniti svoje obećanje. Ako imaš savjest, osjećat ćeš se loše kada ne ispuniš dato obećanje. Divan je osjećaj održati datu riječ, ispuniti obećanje.
U zdravom društvu javnost je naučena da se obećanja ispunjavaju. U društvu koje je u raspadu, obećanja ništa ne znače. Političari tako u izbornim kampanjama daju narodu bajkovita obećanja, a nakon izbora se niti ne sjećaju što su sve narodu obećavali. Davanje lažnih obećanja u predizbornim kampanjama treba tretirati kao osmišljenu prevaru. Zavođenje naivnih i povodljivih birača i obmanjivanje uplašenih ljudi ni na koji način ne smije biti dozvoljeno.
Ali, to danas rade gotovo svi političari diljem svijeta. Zato je politika propala i demokracija izgubila svaki svoj smisao. Zato ozbiljni i pametni ljudi više ne vjeruju političarima koji su mahom dokazani prevaranti i lažovi.
Pa kako onda riješiti ovaj problem? Ukoliko razvijamo moral u društvu, onda nećemo imati problema s lažnim obećanjima. Ali, budući da je raspad društva izvjestan, onda moramo donijeti pravila koja moraju svi poštovati.
Predlažem, dakle, da se donese zakon o ponašanju političara u predizbornim kampanjama. Tim zakonom bi se, između ostalog, zabranilo političarima da daju narodu lažna obećanja. To bi bilo zakonski kažnjivo kao, recimo, prolazak kroz crveno svjetlo.
Ako političar u predizbornoj kampanji daje narodu lažna obećanja, kaznit će se zabranom bavljenja politikom idućih 5 godina. Na taj način će političari biti kažnjeni za svoje prevare. Politika će se upristojiti i budući političari će dobro razmisliti kakva obećanja daju. Kada se u zakon unese da političari svojom osobnom imovinom moraju garantirati pošteno bavljenje javnim poslom, da neće krasti, muljati i otimati, onda ćemo dobiti političare po mjeri zdravog društva.
Ne trebamo čekati da politika sama od sebe ozdravi. To se nikada neće dogoditi. Potrebno je samo da se donesu pravila igre koje svi moraju poštovati, jer će u protivnome sankcije biti drakonske. Samo tako možemo uvesti red u politiku i samo i jedino tako možemo lupeže i ništarije jednom zauvijek protjerati van iz politike.
