Približavaju se izbori za Parlament Europske unije. Hrvatska ima pravo na 12 zastupnika, a po broju lista koje su prijavljene za te izbore ( 25 prijavljenih lista sa 300 m potencijalnih delegata) i po atmosferi koja se stvara ozbiljni su izgledi da izlazak na izbore bude osjetno veći od onoga 2019, kad je bio neprimjereno nizak. Ljudi su sve više svjesni važnosti i značenja tih izbora, jer su se uvjerili da se najvažnije odluke i zakoni donose upravo u Parlamentu EU, pa je korisno da se čuje i poneka naša riječ.
Zanimljivo je promatrati kako se hrvatski mediji odnose prema tim parlamentarnim izborima? Oni, to je vidljivo što se izbori više približavaju (9. lipnja), prate parlamentarne izbore za Europski parlament s posebnom pažnjom, s obzirom na to da su ti izbori važan politički događaj koji utječe na odnose unutar Europske unije, kao i na poziciju Hrvatske unutar EU. Pritom, jasno, način izvještavanja može varirati ovisno o specifičnom mediju, njegovoj uređivačkoj politici i ciljanoj publici.
Naglasak je uglavnom na ključnim temama i pitanjima koja su važna za glasače, poput ekonomskih politika, migracija, okolišnih pitanja i budućnosti EU. Također, fokusiraju se na hrvatske kandidate, njihove političke platforme. Pored osnovnog izvještavanja, (ipa) mediji premalo nude analitičke članke i komentare koji pomažu čitateljima razumjeti kompleksnost političkih procesa unutar EU-a i što izbori znače za budućnost Unije i Hrvatske. Premalo je riječi o postignućima koja smo ostvarili pomoću fondova EU, a dosta je neprimjerenih kritika, osobito sa strane suverenista i krugova koji nisu bili skloni ulasku u Eurozonu, uvođenju eura kao nacionalne valute i koji Schengen ne doživljavaju kao ozbiljan iskorak prema ostvarenju temeljnih ciljeva.
Odnos medija, ali ne samo njih, prema parlamentarnim izborima u EU ponukao me je da nešto šire elaboriram ukupan odnos Hrvatske prema EU., njenim institucijama, značenju odluka EU Parlamenta na naše zakonodavstvo. Pokušao sam ukazati i na razloge nezadovoljstva suverenista i (širokog) kruga ljudi koji nisu zadovoljni ukupnom politikom prema EU-i obratno. Zašto?
Hrvatska je od 1. siječnja 2023. potpuno integrirana u Europsku uniju i istodobnim ulaskom u Schengen i Eurozonu postala je dio najuže jezgre EU-a. Nakon ulaska u EU 2013., ovo je druga najvažnija hrvatska godina u europskim integracijama. Ostvarena su dva temeljna strateška cilja: Hrvatska je ušla u klub od 15 zemalja koje su istodobno članice glavnih integracija na kontinentu – EU-a, eurozone, šengenskog prostora, NATO-a. U tom elitnom klubu Hrvatska je peta zemlja koja je prije tridesetak godina bila jednostranačka socijalistička država, nakon Estonije, Latvije, Litve i Slovenije. Samo po sebi, to bi se moralo smatrati uspjehom bez obzira na stranačku pripadnost. Ulaskom u Schengen Hrvatska se pridružuje najvećem prostoru na svijetu bez unutarnjih graničnih kontrola među državama s gotovo 420 milijuna ljudi.
S makroekonomskog gledišta, danas je Hrvatska daleko stabilnija država. Do financijske krize 2008./09. karakterizirali su nas kronični deficit u platnoj bilanci tekućeg računa i proračuna, da bismo danas imali strukturni suficit u tekućem računu platne bilance zbog čega je inozemni dug znatno pao, javni nam se dug približava maastrichtskoj granici od 60 posto BDP-a. Od ulaska u EU robni izvoz nam je više nego udvostručen s time da je u ekonomiji stvoreno 200.000 novih radnih mjesta. Danas je Hrvatska zemlja u koju se dolazi tražiti posao.
Kako su korišteni fondovi EU?
Fondovi Evropske unije su financijski instrumenti kojima EU podržava različite projekte i inicijative unutar svojih članica s ciljem promicanja ekonomskog, socijalnog i teritorijalnog usklađivanja. Ovi fondovi predstavljaju ključan dio politike kohezije EU i namijenjeni su za smanjenje razlika u razvoju različitih regija unutar Unije.
Evo nekoliko ključnih načina na koje su korišteni fondovi EU. Nije nepoznat podatak da je više od 80 posto svih investicija u regionalni razvoj i urbane inicijative, ciljane subvencije za određene strukture, istraživanje i razvoj, posebno za infrastrukturne projekte pa edukaciju te očuvanje okoliša i promicanje održivog razvoja vezano uz sredstva tih fondova, bilo da se radi o bespovratnim sredstvima ili zajmovima po izrazito povoljnim uvjetima. Fondovi EU su, stoga, ključni u financiranju širokog spektra projekata koji nam pomažu u postizanju ciljeva politike kohezije, poticanju ekonomskog rasta i poboljšanju životnih standarda
Plusevi i minusi
Puna integracija, dovršena članstvom u eurozoni i Schengenu, trebala bi pridonijeti ostvarenju još važnijeg cilja –jačanju gospodarstva i životnog standarda građana koji još uvijek u dovoljnoj mjeri nisu osjetili rezultate tih postignuća. Samo rastom životnog standarda i njegovim približavanjem europskom prosjeku, Hrvatska može riješiti jedan od svojih glavnih problema – velikog odljeva stanovništva i to uglavnom onoga najkvalificiranijeg i najproduktivnijeg. Sva dosadašnja iskustva pokazuju da se trend iseljavanja postupno smanjuje i zaustavlja tek kada se životni standard u tim zemljama donekle približi europskom prosjeku. To bi trebao biti veliki cilj Hrvatske za sljedećih desetak godina. Vlada u svom programu obećava da ćemo do 2028. dostići 80 . posto prosjeka standarda života unutar EU, što je vidan napredak. No, da bismo to postigli trebalo bi svakako povećati razinu produktivnosti i ukupan gospodarski razvoj. I
Što Hrvatska dobiva? Svakako, brže i jeftinije kretanje roba i usluga, veću konkurentnost hrvatskog gospodarstva, a imat će značajan utjecaj na prihode u turizmu. Ulazak, uz brže i jeftinije kretanje roba i usluga, znači i dodatnu legitimaciju, referencu i poticaj stranima ulagačima, veću konkurentnost hrvatskog gospodarstva.
Ukratko, Schengen olakšava život našim građanima, omogućuje bolju komunikaciju, lakši dolazak posjetitelja, turista i ulagača u Hrvatsku. Svi oni koji su upućeni na komunikaciju, promet, mobilnost, trgovinu, razmjenu, znaju kolike prednosti članstvo u Eurozoni i šengenskom prostoru donosi.
Iza nas je više od godinu dana od primjene Eurozone i Schengena. Prekratko da bismo procijenili sve benefite koje je hrvatsko gospodarstvo dobilo, ali ipak dostatno kako bismo ukazali gdje nismo ispunili u punoj mjeri očekivanja.
Uvođenje eura, smatraju stručnjaci, ne pokazuje očekivane benefite zbog (ipak) krivog tajminga. Primanje u Schengen je donijelo prednosti, ali se očekivalo značajno više u smislu turizma i broja dolazaka. Preostalo je još primanje u OECD, no na to još moramo pričekati. Najveće nedostatke i čak promašaje doživljavamo na području poljoprivrede. Hrvatska jednostavno nije uspjela izgraditi sustav proizvodnje u kojem bi se donosile racionalne odluke, već je poljoprivreda uvijek politički bila prostor za ucjenu svake vlade.
Tome valja dodati da troma javna uprava nikako da stvori preduvjete za brži razvoj. Nitko objektivan ne može zaključiti da smo bitno unaprijedili kvalitetu zdravstvenog, obrazovnog ili pravosudnog sustava u proteklih 20 godina. Bitno je, međutim. da nismo iskoristili konkurentske prednosti koje se stječu kroz javne politike, jasno provedene reforme. Hrvatska je realizirala komparativne prednosti kroz položajnu rentu i turizam. Ono što izostaje su konkurentske prednosti, tu Hrvatska nije uspjela.
Koja su postignuća RH u EU
Od ulaska u Europsku uniju 2013. godine, Republika Hrvatska ostvarila je brojna postignuća koja su pozitivno utjecala na njezin ekonomski razvoj, društvenu strukturu, kao i na njezinu međunarodnu percepciju. Evo nekoliko ključnih područja u kojima je Hrvatska ostvarila značajna postignuća unutar EU: Pristup EU fondovima: uspješno povlačenje sredstava iz EU fondova, što je značajno pridonijelo razvoju infrastrukture, unapređenju obrazovanja, zdravstva, ruralnog razvoja i zaštite okoliša. Ovi fondovi su također pomogli u financiranju projekata koji potiču gospodarski razvoj i zapošljavanje. Gospodarski rast i stabilizacija: Članstvo u EU pozitivno je utjecalo na hrvatsko gospodarstvo pružajući mu veću stabilnost, pristup većem tržištu i novim investicijskim mogućnostima. Integracija u EU također je potaknula reforme koje su doprinijele boljem poslovnom okruženju. Infrastrukturni projekti: Hrvatska je iskoristila EU fondove za financiranje velikih infrastrukturnih projekata. Zaštita okoliša: EU članstvo potaknulo je na implementaciju strožih standarda zaštite okoliša. Projekti financirani iz EU fondova uvelike su doprinijeli očuvanju prirodnih resursa, upravljanju otpadom i zaštiti biološke raznolikosti. Turizam: Kao članica EU, Hrvatska je postala još privlačnija destinacija za turiste iz EU i drugih zemalja. Sloboda kretanja unutar Schengenskog prostora, koju Hrvatska teži u potpunosti implementirati, dodatno bi olakšala pristup turistima. Dodajmo tome povećanje međunarodnog utjecaja: Članstvo u EU omogućilo je Hrvatskoj da aktivno sudjeluje u formuliranju zajedničkih europskih vanjskih i sigurnosnih politika.
Ono u čemu definitivno nismo uspjeli je područje unapređenja poljoprivrede: Kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku, hrvatski poljoprivrednici dobili su, istina, pristup subvencijama, grantovima i tehnološkoj podršci, što je omogućilo modernizaciju sektora i povećanje konkurentnosti na tržištu EU. Međutim, unatoč velikim ulaganjima poljoprivredna proizvodnja iz godine u godinu opada, mala seoska gospodarstva propadaju, agrarna područja su opustošena.
Najveća povika oporbenih stranaka, ali ne samo njih, odnosi se na stanje pravosuđa i borbu protiv korupcije: Na tom području dobivamo i najviše prigovora. Gledano u cjelini, EU je privoljelo Hrvatsku na provođenje reformi pravosudnog sustava i jačanje borbe protiv korupcije, što je (ipak) poboljšalo pravnu sigurnost i transparentnost.
Ako zbrojimo pluseve i minuse, ukupno gledano, članstvo u Europskoj uniji donijelo je Hrvatskoj niz koristi koje su se pozitivno odrazile na mnoge aspekte društvenog i gospodarskog života. Hrvatska, to je dodatna poruka, mora nastaviti raditi na iskorištavanju mogućnosti koje pruža članstvo u EU, te na adresiranju izazova poput demografskih promjena, regionalnog razvoja, i daljnjih reformi u raznim sektorima.
Pritom ne bi trebalo smetnuti s uma da je Europska unija u dosadašnjem razdoblju uložila oko 20 milijardi eura za razne potrebe, da alokacija cijelog NPOO-a za razdoblje 2021-2026. iznosi više od 10 milijardi eura (10,041), a da je kumulativno već realizirano 27 posto, 28 posto je u tijeku, a do kraja ove godine u procese raznih projekta ulazi daljnjih 24 posto. Dosad je isplaćeno 3,67 milijardi kroz četiri rate, dok je peta na putu (zahtjev za isplatu od 822 milijuna eura poslan je 15. travnja. U narednih pet rata Hrvatska bi trebala dobiti još 5,55 milijardi. Na stranu to da li se to kome čini lošim za Hrvatsku, to su činjenice koje treba poštivati.
Zašto kritike prema europskim fondovima?
Kritike prema korištenju europskih fondova u Hrvatskoj, kao i u drugim državama članicama, obično se temelje na nekoliko ključnih problema i izazova u procesu njihove implementacije i upravljanja. Evo nekoliko razloga zašto postoji kritičnost prema korištenju tih fondova:
Složenost i birokracija: Proces prijave za sredstva iz EU fondova može biti izuzetno složen i birokratski zahtjevan. Spore isplate: Često se navodi sporost u isplatama sredstava kao problem. Nedostatak kapaciteta: Lokalne vlasti i organizacije ponekad nemaju dovoljno znanja ili resursa za uspješno upravljanje i implementaciju projekata financiranih iz EU fondova. Korupcija i nepotizam: Postoji zabrinutost da se EU fondovi mogu koristiti na načine koji nisu transparentni, uključujući korupciju i nepotizam. Neadekvatno praćenje i evaluacija. Neprikladna alokacija sredstava: Postoji bojazan da sredstva možda ne adresiraju ključne probleme ili potrebe društva.
Učestalo se u posljednje vrijeme, napose iz oporbenih redova, ali i ponekih ekonomskih analitičara postavlja pitanja što će biti s Hrvatskom kad presahnu obilati priljevi sredstava iz fondova EU- Dugoročna ovisnost o EU fondovima zaista može biti zabrinjavajuća jer može odvratiti lokalne vlasti i organizacije od traženja održivih, dugoročnih rješenja za financiranje i razvoj. No, unatoč ovim kritikama, važno je napomenuti da europski fondovi igraju ključnu ulogu u razvoju i modernizaciji mnogih područja, od infrastrukture do obrazovanja i socijalne zaštite. Stoga je ključno nastaviti s radom na poboljšanju mehanizama upravljanja, transparentnosti i efikasnosti u korištenju ovih sredstava kako bi se maksimizirale njihove koristi.
Naglašavanje opasnosti za gospodarstvo Republike Hrvatske nakon smanjenja europskih fondova temelji se na nekoliko ključnih faktora koji se direktno tiču ekonomske ovisnosti o financijskoj potpori iz EU. Evo zašto bi smanjenje fondova moglo predstavljati rizik:
Oslanjanje na EU fondove za razvojne projekte: Hrvatska je, kao i mnoge druge novije članice EU, značajno koristila sredstva iz EU fondova za financiranje širokog spektra razvojnih projekata, uključujući infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, i ruralni razvoj. Smanjenje tih fondova moglo bi ograničiti sposobnost zemlje da nastavi s takvim projektima, što bi moglo usporiti gospodarski rast i razvoj. Smanjenje dostupnosti tih sredstava moglo bi dovesti do smanjenja investicija, što bi moglo usporiti gospodarsku aktivnost i povećati nezaposlenost. Fiskalna stabilnost: EU fondovi često pomažu u financiranju projekata koji bi inače morali biti financirani iz nacionalnog proračuna. U slučaju smanjenja fondova, država bi možda morala povećati javne rashode kako bi nadoknadila izgubljena sredstva, što bi moglo utjecati na fiskalnu stabilnost. Regionalni razvoj: Europski fondovi su bitni za uravnoteženje regionalnog razvoja unutar Hrvatske, pomažući manje razvijenim regijama da sustignu razvijenije. Smanjenje tih sredstava moglo bi povećati regionalne razlike i smanjiti ukupnu socijalnu i ekonomsku koheziju. Privlačenje vanjskih investicija: EU fondovi često su korišteni za poboljšanje poslovne infrastrukture i stvaranje poticajnijeg investicijskog okruženja. Smanjenje fondova moglo bi otežati privlačenje stranih investicija, što je važan izvor gospodarskog rasta.
Za Hrvatsku, kao i za mnoge druge članice EU, ključno je stoga razvijati strategije koje će omogućiti gospodarski rast i razvoj i bez isključive ovisnosti o EU fondovima. Dugoročna održivost i ekonomska neovisnost postaju prioritet u kontekstu potencijalnog smanjenja europske financijske potpore.
Borba standard – prva briga stanovništva
Najosjetljivije pitanje, koje ponajviše zanima ukupno stanovništvo svakako je održavanje standarda. Hrvatska se u 2023.-pomaknula prema prosječnom životnom standardu Europske unije: BDP po stanovniku izražen paritetom kupovne moći (PKM) dosegao je razinu od 76 posto, dok je godinu ranije iznosio 73 posto. Posljednjih godina Hrvatska je osjetno popravila svoju poziciju, imajući u vidu da je u 2021. godini bila na razini od 70 posto prosjeka EU, a godinu ranije zaostajenje je bilo čak na 65 posto.
U Programu nove/stare Vlade je da se do 2028. životni standard podigne na razinu 80 posto prosjeka zemalja EU, što je vrlo izazovan zadatak, ali jako važan. Stanovništvo, pretežito nedostatno svjesno postignuća na svim drugim područjima (koje ih se neposredno ne dotiče!!!), najviše cijeni i procjenjuje uspješnost našeg pristupa Eurozoni i Schengenu, dvama važnim državnim strateškim ciljevima, ipak ponajviše kroz razinu vlastitoga životnog standarda. Snažan porast cijena, visoka stopa inflacije, gubitak monetarne politike, deindustrijalizacija, oslabljen utjecaj na štednju i kredite, dosta izraženi novi socioekonomski razdori u društvu, u konačnici i spora prilagodba poslovnog sektora elementi su koji negativno djeluju na standard stanovništva RH nakon ulaska u Eurozonu. Poruka je jasna: borba za viši standard trebala bi, uza sva ostala postignuća, biti temeljna odrednica i rezultanta svih aktivnosti buduće Vlade.
Postoji i dodatni povoljni odraz koji postaje sve izraženiji. Istraživanja temeljena na iskustvu drugih zemalja pokazuju da jednom kada BDP-a po stanovniku pređe razinu od 75-80 posto prosjeka EU-a, iseljavanje stanovništva počinje stagnirati, a zemlja postaje atraktivna za useljavanje. Pojačani interes stranih radnika za Hrvatsku to i potvrđuje, a ostaje ključno pitanje kada će se početi vraćati ljudi koji su zemlju napustili u proteklom desetljeću, u potrazi za boljim životom. U pogledu demografije nema većih razmimoilaženja Vlade i oporbe- To je ambicija svih političara, vladajućih i oporbenih, ali, kako se čini, pritom ne dode dovoljno računa o činjenici da poticaj iseljavanju nije bio samo životni standard i nemogućnost pronalaska posla, već i nezadovoljstvo općim stanjem u društvu te (ne)povjerenje u državne institucije.
Suzdržanost prema Europskom parlamentu
Ukupni odaziv na izborima za Europski parlament 2019. iznosio je 50,6 %, što je najviša razina od 1994. U Hrvatskoj je odaziv rastao za gotovo 5 postotnih bodova u odnosu na prošle izbore, te je iznosio 29,8 %. Unatoč rastu izlaska na izbore, postotak je premalen i daje prostora protivnicima EU da osporavaju odluke i rezultate smatrajući ih nelegitimnim i nedostatno reprezentativnim u odnosu na broj stanovnika. Stoga je važno mobilizirati stanovništva za veći izlazak, prije svega kroz osvješćivanje uloge i značenja tih izbora kao i uloge Parlamenta EU u praktičnom životu svakog stanovnika.
Treba shvatiti (i prihvatiti) da Europski parlament nije samo zakonodavno tijelo koje sudjeluje u izradi zakona EU, već igra vitalnu ulogu u oblikovanju političkog odgovora na krize, promicanju održivog razvoja i jačanju demokratskih procesa unutar EU. Europska unija (EU) ima značajan utjecaj na zakonodavstvo svojih članica, uključujući i Republiku Hrvatsku (RH), koja je članica EU od 2013. godine. Stoga je izuzetno važno sagledati u kojoj mjeri zakonodavni okviri određuju i utječu na zakonodavstvo RH. Pravna stečevina EU obuhvaća sve obveze i prava koje proizlaze iz Ugovora EU, zakonodavstva, presuda Europskog suda, deklaracija i rezolucija, i drugih akata EU. Kako bi postala članica EU, Hrvatska je morala uskladiti svoje zakonodavstvo s ovom stečevinom, proces koji se nastavlja i nakon pristupanja. Kroz proces usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, Hrvatska je implementirala brojne direktive i uredbe EU koje direktno utječu na zakone i regulative unutar zemlje.
Da bismo približili jasnu spoznaju o značenju EU Parlamenta, pokušat ćemo ne nekim konkretnim primjerima ukazati na utjecaj zakonodavstva EU na RH. Pođimo od gospodarske politike: Kroz usklađivanje s pravilima Unutarnjeg tržišta EU, Hrvatska je morala liberalizirati mnoge sektore i uskladiti svoje standarde s europskima, što uključuje sve od javne nabave do pravila o konkurenciji. Kad je riječ o zaštiti okoliša, EU zakonodavstvo, poput direktiva o kvaliteti zraka i voda, znatno je utjecalo na hrvatske zakone koji reguliraju zaštitu okoliša. Hrvatska je također morala usvojiti i implementirati europske standarde za recikliranje i upravljanje otpadom. Kao članica EU, Hrvatska je usvojila Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) i Zajedničku ribarsku politiku, što uključuje pravila o subvencijama, standardima proizvodnje i ribolovnim kvotama. Na području socijalne politike i radnog prava EU direktive, kao što su one o radnom vremenu, sigurnosti na radu i pravima radnika, imaju izravan utjecaj na hrvatsko zakonodavstvo u području radnih odnosa. EU pravila osiguravaju visoku razinu zaštite potrošača u svim članicama, uključujući i RH, koja se odnose na prava potrošača prilikom kupovine robe i usluga, kako unutar zemlje tako i preko granica.
Osim konkretnih zakona i politika, članstvo u EU također utječe na institucionalne i proceduralne aspekte hrvatskog zakonodavstva. To uključuje: Sudjelovanje u odlučivanju EU: Hrvatski predstavnici sudjeluju u kreiranju i odlučivanju o politikama i zakonima na razini EU, što zatim utječe na nacionalno zakonodavstvo. Europski sud pravde: Hrvatski sudovi moraju uzeti u obzir presude Europskog suda pravde, koje mogu imati direktan utjecaj na interpretaciju i primjenu hrvatskog zakonodavstva.
Ukratko, članstvo u EU značajno utječe na zakonodavstvo RH, kako kroz usklađivanje postojećih zakona s pravnom stečevinom EU, tako i kroz sudjelovanje u kreiranju novih EU zakona koji postaju integralni dio hrvatskog zakonodavnog okvira.
Temeljni prigovori suverenista i antiglobalista na politiku EU
Suverenisti i antiglobalisti izražavaju niz prigovora na politiku Europske unije, često se fokusirajući na pitanja nacionalnog suvereniteta, ekonomske neovisnosti, kulturnog identiteta, te demokratskog nadzora. Evo nekoliko glavnih prigovora koje ove skupine obično ističu:
Gubitak nacionalnog suvereniteta: Jedan od temeljnih prigovora suverenista je da EU preuzima previše moći od nacionalnih vlada. Kritiziraju prijenos odlučivanja na nadnacionalnu razinu, što uključuje odluke koje se tiču migracije, fiskalne politike i regulative. Smatraju da to umanjuje sposobnost pojedinih država da samostalno vode svoje politike u skladu s interesima svojih građana.
Ekonomska politika i neoliberalizam: Antiglobalisti često kritiziraju EU zbog promicanja neoliberalne ekonomske agende koja uključuje deregulaciju, privatizaciju i slobodnu trgovinu. Tvrdnje se fokusiraju na to da takve politike pogoduju velikim korporacijama na štetu malih i srednjih poduzeća te radničke klase, potičući nejednakost i ekonomsku nestabilnost unutar članica.
Demokratski deficit: I suverenisti i antiglobalisti često tvrde da EU pati od demokratskog deficita, odnosno da postoji nedostatak transparentnosti i odgovornosti u donošenju odluka. Europska komisija, koja ima značajne izvršne ovlasti, nije izravno izabrana, što kritičari vide kao problem za demokratsku legitimnost.
Standardizacija i gubitak kulturnog identiteta: Kritika se često odnosi i na standardizaciju pravila i normi koje EU nameće, a koje mogu utjecati na lokalne zakone i običaje, potencijalno erodirajući nacionalne i regionalne identitete. Suverenisti posebno ističu kako ova uniformnost može oslabiti kulturnu raznolikost unutar EU.
Migracijske politike: Suverenisti se često protive politikama EU koje omogućuju slobodno kretanje ljudi unutar granica Unije, kao i politike prema izbjeglicama i migrantima iz trećih zemalja. Smatraju da takve politike mogu ugroziti nacionalnu sigurnost i socijalnu koheziju.
Ovisnost o globalnim lancima opskrbe: Antiglobalisti upozoravaju na prekomjernu ovisnost EU o globalnim lancima opskrbe, što je postalo posebno evidentno tijekom kriza poput pandemije COVID-19. Argumentiraju da bi EU trebala težiti većoj samodostatnosti kako bi osigurala ekonomsku i socijalnu stabilnost.
Ovi prigovori ilustriraju fundamentalne razlike u pogledima na to kako bi EU trebala funkcionirati, te na odnos između nacionalne suverenosti i nadnacionalne integracije. Iako suverenisti i antiglobalisti možda predstavljaju manjinu u političkom spektru EU, njihovi glasovi dodaju važnu dimenziju raspravama o budućnosti Europe.
Perspektive Republike Hrvatske u bliskoj budućnosti unutar Europske unije morale bi se stoga analizirati kroz nekoliko ključnih aspekata, uključujući ekonomski razvoj, koji je jedina realna osnovica za rast ukupne društvene nadgradnje. Hrvatska mora neminovno nastavlja raditi na jačanju svog gospodarstva kroz daljnje korištenje EU fondova, posebno u kontekstu oporavka od COVID-19 pandemije. Fokus je na poticanju investicija, modernizaciji infrastrukture, te jačanju turizma i izvozno orijentiranih industrija. Pridruživanje eurozoni 2023. godine također bi trebalo donijeti dodatnu stabilnost i integraciju s tržištima EU.
Jedan od najvećih unutarnjih izazova za Hrvatsku su demografske promjene, uključujući iseljavanje mladih i starenje populacije. Europski fondovi i politike mogu pomoći u adresiranju ovih pitanja kroz poticanje zapošljavanja, socijalnu zaštitu i bolje obrazovne prilike. No, potrebne su konkretne domaće mjere koje bi zaustavile iseljavanje. Formiranje posebnog Ministarstva za demografska kretanja u useljeništvo prvi je korak na tom putu koji ima zadatak poraditi na zaustavljanju odljeva mozgova i aktivnog stanovništva, ali i na jačanju nastojanja da se ubrza povratak već iseljenih Hrvata.
Ukupno gledano, perspektive Hrvatske unutar EU su optimistične, ali izazovi poput demografskih promjena, potrebe za gospodarskom diverzifikacijom, i integracija u šire europske politike zahtijevaju pažljivo planiranje i provedbu. Uspjeh Hrvatske u iskorištavanju prilika koje nudi članstvo u EU bit će ključan za njezin dugoročni razvoj i prosperitet.
Zašto su važni izbori za EU parlament?
Izbori za Europski parlament su ključan mehanizam kroz koji građani Europske unije mogu izravno utjecati na politiku i upravljanje na europskoj razini, osiguravajući da njihovi glasovi budu čuti u oblikovanju budućnosti Unije. Ne bismo smjeli zaboraviti (i stoga zanemariti izlazak na izbora) da oni imaju ključnu ulogu u demokratskom sustavu Europske unije i važni su iz više razloga. Navedimo samo neke:
Demokratska legitimnost: Europski parlament je jedina institucija EU koja se izravno bira putem glasanja građana država članica. Izbori pružaju građanima mogućnost da izraze svoje mišljenje o smjeru koji EU treba slijediti i daju demokratski legitimitet aktivnostima i odlukama koje se donose na europskoj razini.
Predstavljanje građana: Zastupnici u Europskom parlamentu predstavljaju interese i stavove građana svojih država, ali rade u kontekstu širih europskih interesa. Kroz izbore, građani imaju priliku odabrati zastupnike koji najbolje odražavaju njihove stavove o europskim pitanjima, bilo da se radi o ekonomiji, socijalnoj politici, okolišu, migracijama, itd.
Uloga u zakonodavnom procesu: Europski parlament ima značajne ovlasti u zakonodavnom procesu EU, uključujući pravo na amandman, odobravanje i odbijanje zakonskih prijedloga. Izbori određuju sastav parlamenta, što izravno utječe na to kako i koji zakoni se formiraju i usvajaju.
Kontrola nad ostalim institucijama EU: Europski parlament ima nadzornu ulogu nad ostalim institucijama EU, uključujući Europsku komisiju. Parlament odobrava imenovanje povjerenika i ima moć pokrenuti postupak za njihovo razrješenje. Također, parlament mora odobriti proračun EU, što je ključno za financiranje aktivnosti Unije.
Utjecaj na europsku politiku: Kroz izbore, birači mogu utjecati na ključne politike i prioritete EU, kao što su klimatske promjene, trgovinska politika, digitalizacija, prava radnika i mnoge druge. Izborom zastupnika koji zastupaju određene političke ideologije, građani mogu oblikovati budućnost EU politike.
Promicanje europskog identiteta i uključenosti: Izbori za Europski parlament također služe kao prilika za promicanje osjećaja europskog identiteta i zajedništva. Sudjelovanjem u izborima, građani aktivno sudjeluju u demokratskom životu EU i izražavaju svoju pripadnost zajedničkom europskom projektu.
EU izbori 2024. odredit će smjer kretanja EU-a u sljedećih pet godina. To znači da i svaki glas, pa i vaš, odlučuje o odlukama i politikama vezanima za klimatske promjene i migracije, veću integraciju ili pak povećani nacionalizam. Europski parlament važan je jer oblikuje smjer zakona i politika EU-a te odlučuje o međunarodnim sporazumima i proširenjima. EU parlament mora odobriti godišnji proračun Unije i može zatražiti od Komisije da predloži zakone. Glasanjem na EU izborima 2024. šaljete poruku vladi. Izabrani zastupnici s predstavnicima vlada EU-a pregovaraju i odlučuju o novim zakonima koji utječu na sve aspekte života u Uniji, od gospodarskog razvoja do klimatskih promjena i sigurnosti. Zastupnici pritom ističu ključne političke, ekonomske i društvene teme, podržavajući temeljne vrijednosti Europske unije: poštivanje ljudskih prava, slobode, demokracije, jednakosti i vladavine zakona.
Službena krilatica Europske unije je “Ujedinjena u raznolikosti” ili “Ujedinjeni u raznolikosti”. „Iskoristi svoj glas. Ne daj da ti drugi kroje budućnost“ parola je ovogodišnjih izbora. Izlaskom na skorašnje izbore u praksi dokazujemo našu privrženost Uniji, europskim vrijednostima i kojim putem želimo dalje koračati.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
