Ogroman utjecaj na percepciju imaju informacije. Informacije grade osobna uvjerenja. Informacija ne mora nužno biti istinita, ali može biti društveno prihvaćena ili ne.

Ako su osnovni pojmovi jasni, onda dolazimo do toga što smo mi to zapravo naučili, kako smo i s kojim informacijama hranili naš mozak ili nam je to što smo upijali servirao netko drugi, na primjer, sustav.

Pratili smo jedan put, jer smo imali program. Program koji nas od malih nogu vodi s osobnim uvjerenjem da smo baš na tom pravom putu, da znamo što radimo, da su informacije koje smo dobili točne, jer se za to školujemo i usavršavamo putem tih informacija.

Ljudi se obično oslanjaju na institucije, jer one tobože postavljaju nekakav standard, a mi naivno vjerujemo kako predstavljaju istinu.

Čovjek koji dostigne svoj cilj, završi fakultet, magistrira, doktorira itd. uživa u društvu status kao uvažena ličnost, kao veliki stručnjak, čovjek od zvanja i znanja. Mali je broj onih ljudi koji u svom uspjehu i usponu mogu kontrolirati vlastiti ego.

Zamislite sada da jednoj takvoj osobi koja je skoro “čitav svoj život” posvetila školovanju, tj. prikupljanju informacija koje predstavljaju neko znanje i težinu, kažete da su informacije koje je prikupio netočne, da je pogrešan koncept i pristup te znanosti, da je zapravo svo vrijeme bio na pogrešnom putu.

Jasno je da je to jako teško prihvatiti, biti toliko otvoren da primiš nova saznanja i shvatiti da je možda sve ono sto si radio sve te godine bilo gotovo uzalud i pogrešno, odnosno lažno. To samo mogu veliki ljudi sa čvrstim i ustrajnim karakterom.

Te ljude mogu i razumjeti, ali teže shvaćam one koji se u životu i nisu nešto posebno dokazali, ali se ipak busaju u prsa rugajući se svojim neistomišljenicima, ljudima s drugačijim gledištem čija je percepcija različita od njihove, a da pritom sebe smatraju prosvijetljenima.

U svemu tome dolazimo do činjenice da je ovaj naš mali svijet poprilično izmanipuliran i to nije tajna, kao civilizacija stoljećima živimo u mraku iliti matrixu. No svjetla strana današnjice i moderno doba, sve više čine da prava istina ipak ispliva na površinu.

Neke teze su se pomakle u korist dobra, sustav koji nas je održavao zombirane polako puca i prave informacije pristižu, one koje su oduvijek predstavljale samo jedno, a to je istina.

Zlatno doba može se desiti samo ukoliko budemo uspostavili kolektivnu svijest. Rad na sebi, na svom egu, prije svega na svom duhovnom napretku dovest će do toga da se situacija promijeni na bolje, kako na osobnom polju svakog čovjeka na svijetu, tako i u okviru šire zajednice, odnosno čitavog društva. Počnimo cijeniti jedni druge. I sjetimo se da smo upućeni jedni na druge. Podjele nas ne vode nikamo. Naša sloga i jedinstvo jedini su način da se nešto promijeni na globalnoj razini.

Dakle, koliko je bitan kolektivni utjecaj toliko je sve i individualno. Radeći na sebi, dajemo svoj doprinos društvu. Jer, svaki pojedinac za početak treba pobijediti samog sebe pa tek onda može dati svoj doprinos sustavu, ali onom pravom, humanom sustavu u kojemu su ljudi – ljudi, a ne brojevi, a ne ovom lažnom koji manipulira svima nama.