Nekada davno u ovom natjecanju je bila normalna scenografija, natjecatelji su se odijevali normalno, imali su normalne, ponekad moderne i napredne frizure, a po izgledu i načinu odijevanja moglo se razaznati je li riječ o pjevačici ili o pjevaču.

Tekstovi pjesama su bili normalni; pričali su o ljubavi, o zavođenju, lijepom vremenu, lijepim ženama, lijepim krajolicima, zanimljivim situacijama, glazbi, a kroz nekoliko pjesama u bivšoj i sadašnjoj državi mogla se primijetiti skrivena i pozitivna promocije Hrvatske i hrvatskog turizma, sve do pojave Afrike paprike.

„Ovo“ što se dogodilo na ovogodišnjem Eurosongu ne treba previše komentirati, jer se time ta tema, ti natjecatelji i te ideologije žele nametnuti većini koja takve teme i izvođače na sreću ipak nije prihvatila.

Slušajući pjesme i promatrajući izvođače može se postaviti nekoliko opravdanih pitanja.

U čemu se „oni“ natječu? Da li u promociji sotonizma?

Da li u tome tko je veći globalist?

Da li tome tko bolje zijeva i tko bolje vrišti?

Možda u tome koja će žena više ličiti na muško i obrnuto.

Ili možda u tome tko bolje sliči na vraga ili tko će bolje „zakolutati“ očima?

Svakom normalnom čovjeku je jasno da je nekada hvalevrijedno natjecanje postalo splet sotonizma i LGBTQ (i ostalih slova koje se neprestano dodaju) parade.

Ovdje je važno naglasiti da i aktualna vlast u Hrvatskoj podržava i promiče „vrijednosti“ s Eurosonga u vrtićima i školama protiv kojih su se prije nekoliko mjeseci žestoko i opravdano bunili novopečeni partneri aktualne i buduće vlasti pa sada ipak možemo sretni da naš predstavnik nije pobijedio jer bismo u suprotnom prema potencijalnom sporazumu nagodinu ovo natjecanje gledali u Vukovaru ili u Osijeku.

Zanimljivo je kako su globalisti i ovaj puta uspjeli u svojoj stalnoj namjeri da podijele građane na što su mnogi građani „nasjeli“, kao u podjeli tijekom pandemije C19 i kao u podjeli sukoba u Ukrajini.

Moram primijetiti da „Ukrajinci“ i žestoki (naglašavam žestoki, ne obični) zagovaratelji našeg Marka imaju nešto zajedničko; gorljiviji su i oštriji prema onima koji spomenu nešto što kod Marka malo „vuče“ na određenu ideologiju, kao što su bili oštri prema onima koji su opravdavali ponašanje Rusije.

Ja sam se trudio da ne sudjelujem u podjelama, ali neke stvari sam primijetio. Nije problem nositi rinčicu i bedž, i sam sam bio punker i sve te punkerske „rekvizite“ sam nosio. Ali zar je baš moralo na jakni biti tri puta po 6 rinčica jedna ispod druge?

Zar nije moglo biti 5 ili 7 rinčica jedna ispod druge?

Bilo je još nekih znakova, ali na njih nisam obraćao pozornost, jer su mi se javili neki ljudi koji Marka poznaju i tvrdili su da je momak sasvim u redu, a pohvalio ga je i njegov župnik na dan natjecanja na Hrvatskom katoličkom radiju. Meni je to dovoljno da o Marku steknem pozitivno mišljenje, a tko je kakav i na čijoj strani s vremenom se sazna, kao što smo nešto slično saznali nakon 17. travnja.

Što se tiče pobjednika Eurosonga 2024., mogu zaključiti da je pobjednik naš Marko, a ovakvih situacija na Eurosongu u kojima prvi i pobjednik nije stvarni pobjednik, nego je to netko drugi tko nije službeni pobjednik, a zapravo je pobjednik ocijenjen od stvarne publike i normalnih ljudi, imali smo i u prošlosti (1958. „Volare“, Domenico Modugno), a sigurno ćemo ih imati i u budućnosti.

Za kraj ne želim uopće spominjati sve „ono“ što je na ovogodišnjem Eurosongu nastupilo, ne želim spominjati niti rang listu niti mjesto pojedinaca na rang listi jer to nisu zaslužili i jer „to“ to nije zaslužilo, ali želim spomenuti pjevačicu-članicu žirija iz Hrvatske, koja za mene više ne postoji, a koja tvrdi kako nije fer da ju se napada zbog njenog glasanja.

Te kreature za koje se može postaviti pitanje tko ih je izabrao i poslao na natjecanje treba jednostavno ignorirati i ne treba ih spominjati, o čemu se je većina u svojim javnim objavama i iskazivanjem mišljenja već izjasnila.

Važno je skloniti djecu od ovakvih događaja, jer odrasli i normalni ljudi znaju o čemu je ovdje riječ, a ovakvim nametanjem raznih ideologija se upravo djeci želi nametnuti da je nešto nenormalno u današnje vrijeme normalno, napredno i zanimljivo.

Zbog toga bi se udruge i institucije koje se bave odgojem i mentalnim zdravljem djece trebale pobrinuti da ovo natjecanje bude označeno kao sadržaj koji nije primjeren za gledanje djeci mlađoj od 16 godina.

Ne želim da u ovom tekstu bude ilustracija bilo kojeg natjecatelja na Eurosongu jer želim onima koji još nisu svjesni što se događa poručiti da dobro pogledaju službenu fotografiju natjecanja preuzetu s poveznice u nastavku, i sami pokušaju donijeti nekakav zaključak o spomenutom natjecanju.

                                                   Izvor fotografije: https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Pjesma_Eurovizije_2024.