Danas je izgleda najvažnije imati pravog prijatelja na pravome mjestu. Važnije od ičeg drugog. Teodor Celakoski – inače dugogodišnji jako dobar prijatelj Tomislava Tomaševića jedan je od osnivača “Multimedijalnog instituta (MI2)”. Njihovo prijateljstvo seže puno ranije nego je Sorošev igrač Tomislav Tomašević došao na vlast u Zagrebu.
Ono što je zanimljivo je to da je sada Tomašević svojem dugogodišnjem prijatelju, odnosno njegovoj organizaciji uplatio u mjesec dana na njihov račun preko 62.000 eura. To je velik iznos.
Da, 62.000 eura vaših novaca, dragi građani Zagreba, zahvaljujući svima vama koji ste dali svoj glas ovoj sekti soroševaca zvanoj “Možemo”.
Nadalje, udruzi “Domino” u čijem je osnivanju sudjelovao Gordan Bosanac u rasponu od mjesec dana uplaćeno je iz Grada 100.000 eura. Inače, za one koji ne znaju, udruga Domino organizira LGBTIQ događaje i projekte te stoje iza performansa “Tiha misa” kojom se protive molitvi krunice na trgovima.
Dakle udruga Domino koja širi i nameće svoju LGBT propagandu i rodnu ideologiju financira se, dragi moji građani Grada Zagreba, s vašim novcem. Je li nas građane itko pitao – želimo li tu i takvu promociju tih i takvih, po meni krajnje iskrivljenih društvenih vrijednosti?
Ljudi homoseksualne orijentacije, određeni, neodređeni, poput onog pobjednika Eurovizije, transrodni i sve te njihove propagande kroz medije, vrtiće, škole , HRT crtane filmove, sve to plaćate VI, dragi građani Zagreba, odnosno SVI MI. Nije to ugodan osjećaj – plaćati nešto s čim se ne slažeš bez da te itko pitao želiš li to.
Tomašević i njegova družina s našim novcem financiraju ljude izgubljene po pitanju spolnih i rodnih identiteta, partizanske derneke i sve moguće udruge koje su protiv normalnih vrijednosti i tradicionalne obitelji.
Tomašević vašim novcem plaća po njima tzv. Dan oslobođenja Zagreba i Trnjanske kresove. Podsjetimo se – najveći zločini događali su se baš tog i idućeg dana – 8. svibnja 1945. godine. Sjetimo se samo ubojstva civila – nedužnih pacijenata u bolnici Rebro gdje su stradali nemoćni pacijenti hrvatske nacionalnosti.
Mislim da je na svim državnim razinama potrebno preispitati tzv. civilno društvo i postojanje tih silnih udruga kao tobože nevladinih organizacija, nominalno neovisnih, a da ovisnije o proračunu ne mogu biti. To je krajnje licemjerno. Nazivati sebe neovisnom udrugom, a dobivati novce iz gradskih i državnih proračuna. Pa, tko je tu lud? Ludi smo svi mi kad to sve samo šutke promatramo. Ako je neka udruga neovisna, neka onda i bude neovisna pa neka skuplja novce od svojih članova putem članarine, a ne da traži novce iz proračuna.
Ovome treba stati na kraj, ovom nametanju iskrivljene povijesti našoj djeci kao i bolesne tzv. rodne ideologije kroz medije, HRT crtane filmove i brojne udruge LGBT zajednice. Ako je nekome normalno sve ovo nenormalno, onda nam jedino preostaje podignuti bijelu zastavu i predati se.
Ja se osobno ne predajem, jer ovo je borba između dobra i zla. Pljuvanje po mojem narodu, po moliteljima, po crkvi od strane ekstremnih ljevičara “Možemo” je nedopustivo.
Ako treba opet ću pokrenuti prosvjed pod nazivom “Ne rodnoj ideologiji”, ali ovaj put s ljudima od povjerenja, a ne s izdajnicima kao u mojem prvom pokušaju “Hetero parade”. Hetero parada nam je po mom skromnom sudu itekako potrebna, jer promocija ‘ponosnih’ ljudi neodređenih spolova i rodova otišla je doista predaleko i krajnje je vrijeme da se počne s promocijom tradiocionalnih vrijednosti u svrhu očuvanja klasične obitelji kao temeljne vrijednosti ovog društva.
Moramo pokazati da mi Hrvati imamo naše vrednote, a to su – Bog, obitelj i Domovina. Obitelj koju čine muškarac, žena, dječaci i djevojčice. Morali bismo svakako zabraniti više ovu tamnu agendu koja radi na uništenju tradicionalne obitelji.
Njihove tzv. ‘parade ponosa’ neka ti ljudi koji glume nekakve žrtve (iako ih nitko ne ugrožava, nego se oni sami po sebi osjećaju ugroženo, op.a.) slobodno održavaju u Areni ili nekoj drugoj dvorani koju će uredno zakupiti, ako to žele, a ne na javnim mjestima gdje roditelji (majke i očevi) te bake i djedovi šetaju sa svojom djecom i unucima kojima žele usaditi tradicionalne vrijednosti i pod svaku cijenu ih zaštititi od svih novo-normalnih abnormalnosti.
Sve one udruge kojima Tomašević velikodušno uplaćuje tako lijepe i vrlo pozamašne iznose (kao pravi pravcati prijatelj koji pomaže prijatelju i ostaje mu vjeran kada dođe na poziciju moći), imaju više nego dovoljno novca za platiti dvorane kakve god žele, najfinije zakuske za sve prisutne od najboljih catering servisa, najbolju prigodnu glazbu i što god još žele. To im nitko ne osporava niti ne brani. Naprotiv.
Na taj će način malo pripomoći kojoj privatnoj tvrtki, nekom malom poduzetniku koji jedva preživljava da nešto zaradi. Pitanje je samo koliko novca su svi oni spremni uložiti u svoje parade, odnosno koliko sredstava od Grada (čitaj: koliko našeg novca kojeg su na lijepe oči dobili) su se ti ljudi spremni odreći u ime proslave svoje ugroženosti, odnosno svog ponosa, nazovimo to kako želimo i kako nam drago. Jer njihova ugroženost jest njihov ponos i obratno.
No, čisto sumnjam da će se udruge ponosnih i ugroženih dati u neki trošak. Više sam sklon vjerovati kako će svaki euro koji su dobili u ruke podijeliti između sebe kako kakav plijen.
A prave žrtve tog silnog ‘ponosa’ koji nam svima već izlazi na nos smo zapravo svi mi koji smo primorani taj šareni i nadasve perverzni cirkus promatrati. Zašto bismo mi i naša djeca na javnim mjestima promatrali tu sodomu i gomoru? I zašto bi netko uopće imao monopol na ‘ponos’ kao takav? Zapitajmo se… O kakvom je ponosu ovdje riječ? Nemamo li svi jednako pravo biti ponosni kao ljudi? Pogotovi svi mi koji nismo novo-normalni, već samo normalni ljudi? Još će doći do toga da će se normalni ljudi morati sramiti svoje normalnosti, a svatko tko imalo odskače od normalnosti i tradicije imat će pravo sebe zvati ponosnim i javno promovirati svoju novo-normalnost… Osvijestimo se, ljudi… I, počnimo s promocijom tradicionalnih vrijednosti gdje god je to moguće. Ovom društvu to kronično nedostaje, kao i zajedništva.
Smirujem strasti i vraćam se na početak mog teksta u kojem sam doduše ostao vrlo blag u svom osvrtanju na sukob interesa koji je na našu veliku žalost postao nešto sasvim normalno i prihvatljivo što je krajnje sramotno za ovo društvo.
Ne možemo nastaviti živjeti u društvu u kojem preživljavaju samo oni ljudi koji imaju prijatelje na pozicijama. Ne možemo nastaviti promatrati paradu voditelja raznih udruga, a u prijevodu – tragatelja za prijateljima na pozicijama kojih se drže poput krpelja i koji pune džepove tim svojim istim starim prijateljima kao iz poznate Terezine pjesme u kojoj se dozivaju stari prijatelji riječima – “prijatelji stari, gdje ste…”, ali ne bilo koji, naravno…
Zna se kakvi su prijatelji na cijeni. Jackpot je naći starog prijatelja na poziciji s koje će ti moći napuniti džepove, dok se svi ostali ljudi moraju snalaziti kako god znaju i umiju, jer na njihovu žalost nemaju starog prijatelja na nekoj ključnoj poziciji pa tu Terezinu pjesmu mogu uzalud pjevati do besvijesti. Dok se nešto ne promijeni na bolje, što drugo vam reći, dragi moji građani, nego biti ironičan i poručiti vam: Sretno vam bilo u traženju prijatelja koji će i vama pomoći kao što to čini prijatelj nad prijateljima, velikodušni i milosrdni Tomašević. To je prijatelj kakvog vrijedi imati, pardon – kakvog se više nego isplati imati…
Bože oslobodi u kakvom društvu živjmo!
Izvor snimke: YouTube terezakonavoka
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
