Ante Gavranović – Razlozi neuspjeha izbornih rezultata za EU24

Ante Gavranović – Razlozi neuspjeha izbornih rezultata za EU24

U prošloj sam kolumni pokušao upozoriti ZAŠTO su ovogodišnji izbori EU bili važni za sve članove ovog elittnog kruga, pa i za Hrvatsku. Katastrofalan nizak izlazak na te izbore pokazuje da ih smatramo gotovo nepotrebnim. Istina je da je Hrvatska ovih dana izabrala svojih12 zastupnika. Očekivala se veća izlaznost, jer su se građani kroz posljednjih 10 godina mogli uvjeriti da se najvažnije odluke i zakoni donose upravo u Parlamentu EU pa je korisno da se čuje i poneka naša riječ.

Nažalost, očekivanja nisu bila realna: na izbore za EU24 izašlo je samo nešto oko 23 posto. Time smo na samom dnu izlaznosti od svih 27 zemalja EU. Bit će sigurno mnogo debata i kritika zašto je tome tako. Zašto se građani Hrvatske odnose prema tim izborima ne kao drugo nego čak trećerazrednim.

Pokušajmo analizirati otkuda odbojnost građana Hrvatske prema izborima za institucije EU? Zašto, unatoč brojnim koristima, imamo gotovo odbojan stav? Izražavaju li građani neizlaženjem svoj prosvjed protiv politike EP? Nije li to upozorenje da stanovništvo očekuje veće benefite, posebno kroz životni standard?

Iz razgovora s  ekonomskim stručnjacima, intelektualcima, obrazovanim ljudima, ali i običnim ljudima s ulice evo nekoliko ključnih razloga koji potvrđuju i pokazuju da odnosi građanstva i institucija Eu moraju biti presloženi: Ljudi se jednostavnu bune da premalo znaju (i saznaju) o aktivnostima EU, osobito kad je riječ o njihovim užim interesima. U to je uključena i veza s naših (12) zastupnika, koji premalo komuniciraju s građanstvom. Pokušat ćemo grupirati neke od najčešćih zamjerki;

Percepcija demokratskog deficita: Neki ljudi smatraju da institucije EU nisu dovoljno demokratske ili transparentne. Na primer, Evropska komisija, koja ima značajnu moć, nije direktno izabrana od strane građana EU, što može dovesti do osjećaja otuđenosti.

Ekonomske politike: Kritike često dolaze zbog ekonomskih politika EU, posebno onih koje se tiču mjera štednje i fiskalne discipline. Ove mjere su, na primer, bile posebno nepopularne u južnoeuropskim zemljama tokom financijske krize.

Nacionalni suverenitet: Neki ljudi vjeruju da EU previše zadire u nacionalni suverenitet, donoseći odluke koje bi trebalo da budu u nadležnosti pojedinačnih država članica. Ovo je često argument suverenista i euroskeptičara.

Migracijska politika: Migracijska kriza iz 2015. godine i sporovi oko raspodjele migranata i izbjeglica među državama članicama doveli su do povećanih tenzija i kritika prema institucijama EU zbog načina na koji su upravljale situacijom.

Birokracija i regulacije: Postoji percepcija da je EU previše birokratska i da donosi previše regulativa koje opterećuju poslovanje i svakodnevni život građana.

Tu je još nekoliko elemenata koji kod običnih ljudi stvaraju nelagodu i suzdržanost prema EU, što se odrazilo i n ovim izborima: Nedovoljna informiranost i negativan prikaz EU u nekim medijima često doprinose stvaranju negativnog stava prema EU institucijama. Nacionalni mediji ponekad krive EU za probleme koji su lokalnog ili nacionalnog karaktera i time dovode u zabludu ljude.

Dodao bih tome i  politički populizam, sve češće u praksi. Populistički političari često koriste retoriku protiv EU da bi mobilizirali birače da uskrate podršku na izborima, , optužujući EU za različite socijalne i ekonomske probleme i sa željom da potkopavaju temelje vrijednosti na kojima počiva ova institucija.

Analiza izlaska na izbore pokazat će i odnos birača prema regionalnim razlikama koje očigledno postoje i iritiraju ljude. Različite regije unutar EU imaju različite ekonomske interese i prioritete, što može dovesti do osjećaja da institucije EU favoriziraju u određene zemlje ili regije na račun drugih. Takav odnos posebno odvraća ljude od izlaska na izbore.

Malo tko od nas u tim navodima ne bi našao razloge dijela svoga nezadovoljstva, iako je europski čvrsto orijentiran. Svi ovi faktori, sami ili u kombinaciji, mogu doprinijeti stvaranju odbojnosti prema institucijama Evropske unije. Razumijevanje ovih uzroka je ključ promjena. Izbori su jedino mjesto gdje običan građanin može izraziti svoje nezadovoljstvo za adresiranje kritika i poboljšanje funkcioniranja i percepcije EU.

Mnogi političari, stari i novi zastupnici u Sabori u Eu, naglašavaju kao uzrok male izlaznosti, prije svega određenu nezinteresiranost širih slojeva stanovništva. Tu na prvo mjesto svakako dolazi nedostatak relevantnosti: Ako nešto ili neko nije relevantan za nečiji život, može se javiti nezainteresiranost. Velika se  opasnost krije u toj pojavnosti, jer dovodimo u pitanje naš ukupan odnos prema integraciji s EU; što bi za nas, u uvjetima kompletne neizvjesnosti u svjetskim okvirima bilo vrlo opas, čak i neodogovorna teza.

Ni izgovor da su nas iscrpili nedavni domaći paralmentarni  izbori ne drži vodu. Iako  naši (za nas) puno važniji, : Ljudi koji su zauzeti drugim obavezama mogu biti nezainteresirani za stvari koje ne smatraju prioritetnim, a nedostatak emocionalne povezanosti može dovesti do indiferentnosti. Velikim dijelom je to u ovoj prigodi slučaj.

Ipak, najopasniji čimbenik je Neznanje. Ljudi jednostavno nisu svjesni značaja ili relevantnosti određene teme ili uopće nisu zainteresirani za život, promjene i kretanja oko njih.. Stoga je važno kroz analize, razgovore i konkretno djelovanje naših zastupnika saznati prave razloge niske izlaznosti i jesu li je li niska izlaznost za izbore EU24 samo prolazni negativni stav, stvar indolencije stanovništva, svojevrsni prosvjed, izraz neslaganja s politikom EU ili imaju dugoročniji karakter.

Izbori za EU24 mogu izgledati kao trenutni događaj, ali njihove posljedice imaju dugoročan utjecaj na politički, ekonomski, socijalni, i pravni sistem Evropske unije. Razumijevanje ovih utjecaja pomaže u boljem sagledavanju važnosti izbora i njihovih rezultata.

gledajmo tu stranu s gledišta medija. Hrvatska je od 1. siječnja 2023.  potpuno integrirana u Europsku uniju i istodobnim ulaskom u Schengen i Eurozonu postala je dio najuže jezgre EU-a. Nakon ulaska u EU 2013., ovo je druga najvažnija hrvatska godina u europskim integracijama. Ostvarena su dva temeljna strateška cilja: Hrvatska je ušla u klub od 15 zemalja koje su istodobno članice glavnih integracija na kontinentu – EU-a, eurozone, šengenskog prostora, NATO-a. Ulaskom u Schengen Hrvatska se pridružuje najvećem prostoru na svijetu bez unutarnjih graničnih kontrola među državama s gotovo 420 milijuna ljudi.

Nije nepoznat podatak da je više od 80 posto svih investicija u regionalni razvoj i urbane inicijative, ciljane subvencije za određene strukture, istraživanje i razvoj, posebno za infrastrukturne projekte pa edukaciju te očuvanje okoliša i promicanje održivog razvoja vezano uz sredstva fondova EU, bilo da se radi o bespovratnim sredstvima ili zajmovima po izrazito povoljnim uvjetima. Fondovi EU su, stoga, ključni u financiranju širokog spektra projekata koji nam pomažu u postizanju ciljeva politike kohezije, poticanju ekonomskog rasta i poboljšanju životnih standarda

Puna integracija, dovršena članstvom u eurozoni i Schengenu, trebala bi pridonijeti ostvarenju još važnijeg cilja –jačanju gospodarstva i životnog standarda građana koji još uvijek u dovoljnoj mjeri nisu osjetili rezultate tih postignuća. Samo rastom životnog standarda i njegovim približavanjem europskom prosjeku, Hrvatska može riješiti jedan od svojih glavnih problema – velikog odljeva stanovništva i to uglavnom onoga najkvalificiranijeg i najproduktivnijeg. Sva dosadašnja iskustva pokazuju da se trend iseljavanja postupno smanjuje i zaustavlja tek kada se životni standard u tim zemljama donekle približi europskom prosjeku. To bi trebao biti veliki cilj Hrvatske za sljedećih desetak godina. Vlada u svom programu obećava da ćemo do 2028. dostići 80 . posto prosjeka standarda života unutar EU, što je vidan napredak. No, da bismo to postigli trebalo bi svakako povećati razinu produktivnosti i ukupan gospodarski razvoj.

Ako zbrojimo pluseve i minuse, ukupno gledano, članstvo u Europskoj uniji donijelo je Hrvatskoj niz koristi koje su se pozitivno odrazile na mnoge aspekte društvenog i gospodarskog života. Hrvatska, to je dodatna poruka, mora nastaviti raditi na iskorištavanju mogućnosti koje pruža članstvo u EU, te na adresiranju izazova poput demografskih promjena, regionalnog razvoja, i daljnjih reformi u raznim sektorima.

Borba  za standard – prva briga stanovništva

Najosjetljivije pitanje, koje ponajviše zanima ukupno stanovništvo svakako je održavanje standarda. U Programu nove/stare Vlade je da se do 2028. životni standard podigne na razinu 80 posto prosjeka zemalja EU, što je vrlo izazovan zadatak, ali jako važan. Stanovništvo, pretežito nedostatno svjesno postignuća na svim drugim područjima (koje ih se neposredno ne dotiče!!!), najviše cijeni i procjenjuje uspješnost našeg pristupa Eurozoni i Schengenu, dvama važnim državnim strateškim ciljevima, ipak ponajviše kroz razinu vlastitoga životnog standarda. Snažan porast cijena, visoka stopa inflacije, gubitak monetarne politike, deindustrijalizacija, oslabljen utjecaj na štednju i kredite, dosta izraženi novi socioekonomski razdori u društvu, u konačnici i spora prilagodba poslovnog sektora elementi su koji  negativno djeluju na standard stanovništva RH nakon ulaska u Eurozonu. Poruka je jasna: borba za viši standard trebala bi, uza sva ostala postignuća, biti temeljna odrednica i rezultanta svih aktivnosti buduće Vlade.

Ukupni odaziv na izborima za Europski parlament 2019. iznosio je 50,6 %, što je najviša razina od 1994. U Hrvatskoj je odaziv rastao za gotovo 5 postotnih bodova u odnosu na prošle izbore, te je iznosio 29,8 %. Ovaj put jedva je prešao 23 posto. Na samom smo začelju među zemljama EU. Postotak je svakako premalen i daje prostora protivnicima EU da osporavaju odluke i rezultate smatrajući ih nelegitimnim i nedostatno reprezentativnim u odnosu na broj stanovnika.

Percepcija demokratskog deficita: Neki ljudi smatraju da institucije EU nisu dovoljno demokratske ili transparentne. Na primer, Evropska komisija, koja ima značajnu moć, nije direktno izabrana od strane građana EU, što može dovesti do osjećaja otuđenosti.

Ekonomske politike: Kritike često dolaze zbog ekonomskih politika EU, posebno onih koje se tiču mjera štednje i fiskalne discipline. Ove mjere su, na primer, bile posebno nepopularne u južnoeuropskim zemljama tokom financijske krize.

Nacionalni suverenitet: Neki ljudi vjeruju da EU previše zadire u nacionalni suverenitet, donoseći odluke koje bi trebalo da budu u nadležnosti pojedinačnih država članica. Ovo je često argument suverenista i euroskeptičara.

Migracijska politika: Migracijska kriza iz 2015. godine i sporovi oko raspodjele migranata i izbjeglica među državama članicama doveli su do povećanih tenzija i kritika prema institucijama EU zbog načina na koji su upravljale situacijom.

Birokracija i regulacije: Postoji percepcija da je EU previše birokratska i da donosi previše regulativa koje opterećuju poslovanje i svakodnevni život građana.

Tu je još nekoliko elemenata koji kod običnih ljudi stvaraju nelagodu i suzdržanost prema EU, što se odrazilo i n ovim izborima: Nedovoljna informiranost i negativan prikaz EU u nekim medijima često doprinose stvaranju negativnog stava prema EU institucijama. Nacionalni mediji ponekad krive EU za probleme koji su lokalnog ili nacionalnog karaktera i time dovode u zabludu ljude.

Dodao bih tome i  politički populizam, sve češće u praksi. Populistički političari često koriste retoriku protiv EU da bi mobilizirali birače da uskrate podršku na izborima, , optužujući EU za različite socijalne i ekonomske probleme i sa željom da potkopavaju temelje vrijednosti na kojima počiva ova institucija.

Analiza izlaska na izbore pokazat će i odnos birača prema regionalnim razlikama koje očigledno postoje i iritiraju ljude. Različite regije unutar EU imaju različite ekonomske interese i prioritete, što može dovesti do osjećaja da institucije EU favoriziraju u određene zemlje ili regije na račun drugih. Takav odnos posebno odvraća ljude od izlaska na izbore.

Malo tko od nas u tim navodima ne bi našao razloge dijela svoga nezadovoljstva, iako je europski čvrsto orijentiran. Svi ovi faktori, sami ili u kombinaciji, mogu doprinijeti stvaranju odbojnosti prema institucijama Evropske unije. Razumijevanje ovih uzroka je ključ promjena. Izbori su jedino mjesto gdje običan građanin može izraziti svoje nezadovoljstvo za adresiranje kritika i poboljšanje funkcioniranja i percepcije EU.

Mnogi političari, stari i novi zastupnici u Sabori i u EU, naglašavaju kao uzrok male izlaznosti, prije svega određenu nezinteresiranost širih slojeva stanovništva. Opasno je da se takvim odgovorima zadovoljavaju, bez ozbiljnije rasprave.Tu na prvo mjesto svakako dolazi nedostatak relevantnosti: Ako nešto ili neko nije relevantan za nečiji život, može se javiti nezainteresiranost. Velika se  opasnost krije u toj pojavnosti, jer dovodimo u pitanje naš ukupan odnos prema integraciji s EU; za nas, u uvjetima kompletne neizvjesnosti u svjetskim okvirima to je vrlo, vrlo opasna teza.

Prošli put smo naglasili da je  službena krilatica Europske unije  za ovogodišnje izbore glasila “Ujedinjena u raznolikosti” ili “Ujedinjeni u raznolikosti”. „Iskoristi svoj glas. Ne daj da ti drugi kroje budućnost“.

Neuspjeh (ili nezainteresiranost) na izborima EU24, gledano globalno, postavlja više pitanja na koja tražimo odgovor. Zar nam nisu važne europske vrijednosti? Zar želimo biti (samo) prirepak ili imati što reći o politikama EU?, Konačno, kojim putem želimo dalje koračati kad je riječ o Europskoj uniji.

MI ili nismo shvatili temeljnu poruku ovogodišnje službene krilatice, ili nam je jednostavno gotovo svejedno kako će se kreirati politika EU u narednim godinama. U to ne želim  vjerovati!

Dragi prijatelji portala Epoha!

Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.

Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.

To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.

Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.

Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.

Hvala vam od srca na vašoj potpori.

Vaša Epoha

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp