- Ivan Pokupec
Ovaj čovjek jedan je od najočitijih pokazatelja da Hrvatska nikada nije bila sadržajno, već samo formalno oslobođena. I da je još uvijek pod okupacijom. Da se razumijemo, ja nisam neki navijački kadar. Pogledat ću utakmicu repke nadajući se uspjehu, no neću odvajati vrijeme da ju dočekujem na trgovima, niti ću bacati televizor nakon poraza.
Dapače, općenito nisam fan kolektivnih histerija i masovnih ludila u kojima pojedinci, utopljeni u masu, izgube i ono malo razmišljanja vlastitom glavom. Iz te perspektive sam veći kritičar nogometa negoli ću ikada biti podržavatelj. Ali ipak sam svjestan da našem narodu ponekad treba i nekakvog veselja, pa makar oko uspjeha u natjeravanju napumpanog ovčjeg želudca po livadi.
Meni je od toga kudikamo zanimljivije promatrati odnos medija i ostatka anacionalne/nadnacionalne kamarile prema Zlatku Daliću… Ne razumijem se u nogomet dovoljno da bih znao je li on trenerski virtuoz ili blento kojem se nevjerojatno posrećilo, no to je zapravo nebitno.
Činjenica jest da je osvojio TRI SVJETSKE MEDALJE, u najpopularnijem sportu na svijetu, s reprezentacijom probranom od ljudi koliko ih ima poveći europski grad. Da je taj rezultat donio Englezima, Talijanima, Nizozemcima, Nijemcima… vjerojatno bi već imao spomenik u glavnom gradu, stadion nazvan po sebi i bio prozvan nacionalnim herojem. Da je takav rezultat donio Amerima, već bi o njemu bio snimljen inspirativni hollywoodski blockbuster u kojem bi ga glumio Brad Pitt.
Ali ne i u Hrvatskoj. Koliko god puta srušio nogometne velesile na terenu, koliko god medalja osvojio, kod nas se Dalić uvijek mora braniti, opravdavati i dokazivati. Pred svako natjecanje mu dnovinari predviđaju potop. Svaka nepobijeđena utakmica je “dokaz njegove nesposobnosti”, a njihove dnovinarske stručnosti.
Je li Dalić kriminalac? Koliko znam, nije. Je li Dalić nasilnik? Koliko znam, nije.
Je li Dalić zaslužio toliku pljuvačinu? Nije. Zašto ga onda tako tretiraju? Zašto je jedino vrijeme kada im je bio prihvatljiv bilo dok je promovirao C19 “znanost”? Iz zahvalnosti za sve učinjeno do sada? Želje da bude još bolji? Želje da se ujedinimo kao narod pa makar i u sporednim stvarima?
Ili je Zlatko Dalić – svojevoljno ili ne – postao simbolom svih onih vrijednosti koje oni organski ne podnose? Čovjek nikome ništa ne nameće, ali se ni ne srami govoriti o svojoj vjeri iskreno. O Hrvatskoj pozitivno. Izraziti zahvalnost hrvatskim braniteljima. Pri tome je uvijek blag, pristojan, odmjeren. I ono što je neoprostivo – uspješan.
To se moglo tolerirati Ćiri, koji je poput njegovog kuma Mamića bio što god je trebalo biti: domoljub, jugoslaven, tuđmanovac, titoist, za hrvatsku ligu, za “regionalnu” ligu… Uvijek s šeretskim osmjehom i figom u džepu, po potrebi Bosanac, po potrebi Hrvat, Švicarac… na terenu primitivni tiranin, pred kamerama fini gospodin…
Toleriralo bi se i Daliću da je ateist i jugonostalgičar. Ili barem homoseksualac. Onda bi bio “inkluzivan”, “tolerantan”, “svjetski čovjek”. A njegove medalje bi bile dokaz znanja, stručnosti, profesionalizma…
No budući da on ima samo jedan identitet koji će uvijek biti kamenčić u cipeli i trn u oku, one su dokaz “glupe sreće”, činjenice da se “našao na pravom mjestu u pravo vrijeme, s igračima kojima zapravo izbornik ni ne treba”. I sve da osvoji 30 svjetskih medalja, dnovinari će spremno čekati da mu izmakne trideset i prva, kao “dokaz svega što već godinama pišu”.
Do tada je za njih on opasan čovjek jer je živući primjer toga da su vjera, pristojnost, domoljublje i poniznost (koliko god da su prostituirane od umjereno lijevog HDZ-a) vrijednosti koje čovjeka dovode do uspjeha. I trebamo više takvih, “opasnih” ljudi.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
