Prvi korak u osobnoj edukaciji i edukacijskom programu naše tvrtke je upoznati sebe i saznati za rupe i provalije u našem neznanju.

Nakon toga moramo, tamo gdje ustanovimo (otkrijemo) sve naše manjkavosti, odmah početi s učenjem i dodatnim treninzima raditi na njihovom otklanjanju.

Mi osobno, kao i djelatnici svake tvrtke, pogotovo njihove vođe i direktori, moramo biti svjesni da je vrijeme spavanja, bahatosti, arogancije, osornosti i ohole samodopadnosti već odavno odjurilo u neka prošla vremena.

Tako su barem mene učili u multinacionalnim kompanijama za koje sam i u kojima sam radio (Julius Meinl, Schweppes, Coca-Cola, Philip Morris, Reynolds, Martini….).

Moje kolege i mene učili su da o svemu što vidimo i osjećamo govorimo otvoreno.

Učenjem i stalnim treninzima oslobađali su nas straha od neznanja. To je mnogo pomagalo njima i normalno nama.

Kroz edukacijske programe učili su nas da moramo biti posebno pažljivi pri kreiranju i odabiru pravih riječi s kojima ćemo komunicirati međusobno, ali i sa svim našim javnostima.

Da bismo to postigli stalno su nas educirali i preodgajali.

Ono što mi se posebno sviđalo u tim školama, bila je stalna težnja da shvatimo da brand naše tvrtke ne čine samo logo, znak, lettering i boja, nego da njegovom ugledu mnogo više doprinose kvaliteta našeg proizvoda (ili usluge), profil naših djelatnika, okruženje, komunikacija i naše ponašanje.

Upravo zbog toga, naši su edukatori kod nas razvijali glad za novim znanjima iz svih područja ljudskih djelatnosti (psihologija, sociologija, ekonomija, komunikologija, dizajn, staistika,itd, itd…).

U tom našem educiranju doista ništa nije bilo prepušteno slučaju.

Na taj su nas način, između ostalog, pripremali da napr. kad javno govorimo ili javno djeluujemo to činimo profesionalno, s pravim entuzijazmom, iskreno, moralno i s ljubavlju, nikada nikoga ne vrijeđajući.

Poučavali su nas i u tome da u ime naše tvrtke (pogotovo u kriznim situacijama) ne može javno govoriti ni jedan djelatnik, ni jedan član Uprave (nitko!), ako unaprijed nije bilo odlučeno od strane našeg rukovodstva što želimo reći, zašto želimo to reći, kome to želimo reći, gdje to želimo reći, u koje vrijeme to želimo reći, u kojem mediju, u kojem obliku (press release, tiskovne konferencije, intervjui,….) te kojim riječima to želimo i moramo reći (istinito, razumljivo, kratko, jasno, spontano, opušteno, uvijek ISKRENO i na srdačan način s osmijehom koji osvaja).

Osnovni cilj naših edukacijskih programa bio je svima nama pokloniti nova profesionalna znanja bez obzira s kakvim smo predznanjima stečenim studiranjem ili radom u drugim kompanijama došli u susret novim izazovima.

Svi mi morali smo biti svjesni toga da što budemo obrazovaniji, ali i humaniji da ćemo ljudima biti draži, simpatičniji i da će naša osobna reputacija i ugled naše tvrtke biti veći i učinkovitiji.

Upozoravali su nas da vodimo računa i o tome da je put od proizvoda do branda dugačak – počnimo ga izgrađivati već danas – učenjem, jer osnovni pojam i smisao našega branda i brandiranja (zavođenja) je uz obrazovanje i ostvarivanje profita (marketing su sve aktivnosti koje činimo da bismo zadovoljili želje i potrebe naših kupaca, jasno uz adekvatan profit).

To je prije svega značilo ulaganje u naše preodgajanje i stvaranje novih vrijednosti naše tvrtke i njezino dobro tržišno pozicioniranje.

Dragi prijatelji, kolege, direktori, treneri i edukatori, najljepše vas molim da vaše suradnike pretvorite u prave profesionalce, prave timske igrače i lojalne ljude.

Svi mi moramo biti uz sve to i pravi prijatelji svojih djelatnika.

Svi mi moramo zaboraviti na profil direktora koji su svojim umišljenim egom utjerivali strah i trepet među svoje djelatnike.

Još jednom naglašavam, direktori i rukovoditelji moraju biti prijatelji svojih djelatnika.

Svaki od nas mora znati da dobar rukovoditelj mora biti:

• Kompetitivan
• Znatiželjan
• Moralan
• Human
• Iskren
• Komunikativan
• Organiziran
• Izvrstan planer i još bolji realizator i analitičar

Ukratko, svi mi odnosno sav rukovodni kadar naših kompanija, mora imati naglašeni osjećaj za druge ljude i njihove probleme.

Nas mora krasiti čestitost, oštroumnost, pravednost, objektivnost, tolerantnost i lojalnost.

Mi moramo uvijek biti lako dostupni i uvijek na raspolaganju našim suradnicima, našim poslovnim partnerima i, normalno, uvijek znatiželjnim medijima.

Uloga znanja, to dobro znamo, oduvijek je bila vrlo značajna u svakom poslu i za svakog pojedinca.

Nemojmo smetnuti s uma da je znanje nepobjediva moć.

Učimo dok god smo živi i nemojmo učenje doživljavati kao nametnutu obvezu.

Do nas samih je želimo li znati više ili ćemo i dalje patiti u strahu od svog neznanja.

Znanje doista može svakoj tvrtki, instituciji i svakom pojedincu, ako se pravilno koristi, pružiti mnoge pogodnosti i dobročinstva.

Moje ću misli i sjećanja u vezi edukacije završiti malim upozorenjem i savjetom: učimo, jer što više budemo znali o našoj tvrtki, našem proizvodu (uslugama), našim potrošačima (korisnicima naših usluga) i  sve o našem tržištu i konkurenciji, to će za nas i našu tvrtku biti lakše kreirati našu strategiju dostizanja zacrtanih ciljeva.

Studentima na fakultetima, gdje sam gostovao kao gost-predavač i managerima u tvrtkama, stalno sam ponavljao važnost znanja, jer biti uspješan čovjek i uspješan rukovoditelj u današnjim vrlo zahtjevnim uvjetima može biti samo onaj čovjek koji je dobro naoružan mnogim znanjima kako bi mogao motivirati svoje suradnike za što brže, lakše i uspješnije dostizanje njihovih ciljeva. SRETNO!