Evo kako trenutno stoji situacija s nadolazećim sporazumom o pandemiji i izmjenama međunarodnih zdravstvenih propisa

Evo kako trenutno stoji situacija s nadolazećim sporazumom o pandemiji i izmjenama međunarodnih zdravstvenih propisa

Evo kako trenutno stoji situacija s nadolazećim sporazumom o pandemiji i izmjenama međunarodnih zdravstvenih propisa.

Kao što je poznato, na prijelazu svibnja u lipanj odobreni su samo neznatno modificirani Međunarodni zdravstveni propisi. Sada je na državama članicama hoće li promjene implementirati u zakone ili im se usprotiviti. To što mnoge od predloženih izmjena u konačnici nisu uvrštene u pravilnik ne znači ništa, implementacija može uslijediti naknadno.

Ali što je s ugovorom o pandemiji? O njemu bi se trebalo raspravljati sljedećih mjesec dana – a postoji bojazan da bi mogao biti odobren bez pozornosti većine protivnika koji su se dosad suprotstavljali diktaturi SZO-a.

Dakle, kakva je trenutna situacija? A što još može ugroziti WHO? To je u svom članku sažeo Brice Hamard, stručnjak za međunarodno pravo, koji je od samog početka, kada su se pojavili prvi nacrti pandemijskog ugovora, ali i uvelike modificiranog, upozoravao na pokušaje preuzimanja vlasti od strane WHO-a. zdravstvenih propisa…

Novousvojene izmjene i dopune IHR-a olakšavaju značajno širenje “medicinsko-industrijskog kompleksa”, koji ima za cilj stvoriti stalne “krizne slučajeve pandemije” kroz široku upotrebu relevantnih zdravstvenih proizvoda kao što su lijekovi, cjepiva, dijagnostika, medicinski uređaji i genske terapije.

Definira “krinu pandemije” kao prijetnju javnom zdravlju od međunarodnog značaja (PHEIC) uzrokovanu zaraznom bolešću koja se naširoko širi, premašuje kapacitete zdravstvenog sustava, uzrokuje značajne poremećaje i zahtijeva brzu međunarodnu akciju.

Svaka zemlja mora uspostaviti nacionalno tijelo za IHR koje će koordinirati te propise, pri čemu glavni direktor SZO sada ima ovlasti proglašavati stanja pandemije.

Kritičari tvrde da ove promjene nisu pobjeda slobode u zdravstvu, već korak prema većoj centralizaciji i utjecaju privatnih interesa na globalno upravljanje zdravljem.

Izgradnja medicinsko-industrijskog kompleksa za promicanje pravedne distribucije “relevantnih zdravstvenih proizvoda” predstavlja uznemirujući pomak prema globalnoj kontroli nacionalnih zdravstvenih politika. Ovakav razvoj događaja ne treba slaviti, već pomno promatrati zbog njihovog potencijala potkopavanja nacionalnog suvereniteta i favoriziranja korporativnih interesa u odnosu na stvarne potrebe javnog zdravstva.

U međuvremenu, od kraja 2021. radi se na Ugovoru o pandemiji kako bi se stvorio pravno obvezujući okvir za globalni odgovor na pandemiju. Pregovori koje je vodilo Međuvladino pregovaračko tijelo (INB), kojim supredsjedaju Malebona Precious Matsoso i Roland Driece, produžili su se nakon prvobitnog roka od 10. svibnja u hibridni format, ali su zatvoreni 24. svibnja 2024. bez konsenzusa.

Prema članku 55. stavku 2. MZP-a, nacrti ugovora moraju biti dostupni četiri mjeseca prije finalizacije odluke. Međutim, praksa WHO-a, koja nastavlja pregovore do posljednjeg radnog dana prije početka skupštine, pokazala je nepoštivanje tog zakonskog okvira.

Nacrt ugovora nije ublažio zabrinutost oko nacionalnog suvereniteta. Unatoč izmjenama, osnovna namjera ostaje nepromijenjena, s najnovijom verzijom koja koristi riječ “shall” 137 puta, označavajući provedive i obvezujuće obveze za države članice.

Ova formulacija naglašava potencijal ugovora da nalaže radnje suverenim državama, što je glavna točka kritike. Odredba u ugovoru koja daje glavnom direktoru WHO-a značajne ovlasti da proglasi hitnu zdravstvenu situaciju također je vrlo kontroverzna.

Kritičari tvrde da takva moć ne bi trebala biti povjerena jednom, neizabranom pojedincu. Iako članak 24. navodi da WHO ne može usmjeravati ili mijenjati nacionalne zakone ili nametati propise poput cijepljenja, zabrane putovanja ili karantina, opsežna upotreba riječi “mora” sugerira suprotno, što dodatno dovodi do nelagode.

Osim toga, amandmani ILO-a i dalje daju značajne diskrecijske ovlasti izvršnom direktoru, što izaziva zabrinutost zbog mogućeg prekoračenja. Suverenitet uključuje sposobnost države da procjeni stanje i provede mjere. Prema predloženom okviru SZO-a, ovu bi ulogu preuzeo glavni direktor, koji bi učinkovito donosio odluke u ime država.

Ovaj prijelaz s organizacije za podršku na koordinirajuće globalno zdravstveno tijelo je alarmantan, budući da ne postoje nikakvi mehanizmi koji bi nadzirali ili regulirali aktivnosti izvršnog direktora.

Poštivanje državnog suvereniteta je crvena linija koja se ne smije prijeći. Nekoliko država izrazilo je snažno protivljenje, najavljujući da odbijaju potpisati sporazum ili proaktivno usvajaju zakone bez presedana kako bi zaštitile svoju autonomiju.

Slovački premijer Robert Fico izjavio je da Slovačka neće podržati sadašnju verziju pandemijskog sporazuma niti izmjene MZP-a i nakon toga je upucan. U Sjedinjenim Američkim Državama, Louisiana je donijela zakon koji odbacuje bilo kakvu nadležnost WHO-a, Ujedinjenih naroda (UN) i Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) na njezinom teritoriju.

Senat Louisiane usvojio je SB-133 s 37-0 glasova, a Zastupnički dom je slijedio taj primjer s 69-22 glasova, uglavnom odbacujući dnevni red ovih međunarodnih tijela. Guverner Floride Ron DeSantis također je jasno dao do znanja da Florida nikada neće podržati pandemijski dogovor.

Na saveznoj razini, američki senator Ron Johnson predstavio je nacrt zakona “Nema sporazuma WHO-a o pripravnosti za pandemiju bez suglasnosti Senata” kako bi se osiguralo da će svaki sporazum iz INB-a biti klasificiran kao ugovor i stoga zahtijevati ratifikaciju Senata.

Johnson je također inicirao pismo predsjedniku Bidenu, koje je potpisalo 49 senatora, pozivajući administraciju da povuče potporu sporazumu o pandemiji i izmjenama međunarodnog humanitarnog prava.

U pismu se upozorava protiv prepuštanja značajnih ovlasti WHO-u, naglašava se potreba za ratifikacijom Senata za sve međunarodne sporazume i tvrdi da bi usvajanje prijedloga nagradilo WHO za neuspjeh tijekom pandemije.

Osim očuvanja suvereniteta, potrebno je pozabaviti se i drugim temeljnim pretpostavkama. Kritička analiza WHO-ovog postupanja s pandemijom Covida je ključna. Tijekom tog razdoblja mnogi su bili podvrgnuti propisima, uključujući obvezno cijepljenje “cjepivima”, koja nisu bila dovoljno testirana i kao takva nisu zadovoljavala utvrđene standarde, posebno u pogledu informiranog pristanka.

Sada je široko prihvaćeno da ta takozvana cjepiva nisu spriječila prijenos, suprotno početnim tvrdnjama. Stoga je potrebna sveobuhvatna procjena WHO-ovog odgovora na pandemiju. Osim toga, potrebno je osigurati financijsku i političku neovisnost WHO-a, s obzirom na značajnu zabrinutost oko izvora financiranja i nepostojanja antikorupcijskih mjera.

Financijski okvir SZO-a, koji uvelike ovisi o dobrovoljnim doprinosima privatnih subjekata i filantropskih organizacija, izazvao je zabrinutost zbog mogućih sukoba interesa. Kritičari kažu da ovo oslanjanje na privatne donatore može uskladiti prioritete WHO-a s interesima njegovih glavnih donatora, posebice farmaceutske industrije.

Financiranje WHO-a dolazi prvenstveno iz dva izvora: obvezni doprinosi država članica temeljeni na BDP-u, koji čine samo 20% ukupnog proračuna, i dobrovoljni doprinosi država članica, međuvladinih organizacija, filantropskih zaklada i korporacija, koji čine preostalih 80% .

Ovi dobrovoljni prilozi često su namijenjeni za posebne programe prema preferencijama donatora. Osim toga, WHO ima koristi od zaklade koja djeluje kao neovisna pravna osoba s neobjavljenim proračunskim brojkama.

Ključni trenutak bio je angažman Zaklade Billa i Melinde Gates od 2000. Zaklada je postala glavni doprinositelj proračunu SZO-a i utječe na razne organizacije kao što su Gavi Alliance, UNICEF, PATH i Global Fund to Fight AIDS, Tuberculosis i malarije.

U intervjuu u Davosu 2019. Gates je istaknuo cjepiva kao najbolje ulaganje s povratom od 20:1 na svaki potrošeni dolar . Iste godine uložio je 55 milijuna dolara u BioNTech, koji je s Pfizerom razvio takozvano cjepivo protiv Covida, a Forbes je objavio da je pandemija Gatesu zaradila više od 10 milijardi dolara.

Tijekom 76. zasjedanja WHA-e u svibnju 2023., države članice pristale su na povećanje svojih doprinosa od 20%, čime je ukupna obveza za proračun za razdoblje 2024.–2025. iznosila 6,83 milijarde dolara. Međutim, WHO-ova struktura financiranja i dalje izaziva zabrinutost zbog nedopuštenog utjecaja.

Ključni sudionici su Sjedinjene Države (1,3 milijarde dolara), Njemačka (865 milijuna dolara), EU (468 milijuna dolara), Velika Britanija (396 milijuna dolara) i Zaklada Billa i Melinde Gates (830 milijuna dolara). Ova struktura financiranja rezultira značajnim utjecajem inicijativa koje financira Gates, s 20,09% doprinosa izravno povezanih s tim programima.

Ova financijska ovisnost postavlja značajna pitanja o nepristranosti politika SZO-a. Procjene sugeriraju da bi sporazum mogao povećati godišnje potrebe za financiranjem na 30 milijardi dolara, naglašavajući utjecaj glavnih donatora. Ova situacija naglašava hitnu potrebu za kritičkim pregledom upravljanja SZO-a kako bi se osiguralo da interesi javnog zdravlja nisu ugroženi privatnim utjecajem.

Vodstvo WHO-a ne bira globalno biračko tijelo, već se imenuje kroz interne procese. Organizaciji nedostaje inherentna ovlast prema međunarodnom pravu osim ako suverene države dobrovoljno ne sklope sporazume ili ugovore. Međunarodno pravo funkcionira slično ugovornom pravu i temelji se na međusobnim sporazumima između država.

Ovaj okvir se temelji na “Pacta sunt servanda” (sporazumi se moraju poštivati) kako je sadržano u Bečkoj konvenciji o ugovornom pravu iz 1969. Točnije, članak 26. nalaže da se sporazumi moraju poštivati, a članak 27. navodi da se država ne može pozvati na svoje domaće pravo kako bi se opravdalo neizvršenje ugovora.

Autoritet WHO-a stoga u cijelosti proizlazi iz ovlasti koje su joj države članice povjerile. Ako država odluči ne uključiti te međunarodne sporazume u svoj domaći pravni okvir, WHO ostaje nemoćan u provođenju bilo kakvih propisa protiv građana te države.

Sporazum o reviziji IHR-a predstavlja značajan gubitak za čovječanstvo i pobjedu za Big Pharmu. Iako je ova bitka za njih izgubljena, rat je daleko od kraja. 196 država su stranke IHR-a: 194 države članice WHO-a, Lihtenštajn i „Sveta Stolica“.

Rasprave će se preseliti na nacionalnu razinu, gdje će svaka zemlja odlučiti hoće li usvojiti nova pravila. Što se tiče ugovora, pregovarači nisu pokolebani i ponovno će se sastati u srpnju. WHO je produžio mandat INB-a i odredio rok za sljedeću Svjetsku zdravstvenu skupštinu 2025. ili raniju posebnu sjednicu 2024.

Ako ugovor dobije potreban broj glasova, bit će proslijeđen nacionalnim parlamentima na ratifikaciju. Pogođeni građani moraju aktivno sudjelovati sa svojim predstavnicima kako bi se suprotstavili oba teksta i osigurali očuvanje nacionalnog suvereniteta i autonomije u javnom zdravstvu.

Tijekom 77. godine, WHA je organizirala masovni pokret za slobodu, “Put u Ženevu: Narodni konvoj”, koji je kulminirao skupom 1. lipnja ispred sjedišta UN-a u Ženevi.

Na skupu su bili govornici poput Roberta Malonea, Breta Weinsteina, Jean-Frederica Poissona, Floriana Philippota i Jamesa A. Lindsaya, koji su zagovarali individualnu slobodu i suverenitet u zdravlju. Također, nad raspravama je lebdio potencijalni reizbor Donalda Trumpa, koji je prethodno povukao SAD iz WHO-a, ali koji je to treba napomenuti, također dio globalne elite i ne treba se previše veseliti njegovom ponovnom postavljanju na vlast.

Za učinkovitu mobilizaciju potrebno je informirati građane. U Francuskoj, glavni mediji šute o tom pitanju. Samo nekoliko konzervativnih pokreta, kao što su VIA, Les Patriotes i Impulsion Gaulliste, aktivno se bore protiv planova WHO-a.

Kada postoji medijski embargo oko tako osjetljive teme, političke osobe moraju iskoristiti svoju vidljivost da djeluju kao zviždači. Nažalost, premalo je ljudi preuzelo tu odgovornost.

Nizozemski europarlamentarac Rob Roos bio je istaknuti kritičar ugovora i dijelio je svoju zabrinutost u brojnim prilikama, uključujući okrugli stol američkog Senata i konferencije diljem Europe. Rumunjska stranka AUR bila je jedna od prvih kritičara sporazuma o pandemiji i suorganizirala je Međunarodni krizni samit IV u Bukureštu prošlog studenog, gdje je osudila loše upravljanje i prijedloge WHO-a.

U međuvremenu, Nigel Farage, počasni predsjednik Reform UK, bio je vodeći glas po tom pitanju u UK. O tom je pitanju raspravljao tijekom sastanka s Impulsionom Gaullisteom na NatConu u Bruxellesu u travnju, a zatim je u svibnju pokrenuo peticiju kako bi mobilizirao javno mnijenje i potaknuo parlamentarnu raspravu.

Izvršni direktor X-a, Elon Musk, tweetao je da zemlje ne bi trebale “prepustiti moć” WHO-u, nadajući se da će nadahnuti druge utjecajne ljude da se konačno pojačaju, ali i on je također pripadnik globalne elite tako da sve što dolazi od njega treba uzeti s velikom rezervom.

Od ove 77. sjednice WHO-a morat ćemo se prisjetiti svojih grešaka jer smo se zanijeli neusvajanjem ugovora i nismo posvetili dovoljno pozornosti izmjenama IHL-a.

Nadolazeći mjeseci prije sljedeće sjednice bit će kritični za nacionalne države. Ako Skupština odluči ne nastaviti s pregovorima o ugovoru, bit će potreban povećani oprez jer bi WHO mogao pokušati progurati svoj dnevni red daljnjim izmjenama IHR-a.

Ishodi ovih rasprava imat će značajan utjecaj i na globalno upravljanje zdravstvom i na nacionalni suverenitet. Imperativ je da zabrinuti građani ostanu angažirani i proaktivno štite svoje nacionalne interese i autonomiju javnog zdravstva tijekom ovog ključnog razdoblja.

Dragi prijatelji portala Epoha!

Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.

Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.

To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.

Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.

Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.

Hvala vam od srca na vašoj potpori.

Vaša Epoha

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp