Zašto se Zapad sprema za rat?
Među rezultatima upravo završenog summita NATO-a je i odluka Njemačke da rasporedi američke rakete srednjeg dometa. Sve do 2019., kada se Washington povukao iz Ugovora o INF-u, sporazum je sprječavao takvo raspoređivanje.
Ugovor INF potpisali su Ronald Reagan i Mihail Gorbačov 8. prosinca 1987., a ugovor je ratificiran 1. lipnja 1988. Ugovor je bio ključni dio okončanja Hladnog rata. Reagan je nazvao sporazum “korakom prema sigurnijem svijetu”.
“Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) iz 1987. zahtijevao je od Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza da eliminiraju i trajno se odreknu svih svojih nuklearnih i konvencionalnih zemaljskih balističkih projektila i krstarećih projektila dometa od 500 do 5500 kilometara. Ugovor je označio prvi put da su se velike sile složile smanjiti svoje nuklearne arsenale, eliminirati cijelu kategoriju nuklearnog oružja i koristiti opsežne inspekcije na licu mjesta za provjeru. Kao rezultat Ugovora INF, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez uništili su ukupno 2692 projektila kratkog, srednjeg i srednjeg dometa prije roka navedenog u sporazumu 1. lipnja 1991. godine.”
Trumpova administracija okrivila je Rusiju i povukla se iz sporazuma. Kao rezultat toga, nuklearno razoružanje koje je pokrenuo Ugovor INF je zaustavljeno i nastavljena je utrka u naoružanju. Da se moram kladiti, rekao bih da je povlačenje Washingtona rezultat toga što je američkoj nuklearnoj industriji bio potreban izvor profita koji je osigurala utrka u naoružanju i odlučnosti neokonzervativaca da ožive američku hegemoniju povećanjem nasilja.
Ako se Rusija doista nije pridržavala ugovora, onda se Trump trebao usredotočiti na ispravljanje Rusije, a ne na raskid ugovora. Napori nekoliko američkih predsjednika i sovjetskih vođa u 20. stoljeću da smanje napetosti i izgrade povjerenje Washington je u 21. stoljeću prokockao.
U svakom slučaju, ono što je jasno jest da Washington vrši pritisak i na Europu i na Rusiju da se pripreme za rat, i priprema se sam. Američki Senat pridružio se Zastupničkom domu kako bi uspostavio nacrt sustava registracije. Verzija Senata također uključuje žene, jer zahtijeva jednak tretman. Washington jasno vidi potrebu za većom vojskom od one koju može pružiti dobrovoljačka vojska.
Budući da je Bidenov režim Ukrajini isporučio F-16 i projektile dugog dometa, sustave oružja za koje je Biden rekao da ih nikada neće dati Ukrajincima, zajedno s ciljanim obavještajnim podacima, jasno je da Washington planira dodatno proširiti rat tako što će ga odvesti duboko u civilna područja Rusije. U isto vrijeme, Washington koristi svoje nevladine organizacije u Gruziji kako bi tamo pokrenuo obojenu revoluciju i tako otvorio drugu frontu protiv Rusije. Putinov spori rat u Ukrajini izravno ide na ruku Washingtonu.
Kina je glavni fokus Washingtonove strategije za izolaciju Rusije. Na nedavnom summitu NATO-a Kina je optužena kao “odlučujući faktor” u sukobu između Rusije i Ukrajine. Isporukom naoružanja Rusiji, Kina je optužena da dovodi u pitanje “naše interese, sigurnost i vrijednosti”.
Očekivao sam drugačiji kineski odgovor od onoga što sam dobio. Kina je trebala reći Washingtonu/NATO-u: “Vi ste započeli sukob i vaši sustavi oružja i francuske snage podržavaju i proširuju sukob. Blokirali ste sve pokušaje okončanja sukoba, a ipak se usuđujete optužiti nas za odgovornost za sukob.”
Umjesto toga, Kinezi su zanijekali vojnu potporu Rusiji.
Ovo je izuzetno slab odgovor. Sugerira da su sva rusko-kineska uvjeravanja o “partnerstvu bez granica” samo riječi. Prikladan odgovor Kine bio bi: “Razmatramo slanje 500.000 naših najboljih vojnika u Ukrajinu pod ruskim zapovjedništvom i pozvali smo još milijun ljudi na vojnu obuku.”
Ovakav odgovor bi okončao sukob prije nego što nas glupi hegemonistički Zapad sve baci u rat istrebljenja.
Kompetentni civilni i vojni vođe su rijetki u zabilježenoj povijesti. Aleksandar Veliki, Konstantin, Charles Martel, Karlo Veliki, vojvoda od Marlborougha, Robert E. Lee. Takvi ljudi danas ne postoje, ali oružje je mnogo strašnije. Štoviše, moderni rat cilja na civile i civilnu infrastrukturu, kao što Izraelci rade u Gazi. Cilj nije toliko poraziti protivničku vojsku koliko spriječiti protivnika da uđe u rat.
U Europi više nema ratničke klase. Europske muške etničke zajednice toliko su potlačene od strane vlastitih vlada i priljeva imigranata koje favoriziraju europske vlade da su europski ministri obrane žene. Za što se bijeli etnički Europljanin mora boriti?
U SAD-u su oružane snage uvijek dolazile iz južnih država. Ali što su doživjeli ti tradicionalni Amerikanci, te vojne obitelji? Vidjeli su da su sva imena Konfederacije uklonjena s vojnih baza. Doživjeli su da su im promaknuća obustavljena, dok su promaknuti homoseksualci, crne žene i transseksualci koji su bili zbunjeni oko vlastitog spola. Primanje zapovijedi od takvih ljudi nije ono što južnjak očekuje od vojske. Dakle, zapošljavanje je propalo.
Tako je malo ljudi spremno boriti se za Ameriku da Kongres razmatra prijedloge za upis useljenika koji su plaćeni državljanstvom da se bore za američku hegemoniju.
Amerika je došla do točke koju je dosegao Rim. Nakon što je rimska vojska bila germanska, germanski narod je postao carev. Germanski narod je prošao prilično dobro u usporedbi s dekadentnim Rimljanima, ali Carstvo je bilo iscrpljeno svojim unutarnjim sukobima i propalo je.
Možda Putin i XI računaju upravo na kolaps Zapada. Zašto se zamarati borbom protiv ljudi koji su u procesu samouništenja?
