Kolumnist Epohe akademik Krešimir Pavelić dobio presudu na sudu protiv 24sata.
Drugostupanjski sud naložio je da 24sata d.o.o. isplati Krešimiru Paveliću traženi iznos sa zateznom kamatom. Naložio je također da 24sata d.o.o. iz elektroničke publikacije ukloni članak naslova „Evo što je sve dr. Pavelić izmislio i netočno prikazao o koroni i cjepivima“ objavljen 30. lipnja 2021. kao i da se ova presuda objavi u istoj elektronskoj publikaciji.
Nalaže se također da 24sata d.o.o. nadoknadi Krešimiru Paveliću trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom.
Sloboda medija na koju se u žalbi osvrće 24sata d.o.o. prema mišljenju suda nije apsolutna već je ograničena. Svaka osoba naime ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.
U nastavku prenosimo kompletan tekst s portala Dijalog.HR autora Alena Fućka.
Pravomoćna presuda: 24 sata maknuo tekst, objavio cijelu presudu i mora isplatiti odštetu akademiku Paveliću jer ga je difamirao i nazivao ‘teoretičarem zavjere’
Gotovo potpuno ispod radara prošla je vijest o pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu protiv 24 sata u kojoj se nalaže da nakladnik 24. sata d.o.o. akademiku prof. dr. sc. Krešimiru Paveliću zbog difamiranja i nazivanja teoretičarem zavjere ima isplatiti odštetu, maknuti sporni tekst sa svojih stranica i objaviti cjelovitu presudu.
Premda je akademik Pavelić već dugi niz godina jedno od najistaknutijih imena u akademskoj zajednici u Hrvatskoj i u svijetu, široj je javnosti postao poznat tek unatrag nekoliko godina kada je kao jedan od rijetkih znanstvenika smogao hrabrosti i suprotstavio se agresivnom prevladavajućem korona narativu.
Još su svježa sjećanja na histeriju koja je zavladala nakon pojave novog virusa. Iz Kine su stizale snimke čistača u zaštitnim odijelima koji su ispirali ulice, iz Bergama fotografije polja mrtvačkih sanduka. Mimo svake logike cijeli je svijet zaustavio većinu poslovnih, sportskih i svih drugih aktivnosti zbog bolesti čija smrtnost nije značajnije odudarala od uobičajenih sličnih virusnih zaraznih bolesti.
U bolnicama se zbog navodne preopterećenosti postupalo samo u hitnim slučajevima, a i s njima tek nakon provedenog testa na prisustvo virusa dok su istovremeno liječnici i medicinske sestre kao u nekom teatru apsurda pronašli vremena za uvježbavanje plesnih koreografija i njima uveseljavali umiruće pacijente i još su takve sulude snimke postajale hitovi na društvenim mrežama.
U službu stvaranja sveopće panike svesrdno su se stavili i najutjecajniji hrvatski mediji kojima je premijer Plenković to naredio nudeći im zauzvrat po principu mrkve i batine izdašnu financijsku pomoć kako bi prevladali financijsku krizu koja nužno prati obustavljanje poslovnih aktivnosti.
Nakon što je otvoreno progovorio o znanstvenim nelogičnostima u tretiranju novog virusa, akademik Pavelić našao se na udaru subvencioniranih glasila vladajućih. Jedan od medija koji je u tome prednjačio bio je i 24 sata koji je uglednog znanstvenika nazivao “širiteljem teorija zavjere, dekanom koji to nije na fakultetu koji ne postoji”.
Akademik Pavelić zadovoljštinu je dobio pravomoćnom presudom općinskog suda u Zagrebu koji je presudio u korist tužitelja i naložio tuženiku 24sata d.o.o. da ukloni sporni članak pod naslovom “Evo što je sve doktor Pavelić izmislio i netočno prikazao u izlaganju o koroni i cjepivima.
Zanimljivo je napomenuti kako se autor spomenutog teksta, novinar Marko Šnidarić na sudu branio da je o temi razgovarao s ocem liječnikom i drugim stručnjacima čija imena nije naveo.
Jednako zanimljivo jest da je u odluci Suda također naznačeno da sama činjenica što je sadržaj članka prenesen s internetske platforme Faktografa ne oslobađa 24sata d.o.o odgovornosti od provjere istinitosti činjenica koje su u tom članku navedene. Krešimir Pavelić pokrenuo je sudski spor i protiv Faktografa.
Tuženiku 24 sata naloženo je i da presudu objavi na svom portalu te da akademiku isplati iznos od 30.000 kuna.
Cijeli tekst presude možete pročitati na ovom linku s portala 24 sata, a u nastavku donosimo najzanimljivije dijelove;
8. Budući da se u predmetnom članku tematizira izlaganje vezano za cjepivo protiv koronavirusa, prema mišljenju ovog suda svakako je postojao opravdani javni interes glede predmetne teme uzimajući u obzir da se cijeli svijet nalazio u to vrijeme na vrhuncu pandemije izazvane tim virusom, a iz koje pandemije nije izišao niti u vrijeme pisanja ove odluke.
8.1. Međutim, razmatrajući predmetni članak razvidno je da nisu sve iznesene informacije objavljene u dobroj vjeri, pri čemu se ukazuje da je tu odlučan dojam prosječnog čitatelja. Stoga je potrebno sagledati zajedno kako same informacije iznesene u članku tako i opremu članka koja se odnosi na naslove i podnaslove.
8.2. Tako se primjerice u podnaslovima navodi da je tužitelj “dekan fantomskog fakulteta Medicine u Puli”, zatim “Što je sve pričao dekan koji to nije s fakulteta koji ne postoji”, “Lažno tvrdi da su cjepiva opasna”, “Manipulacije podacima iz Izraela”, “Niz lažnih tvrdnji”, “Nesuvisle i dezinformirajuće tvrdnje”, te stoga svi ti podnaslovi stvaraju kod prosječnog čitatelja negativan dojam o tužitelju, i to tako kao da se isti lažno prikazuje da je dekan fakulteta koji ne postoji.
8.3. U tom smislu, valja reći da iako se radi u samo jednom dijelu o iznošenju vrijednosnih sudova, da sama ta činjenica ne može ekskulpirati tuženika od odgovornosti u konkretnom slučaju jer postoji više načina kako se mogu iznijeti vrijednosni sudovi, a protupravno je iznositi vrijednosne sudove u namjeri da se nekoga difamira, a ne u namjeri da se u dobroj vjeri informira javnost.
8.4. Naprijed navedeno valja posebno sagledavati zajedno s time da je uvidom u životopis tužitelja, ali i iz njegovog iskaza, te iskaza svjedoka Valtera Boljunčića, Sandra Kraljević Pavelić, Dražena Vikić Topića, Dragice Bobinac, Alfija Barbieria, Mirele Sedić i Deana Markovića utvrđeno da se radi o vrsnom znanstveniku iz područja molekularne biologije, medicine i onkologije, s velikim brojem rukovodećih i bitnih administrativnih funkcija u međunarodnim i domaćim znanstvenim tijelima, članstva u znanstvenim udruženjima, specijalizacijama u inozemstvu, brojnih nagrada i priznanja, članstva u uredništvu i časopisima i brojnim recenziranjima za znanstvene časopise i projekte, organiziranja brojnih međunarodnih znanstvenih skupova, glavni istraživač u brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim projektima, autor više znanstvenih knjiga prevedenih na više jezika, urednik više znanstvenih knjiga, predavač na 98 međunarodnih i 118 domaćih znanstvenih skupova, da je vodio brojne diplomske, magistarske i doktorske radove, da je imao bitan utjecaj na razvoj područja specijalnosti kako u Republici Hrvatskoj tako i u svijetu, da je osnivač brojnih katedri instituta, referalnih centara, konačno, da ima 288 objavljenih znanstvenih radova.
8.5. Sud u navedenim dijelovima prihvaća iskaze tužitelja i navedenih svjedoka, jer se njihovi iskazi u tom dijelu nalaze u skladu sa životopisom tužitelja a koje činjenice u životopisu tuženik nije niti pokušavao osporiti.
8.6. Upravo zbog toga, dakle, iz razloga jer se radi o tako vrsnom znanstveniku u bitnome iz područja koje je srodno temi o kojoj je govorio i koja se tematizira u predmetnom članku, postupanje u dobroj vjeri bi bilo kada bi se njegovim iznesenim tezama suprotstavilo mišljenje stručnjaka iz područja o kojem je govorio. Suprotno tome, tuženik je putem svog novinara opremom članka difamirao tužitelja potpuno obezvrjeđujući njegovu karijeru i znanstvena postignuća, kao i znanstveni autoritet i integritet, jer čitatelju nije pružio mogućnost da se upozna s likom i djelom tužitelja pa da mu se time pruži dovoljan supstrat da bi mogao kreirati vlastiti stav o temi iz članka, a na ovaj način pisanja čitatelju se nameće određeni stav.
8.7. To posebno dolazi do izražaja kada sam novinar Marko Šnidarić, a kao svjedok u ovom postupku, u svom iskazu navodi da se prilikom rada na predmetnom članku konzultirao sa svojim ocem koji je liječnik, ali i nekim epidemiolozima, budući da se nigdje u članku ne spominje niti jedan epidemiolog ili liječnik koji bi imao drugačiji stav od ovdje tužitelja, a kako je to pojašnjeno u prethodnoj točki.
8.6. Upravo zbog toga što navedeni svjedok Marko Šnidarić više puta tijekom iskaza ponavlja kako se prethodno konzultirao sa stručnjacima, a te stručnjake nigdje ne spominje u članku, ovaj sud smatra njegov iskaz nevjerodostojnim.
8.8. Nadalje, uvidom u Odluku o izboru dekana Medicinskog fakulteta u Puli (list 19 spisa) te izvadak iz sudskog registra za Sveučilište Jurja Dobrile u Puli (list 20 – 26 spisa) utvrđeno je da Medicinski fakultet u Puli postoji, kao i da je postojao u vrijeme pisanja spornog članka (pisan je kao podružnica broj XI), te je iz iskaza tužitelja i svjedoka Valtera Boljunčića, Sandra Kraljević Pavelić, Dražena Vikić Topića, Dragice Bobinac i Alfija Barbieria utvrđeno da se na tom fakultetu izvodi diplomski i preddiplomski studij sestrinstva, a da se čeka od nadležnog tijela akreditacija za studij medicine. Da je autor članka u dobroj vjeri postupao prilikom rada na članku, onda ne bi opremao predmetni članka podnaslovima iz kojih bi proizlazilo da se tužitelj predstavlja kao dekan fakulteta koji ne postoji. U kontekstu e-maila dobivenog od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja prije objave predmetnog članka (list 119 spisa) valja reći da upravo iz tog e-maila niti ne proizlazi da Medicinski fakultet u Puli ne postoji, već samo da studij medicine još nema dopusnicu, pa je stoga svaki prosječan novinar u konkretnom slučaju mogao i morao znati razliku između studija i fakulteta, te je stoga zaključak ovog suda da u konkretnom slučaju novinar nije postupao u dobroj vjeri.
8.9. Budući da je predmetni članak objavljen upravo u elektroničkoj publikaciji tuženika a ne na portalu “Faktograf”, tuženika ne oslobađa odgovornosti činjenica da je prenio dio članka s portala “Faktograf”, pa se ukazuje da sud nije posebno razmatrao iskaz svjedoka Petra Vidova koji je glavni urednik predmetnog portala. Međutim, valja naglasiti da ono što je rečeno u odnosu na tuženika vrijedi jednako i za ovaj navedeni portal budući da navedeni novinar nema stručno znanje iz područja koje je tematizirano, pa bi njegovo pobijanje iznesenih činjenica (ali i pretraživanje relevantnih znanstvenih izvora) imalo težinu kada bi upravo u cilju objektivnog informiranja javnosti stavu tužitelja sukobio stav znanstvenika ili makar stručnjaka iz tog područja koji ima drugačiji stav.
- S obzirom na sve istaknuto, prema mišljenju ovog suda tuženik je kao nakladnik dužan tužitelju naknaditi štetu budući da su se ostvarili uvjeti iz odredbe članka 21. stavak 1. ZM-a, a da se nisu ostvarile iznimke u vidu ekskulpacijskih razloga iz odredbe članka 21. stavak 4. ZM-a u konkretnom slučaju. Ovdje sud posebno naglašava da svako pravo, pa tako i pravo na slobodu izražavanja sa sobom nosi i odgovornost. Ta odgovornost se sagledava upravo u tome da se konzumacijom tog prava ne vrijeđa jednako vrijedno pravo drugoga, a upravo je u konkretnom slučaju to učinjeno.
Za kraj svakako želimo napomenuti kako je gospodin Andrija Klarić iz Slobodni Zajedno. također nedavno dobio presudu na sudu protiv Faktografa i stoga mu ovim putem čestitamo na borbi za slobodu novinarstva i prava na drugačije mišljenje.
Izvor
