Plan Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama osmišljen je da vas izgladni i ubije, a ne da “spasi planet”
Pravo na hranu, koncept sadržan u međunarodnom pravu kao temeljno ljudsko pravo, dugo je kamen temeljac politike Ujedinjenih naroda (UN). Ljudsko pravo na hranu službeno je priznato u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. i Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) iz 1966.
Vlade su se jednom udružile kako bi promicale pravo na odgovarajući životni standard, uključujući dovoljno hrane, te su zahtijevali da države poduzmu mjere za jamčenje ovog prava. Danas, međutim, Ujedinjeni narodi i druge međuvladine organizacije provode politike koje ugrožavaju poljoprivredne aktivnosti , otežavaju uzgoj hrane, ograničavaju pristup kulturološki primjerenoj hrani i povećavaju troškove određene hrane koja nije “održiva”.
Izvorne humanitarne namjere UN-a zamjenjuju se opakim klimatskim programima
Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) osnovana je 1945. kako bi osigurala globalnu sigurnost hrane. Moto organizacije bio je “Fiat panis” (Neka bude kruha). FAO, sa sjedištem u Rimu i sa 195 država članica, igra ključnu ulogu u promicanju poljoprivrednih praksi i rješavanju nesigurnosti hrane. Središnja uloga FAO-a u Zelenoj revoluciji 1960-ih i 1970-ih značajno je potaknula globalnu proizvodnju hrane, posebno u Aziji i Latinskoj Americi. Međutim, ekološki troškovi ovog doba, poput onečišćenja tla i porasta otpornih štetočina, naglašavaju složene kompromise koji se moraju napraviti kako bi se osigurala sigurnost hrane.
Povijesno usmjereni na ublažavanje nesigurnosti hrane u zemljama s niskim i srednjim prihodima, Ujedinjeni narodi (UN) sada sustavno uništavaju pravo na hranu usvajanjem politika klimatskih promjena koje prijete proizvodnji hrane, gnojiva i energije diljem svijeta. Iz tih razloga, trenutni UN je dizajniran da otežava ljudima priuštiti hranu dok polako ubija stanovništvo kroz glad i pothranjenost (bolesti).
Program UN-a o klimatskim promjenama prijeti sigurnosti hrane u cijelom svijetu
Klimatski program UN-a, posebno nakon Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama iz 1992., sve je više utjecao na prehrambenu politiku i povećao troškove energije, gnojiva, mesa i naposljetku cijene hrane. Naglasak na monokulturi i smanjenju emisija stakleničkih plinova iz poljoprivrede doveo je do politika koje ograničavaju raznolikost i dostupnost hrane, posebno utječući na tradicionalnu prehranu.
Kontroverzniji aspekt prehrambene politike UN-a je promicanje “održive zdrave prehrane” od strane FAO-a i WHO-a. Ove smjernice, koje proizlaze iz globalne agende o klimatskim promjenama, zagovaraju određene vrste prehrane temeljene na biljnoj bazi i obeshrabruju konzumaciju mesa, mliječnih i drugih životinjskih proizvoda.
FAO i WHO dali su prioritet prehrambenim smjernicama koje smanjuju emisije CO2 iz proizvodnje hrane. Ovaj pristup odražava oblik kulturnog kolonijalizma, namećući program klimatskih promjena različitim svjetskim populacijama s dugom tradicijom prehrane.
Ove politike klimatskih promjena potkopavaju lokalne prehrambene prakse i pravo na kulturološki primjerenu prehranu. Nametanje ovih smjernica zanemaruje povijesni i kulturni značaj tradicionalne prehrane i zanemaruje nutritivne prednosti životinjske hrane.
Da stvar bude gora, biljna prehrana koja se nameće raznim svjetskim kulturama često se temelji na monokulturnim poljoprivrednim praksama i ne uzima u obzir biološku raznolikost i prehranu autohtonih biljaka. Program UN-a i Svjetskog ekonomskog foruma o klimatskim promjenama također postavlja ton za razvoj sintetičkog mesa i prehrambene industrije koja uključuje insekte u prehrambene proizvode.
PCR prijevare i tiranija karantena pogoršale su glad i pothranjenost diljem svijeta
FAO, zajedno s drugim organizacijama UN-a, prati sigurnost hrane putem izvješća kao što je Stanje sigurnosti hrane i prehrane u svijetu (SOFI). Unatoč izvanrednom napretku postignutom prije nekoliko desetljeća u smanjenju gladi u svijetu, centralizacija vlasti i široko prihvaćanje tiranskih prijedloga stvorili su nove izazove.
Jedan od najnovijih izazova su unaprijed planirane “pandemije” pogoršane prijevarom PCR testa. Masovna upotreba PCR testiranja na korona virus bila je osnova za karantene i daljnja ograničenja tijekom skandala s COVID-19. Ove su blokade u konačnici ugušile prehrambenu industriju i ugrozile sposobnost ljudi da zarade za život i priušte si hranu.
Zaključavanja i ograničenja okupljanja i poslovne autonomije istaknuli su krhkost globalnih prehrambenih sustava, što je dovelo do rasprostranjenog gubitka radnih mjesta i smanjenja prihoda, dok su milijuni gurnuti u ekstremno siromaštvo i glad. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres bio je totalitaran u svom pristupu, suzbijajući ljudske aktivnosti, kontrolirajući kretanje i ponašanje te diskriminirajući “necijepljene” iz društva. To je rezultiralo nepotrebnim ekonomskim poteškoćama i gubitkom sredstava za život za milijune ljudi.
Preliminarne procjene procjenjuju da su karantene dodale između 83 i 132 milijuna ljudi broju pothranjenih ljudi diljem svijeta. Unatoč ovim strašnim posljedicama, UN i njegove agencije, uključujući FAO, često su propustili kritički se pozabaviti ulogom mjera karantene u pogoršanju nesigurnosti hrane i pothranjenosti, što dovodi do ozbiljnih bolesti. Ta će se ograničenja i ograničenja nastaviti pod krinkom “spašavanja planeta” od klimatskih promjena. Iz tih će razloga još milijuni ljudi patiti od gladi i pothranjenosti pod totalitarnom politikom UN-a koja uzrokuje globalnu glad i nestašicu hrane pod krinkom “spašavanja planeta”.
