Suvremeni, apokaliptični svijet je sveo ljude na ponudu i potražnju. To se tiče svakog aspekta kapitalizma. To se tiče, osobito, prodaje i uslužnih djelatnosti. Manija koja obuzima cijelo društvo je stravična. Stroj i mehanizam korporacija je ubitačan.

Ljude, djelatnike, radnike – se stravično izrabljuje, i oni sami su potrošna roba, običan broj, u svemu, zapravo: i višak – jer ih treba još i isplatiti.

Na taj način nema više normalnih uvjeta i stvarnih potreba. Kupuje se bilo što iz očaja i pohlepe. Kupuju se artikli, nepotrebni i suvišni. Kupuje se iz čiste dosade. Zuji se po šoping centrima i nešto se „traži“ – samo da se olakša ta nužda.

I onda postoje zahtjevi. Svi su postali prezahtjevni i grozno razmaženi. Kao u nekoj potjeri, neka Sila ih proganja da nađu nešto na popustu, na akciji, NEŠTO, što će na kavama ili pivama, reći frendu ili frendici. Prodajni centri i kafići su postali jedino utočište ovoj groznoj masi zaglupljenih, izgubljenih i maloumnih idiota. Za što se radi, to nitko ne zna.

I ZAŠTO se radi po osam sati, to isto nitko ne zna. Sve je to pustoš i očaj čisti.

Ali, ljudima treba „uzbuđenje“ – ta manija potražnje – „looking“ for something…

A onda, umjesto da se djelatnicima, prvenstveno ljudima, ako takva bića još postoje – olakša – ta tranzicija između megalomanije nakaznika i njihovih kupovnih moći te svih uobraženosti koje posjeduju zbog potrošačkih prava – NE – umjesto toga se sve još više otežava i namjerno komplicira kako bi sve postalo apsolutno dubiozno i nebulozno.

Taj svijet, više nije moj svijet. Prezirem ga iz dna duše. I sve pripadnike mašinerije, iz ovog ili onog razloga, čak i žalim, a i suosjećam sa njima, ali ne suosjećam s onim koji „navale“ kao j….i predatori i samo hoće isprazniti taj j….novčanik, jer ne mogu pošteno masturbirati ili ih više čak ni sam seks, a ni nasilje ne napaljuju.

Napaljuje ih samo potrošnja i kupovina.

I to im je uživancija. Satima lutati da nađu stvar, nepotrebnu i precijenjenu, neki treš ili šrot. I oko toga se vrti biznis, a biznis jedino vlada. Nema empatije ili sućuti. Svijet je postao ogromna kupoprodaja ljudskih života.