Svijet je otrovan iluzijom sreće. Sve je to obmana – sve što se plasira, u medijima, diskursu itd. Kad čovjek zastane i uzme malo daha, uvidi, neminovno, kako je u svijetu iskonstruirana ogromna Laž.
Počnimo banalno. Primjerice, zabranjeno je oglašavati duhanske proizvode i alkohol, jer su oni navodno „štetni“ – jer „ubijaju“ – a s druge strane, konzumiraju se nemilosrdno. Što je caka? Caka je to što je nametnuta takva pozicija da moraš biti sretan, bez obzira što ti se događa.
I, uvijek moraš gledati i misliti pozitivno. Nema odstupanja.
Ako, odstupaš, zna se, psihijatrija.
Svi te stalno „uče“ nekom blesavom „optimizmu“ i krajnjoj „sreći“ – a svi znamo da je krajnji smisao – smrt, no ona se izuzima iz Rječnika. Ona de facto, ne postoji. Živi se na način kao da smo „besmrtni“.
Sve fore koje se prodaju su strašno izlizane i banalne. Nevjerojatno je do koje mjere apsurd može sezati. Od tebe se traži da sudjeluješ, bez obzira na mišljenje i ne daj Bože da imaš SVOJE mišljenje – to je već zastranjenje, bez obzira kakvo ono bilo. Tu i tamo nađe se „život“ alternative, ali to je isto isforsani marketing new age-a. Jednostavno, ne možeš biti svoj.
Kladim se u bilo što da 99% ljudi uopće nije pročitalo „Divni novi svijet“ – i da, stoga, nemaju uopće pojam, u kakvoj se distopiji nalaze. Oni lutaju izgubljeni, s tim patetičnim osmjesima, bez obzira na ratove, sušu, glad, požare, izgubljene živote, radikalno bolesne, invalide, sirotinju, beskućnike itd.
S tim počinje svaki dnevnik – s osmijehom voditeljice i njezinim piskutavim glasom: „sve je divno i krasno, ali ubijeno je četvoro ljudi“ – i onda, kao da se ništa nije dogodilo, ljudi nakon toga naručuju pizzu i piju pivu.
Užasno je to što nema svijesti. Svijesti o realnosti našeg položaja. A, naša situacija je kronično disfunkcionalna. Naša stvarnost je glumatanje i preseravanje.
Na taj način, duh ne dolazi do izražaja. Poruke umjetnika su pod tepihom, ali neki blesavi nogometaš je slavljen kao božanstvo. Sve to ide s ciljem nasilnog ispiranja mozga. I nema više teorije „zavjere“ – Zavjera je odavno, tu, na sceni, u našim životima, a mi pred njom samo zatvaramo oči.
