Ugledni kolumnist Brandon Smith odgovara na pitanje je li demokracija uopće vrijedna spašavanja?
Možda ništa nije tako zamorno i neugodno kao teatralno hvatanje bisera ljevičarske medijske propagande. Javnost se tri godine morala nositi s neprestanim medijskim forsiranjem o pandemiji Covida, događaju koji se pokazao kao besmislica koju bi 99,8% stanovništva lako preživjelo. Nakon izbora 2020. preplavljeni smo pričama o tome kako su konzervativci “prijetnja demokraciji” – demokraciji u koju progresivci čak ni ne vjeruju, kao što dokazuje nedavni državni udar DNC-a protiv Joea Bidena.
Najnovija evolucija priče o demokraciji je da je sloboda govora (i vjerojatno Rusija) veliko zlo iza građanskih nemira u zapadnim zemljama. Koncept ‘misaonog zločina’ sve više dolazi u prvi plan alata establišmenta, što sugerira da ulazimo u sljedeću fazu autoritarnosti – izravnu kriminalizaciju govora.
The Guardian iz Ujedinjenog Kraljevstva u potpunosti se slaže s ovim razvojem događaja. Medijska kuća je na ratnoj stazi protiv Elona Muska i X-a (prije poznatog kao Twitter) nakon što je Musk prkosio europskim i britanskim dužnosnicima i njihovim zahtjevima za cenzurom. U članku pod naslovom “Poticanje nereda u Britaniji bio je test za Elona Muska. Samo pogledajte što je planirao za Ameriku,” platforma započinje tiradu progresivnog govora, salatu od riječi osmišljenu da odvrati pozornost od stvarnosti da oni zapravo pozivaju na smrt slobode govora.
The Guardian navodi:
”…U zlatnim danima 2020., tehnološke platforme, koje su se još uvijek oporavljale od reakcije javnosti, morale su barem izgledati kao da im je stalo. Twitter je zaposlio više od 4000 ljudi koji imaju povjerenje i sigurnost, a zaduženi su za uklanjanje opasnog sadržaja s platforme i otkrivanje stranih operacija utjecaja.”
“U Velikoj Britaniji kanarinac je pjevao. Ovo ljeto svjedočili smo nečem novom i dosad neviđenom. Milijarder, vlasnik tehnološke platforme, koji se javno sukobljava s izabranim vođom i koristi svoju platformu za potkopavanje njegovog autoriteta i poticanje nasilja. Britanski ljetni nemiri 2024. bili su probni balon Elona Muska…
“Za tri mjeseca su predsjednički izbori. Što ako milijarder ospori rezultate? Što ako on odluči da je demokracija precijenjena…?”
“…Ono što je Musk – novi samoproglašeni gospodar lošeg upravljanja – učinio jest strgnuo je masku. Pokazao je da se ne morate ni pretvarati da vam je stalo. U Muskovu svijetu povjerenje je nepovjerenje, a sigurnost cenzura. Njegov cilj je kaos. I to će se dogoditi.”
Ključno pitanje kojim se The Guardian i njegovi ljevičari nikad ne pozabave jest sljedeće: ako funkcioniranje demokracije ovisi o politici masovne cenzure i zločina protiv misli, ako ovisi o “zaštiti” javnosti od nesretnih istina, vrijedi li je doista spašavati?
Ja i milijuni drugih rekli bismo ne – ne isplati se spašavati. Ta je “demokracija” slomljena i korumpirana i treba je izbrisati s lica zemlje prije nego što uništi kulturu za koju tvrdi da je štiti.
Politička ljevica nastavlja dokazivati da je emocionalno zakržljala i histerična, oslanjajući se na laži i samoprovocirani teror kako bi potaknula svoje pristaše na put koji su izabrali čuvari vrata (globalisti). Ako ste ikada pokušali urazumiti malo dijete koje vrišti i jedva čeka da dobije ono što želi, onda znate kako je to pokušavati urazumiti ljevičare.
Hiperemotivnost ljevice je poluga kojom elite mogu lako manipulirati, a nije ekskluzivna samo za SAD. Vidjeli smo isti trend u Europi i Velikoj Britaniji. U Britaniji raste panika dok radnička klasa (uglavnom domoljubi) u velikom broju prosvjeduje diljem zemlje protiv otvorenih granica. Gotovo 70% britanskog stanovništva protivi se trenutnoj politici masovnog useljavanja, posebno iz zemalja u razvoju. Glasovanje o Brexitu uglavnom se temeljilo na protivljenju britanske javnosti programu prisilnog masovnog useljavanja EU-a.
Ipak, samoproglašene “branitelje” demokracije ne zanima glas javnosti. Brinu se samo o brigama većine ako su te brige paralelne s njihovim planovima.
Ovo odbijanje da se ozbiljno shvate zabrinutosti javnosti oko migranata iz trećeg svijeta, zajedno s kontinuiranim dvostrukim policijskim sustavom koji nastoji sakriti statistiku kriminala migranata, izravno je dovelo do prosvjeda i nereda prošlog mjeseca. Budimo jasni: vladini dužnosnici u Ujedinjenom Kraljevstvu su ti koji su krivi za nasilje. Oni su sami krivi.
Isto vrijedi i za nemire 6. siječnja, događaj koji je započeo mirno, a zatim izazvao burne reakcije nakon što je policija Capitola počela pucati gumenim mecima na okupljene i bacati suzavac među njih. Medvjeda možete bockati samo toliko dugo prije nego što se medvjed probudi i odrubi vam glavu.
Naravno, ako medvjed napadne, glumite žrtvu i nikome ne govorite kako ste ga isprovocirali. To je vrsta rasvjetljavanja s kojom se konzervativci i domoljubi već dugo nose, a najnoviji događaji u Ujedinjenom Kraljevstvu sugeriraju da tome neće uskoro doći kraj.
Guardian, na neki način, iskušava vode totalitarizma udaljavajući se od staromodne logike “većeg dobra”. Kratko se toga dotiču, ali njihov je temeljni argument da je sustav svetinja, koliko god korumpiran bio. One koji su na vlasti i njihovu politiku ne treba kritizirati niti osporavati jer, eto, oni su elite i treba vjerovati da oni znaju što je najbolje za nas.
Ako se na bilo koji način umiješamo u njihove poslove, propast ćemo i zavladat će kaos. A mi to ne želimo, zar ne?
Možda to želimo. Možda je vrijeme da postojeći sustav padne. Možda bismo trebali prestati dopuštati da se korisnici sustava dihotomije skrivaju iza tankog sloja demokracije. Uostalom, njihova verzija demokracije jednostavno povećava tiraniju. Dokazali su da je ovo kraj igre u Velikoj Britaniji (ako je netko u to sumnjao).
Nije posao velikih tehnoloških konglomerata ili vladinih dužnosnika kontrolirati javni govor. Njihova se stajališta u potpunosti temelje na njihovoj sposobnosti da služe javnom interesu, a to uključuje SVU javnost, a ne samo naprednjake. Prema onome što sam do sada vidio, otpor Elona Muska prirodan je odgovor nekompatibilnoj vladi. Mošus je simptom većeg pokreta, a ne uzrok.
Vratari žele da se sve vrti oko jednog čovjeka ili šačice ljudi. Oni žele da se usredotočite na Muska, jer ne žele priznati istinu: da ste VI prava prijetnja koju žele neutralizirati, zajedno s milijunima drugih konzervativaca i neovisnih. Vi ste velika opasnost za njihov plan.
Ako određeno političko vodstvo nije u stanju dati dobar argument zašto bi trebali postojati, onda možda i ne bi trebali. Ako sustav treba mijenjati, on će se mijenjati i tu ništa ne mogu učiniti progresivni globalisti iz Davosa. Oni nisu potrebni. Oni nisu budućnost. Samo nas koče.
