Klinika Mayo, klinika Cleveland i drugi veliki bolnički sustavi stavljaju bijelce na začelje linija liječenja u  ime “pravednosti”, vrhunski američki zdravstveni sustavi, sada odvajaju ili isključuju neke pacijente iz programa spašavanja života na temelju rase.

Novi programi označavaju opasan zaokret za američko zdravstvo, gdje je biranje među preferiranim rasnim skupinama novi standard skrbi.

Klinika Cleveland,na primjer…klinika zdravstvene skrbi svjetske klase vodi ” Centar za zdravlje manjinskih muškaraca” i ” Program za manjinske moždane udare ” za rješavanje brojnih medicinskih stanja, uključujući moždani,dijabetes i druge čimbenike rizika od moždanog udara; zdravstveno stanje muškaraca;  razna pitanja mentalnog zdravlja.

To su vrhunski programi, ali oni su “skrojeni” za manjine. Naprimjer, fokus i cilj Minority Stroke Programa je “sprečavanje i liječenje moždanog udara kod rasnih i etničkih manjina.” Stoga se manjine (i samo manjine) potiču da se obrate timu “Minority Stroke Program” kako bi dogovorili termin. Klinika Cleveland brani svoj rasno specifičan program za moždani udar govoreći da pomaže pacijentima ” kojima je to najpotrebnije ” i da su programi nužni za borbu protiv rasnih razlika. Crnci i latinoamerikanci, na primjer, u prosjeku imaju lošije ishode moždanog udara.

Ako je liječenje ovih rasnih razlika valjan cilj,zašto onda ne i drugih razlika? Bijelci imaju veću vjerojatnost da će patiti od Parkinsonove bolesti ,makularne degeneracije, dijabetesa tipa 1 , KOPB-a, raka kože, cistične fibroze, osteoporoze i MS-a…pa hoće li klinika otvoriti novi dio za njih? NE,naravno da neće!

Problem s takvim modelima rasne nejednakosti u zdravlju je taj što koriste rasu kao zamjenu za legitimne zdravstvene rizike. Veća učestalost moždanog udara u određenoj rasi ne znači nužno da sama pripadnost nekoj rasi uzrokuje moždani udar.

Vodeća studija o rasnim razlikama u ishodima moždanog udara,identificira različite rizike i potencijalne čimbenike: dijabetes; hipertenzija; bolesti srca ili drugih stanja povezanih s kardiovaskularnim sustavom; pušenje; nizak socioekonomski status (kao što je razina obrazovanja); pretilost ili tjelesna neaktivnost; razne upale; vaskularni faktori; apneja za vrijeme spavanja; i mentalno zdravlje. Rasa nije nigdje na popisu. Inicijative zdravstvene jednakosti temeljene na rasi,poput programa klinike Cleveland (između ostalog na klinici Mayo i drugim vodećim sustavima ),liječe razlike, a ne pacijente.

Ovi programi imaju za cilj filtriranje i pregled zdravstvenih ishoda kroz rasnu prizmu i pretpostavku da nečija rasa govori sve što liječnik treba znati o tome kome je medicinska skrb najpotrebnija. Sheme rasne jednakosti u zdravlju nisu samo pogrešne, već su i nezakonite. Pod širokom zaštitom Zakona o pristupačnoj skrbi i Glave VI Zakona o građanskim pravima iz 1964.,subjekti zdravstvene skrbi koji primaju savezne dolare za zdravstvenu skrb, ne smiju diskriminirati ljude na temelju rase.

To znači da pružatelji zdravstvenih usluga ne smiju odvajati njegu, nametati rasne preferencije ili provoditi programe koji su rasno motivirani kako bi nekima pružili usluge na drugačiji način od onih koje se pružaju drugima. Inače, na samom početku, Bidenova administracija je išla upravo u tom smijeru. Prvog dana na dužnosti,predsjednik Biden potpisao je nekoliko izvršnih naredbi, kojima se nalažu inicijative temeljene upravo na rasi. Drugim riječima, to sve je planski naređeno i provedeno u djelo. Isto tako, ako gledamo sustav transplatacije bubrega, prema studijama je funkcionirao točno onako kako je i zamišljen – povećavajući stope transplantacije za određene rasne manjine,dok ih smanjuje za bijelu rasu.

Iako bi neki ove zakone mogli nazvati “napretkom“,zapravo inicijative jednakosti temeljene na rasi nisu ništa drugo nego ilegalni pokušaj da se uravnoteži smrtnost i morbiditet prema pigmentaciji kože pojedinca. Bolesnici se ne tretiraju kao pojedinci,već kao predstavnici svoje rase. Bez obzira koliko dobronamjerno bilo,rasno balansiranje u zdravstvu nije lijek – to je politika. Treba li određenom pacijentu dati prioritet ili ga uključiti u medicinski tretman i njegu, ne mijenja se samo zato što je pacijent pogrešne boje. Boja kože ne smije određivati prioritet u pružanju zdravstvene skrbi pojedinca. Zdravstvena skrb mora pružati jamstvo i biti dostupna u jednakom omjeru za sve pacijente, bez obzira na boju kože!