Dosta se ovih dana priča o muzici. Tko je što pjevao? Tko pjeva? Ovo što ću napisati moje je osobno razmišljanje. Znam, bit će osuda, komentara, ono što želim reći da se i kroz muziku može doći do razvijanja mozga.
Muzika nas zna razveseliti, pružiti utjehu, smiriti..
Iskreno ja volim muziku, uvijek ju slušam. Moj muzički ukus je heavy metal i rock. S obzirom da postoji ogromna količina žanrova muzike, nisam ograničen da slušam samo rock i metal. Kao i u životu u potrazi za znanjem želim imati veći raspon gledišta tako da mogu odlučiti što želim i volim.
Vjerojatno na sam spomen metala mnogi od vas će odmah skočiti i reći da sam sotonist. U metalu kao i drugdje postoje mnogo podvrsta. Na metalce se gleda kao na sotoniste, vole krv, smrt, sve nešto tamno. Da istina je, ali te negativne poruke mogu se čuti većinom u death i black metalu. Slušao sam par pjesama iz tog žanra, ali sam prestao iz razloga što pojma nemam o čemu pjevaju. Kad slušam pjesmu meni je izuzetno bitno razumjeti temu pjesme. Dakle stihove i poslije razmišljati “što je pjesnik htio reći”.
Po mom mišljenju najkreativnije doba u muzici je bilo do sredine 90-tih. Nakon toga je do danas sve propalo. Plagiraju se pjesme, auto-tune, sve ono što se danas snima bi u 80-tim i 90-tim smatralo se “one hit wonder”. Lake note, glupi tekstovi. Samo zarada. Danas se kreiraju pjesme preko umjetne inteligencije i time se uništava umjetnost i duša u muzici.
U Hrvatskoj kreativna faza stvaranja kvalitetne glazbe prestalo je sredinom 90-tih. Zadnja faza kreativnosti bila je za vrijeme domovinskog rata. Moja domovina, Bili cvitak, Molitva za mir, Sloboda i mir, Još i danas zamiriše trešnja…itd. Nakon toga kreće ogroman pad kreativnosti i želje za što lakšom zaradom na hrvatskoj sceni.
Kao što sam rekao pripadam tzv. alternativcima tako da od hrvatske muzike slušam Majke, stari Let 3, Kawasaki 3P. Sve ostalo neću reći da je smeće, ali iskreno kvaliteta je nula.
Huljić i kompanija je na mala vrata uvela istočnjački melos. Magazin s kraja 80-tih iz pop-a prešao je u blaži turbo folk. I na mala vrata uveo cajke i srpski turbo folk na hrvatsku scenu.( ljudi su htjeli čuti original). Kreativnost Huljić & co. može se primijetiti u naslovima pjesama koje izdaju: Nostalgija, Simpatija, Rapsodija, Bižuterija, Kemija….itd. dakle sve riječi koje završavaju na “ija”.
Kao što sam rekao, obraćam pažnju na tekst. Kako sam na poslu primoran slušati tu kako ju zovu zabavnom glazbom, u meni se budi ljutnja na sve te hrvatske izvođače jer apsolutno sve je na isti kalup. Teme o kojima pjevaju su:
Muški izvođači.
- Sam sam i želim imati neku djevojku
- Ostavila me, jer sam ju prevario i sada patim.
- U vezi sam, ali bi htio biti s nekom drugom koju još ne znam.
- Sam sam i volim ju, ali ona je zauzeta i voli drugoga.
- Zaljubio sam se i ona me odbacila pa sad pijem.
- Ostavila me jer previše pijem.
- Ja sam u vezi i ona je u vezi, ali mi patimo jer se volimo.
- Ajmo pit
Ženski izvođači
- Sama sam i volim da me muški gledaju
- Sama sam je me dragi prevario.
- U vezi sam, ali bi htjela bivšeg
- Samo da je party
- Tulumarim i pijem
- Bila sam samo trofej dok nije našao drugu.
- Nije znao što želim jer mu nisam rekla pa sad patim jer je otišao.
- Tulum od ponoći do zore. Ludilo.
Sve se može svesti na “Puno pijem, oči mi krvave od suza i alkohola.
Cajke su još veći trash. Tamo su teme: silikoni, BMW, utoka, opijanje, objektiviziranje žena, sex za jednu noć…itd.
Vokalne sposobnosti izvođača su takve da svi isto zvuče i to loše. Njima ni auto-tune ne može pomoći. Muzika je isto slična. Nema harmonije, može se čuti plagijat Mike Oldfielda, Rod Stewarta..i sl. Ukomponiranje instrumenata koje ne bi nitko sčožio u jednu pjesmu jer ne paše. Na početku je tambura u sredini električna gitara (solo traje 3 sekunde), završava se sa harmonikom i trubom uz konstantne disco bubnjeve kroz cijelu pjesmu. Iskreno slušajući takve pjesme može se izazvati epileptični napad od stalnog mijenjanja toka ritma. Možda bih shvatio na albumu jednu ili dvije pjesme s tematikom ne uzvraćene ljubavi, ali ako ti je cijeli album o istoj temi ili cijela karijera onda nešto s tim izvođačem nije u redu.
Kod rock i heavy metal bendova vokali pjevača na neki način služe kao dodatni instrument. Kad zapjeva odmah znate koji je bend i to bez auto-tunea. Većina rock i metal bendova mrzi pjevanje na playback čak i kad im se pusti muzika na matricu ne vole. Što se tiče sadržaja njihovih pjesmi, to su teme koje pokrivaju sve aspekte života i realnosti svijeta u kojem živimo.
Antiratne pjesme
Metallica: “One”, “Disposable Heroes”, “For whome the bell tols”
Sepultura:”War for territory”
Dire Straites: “Brothers in arms”
CCVR: “Fortune son”
Opasnost nuklearnog rata
Metallica: “Fight fire with fire”
Rammstein: “Sonne”
Nena: “99 Luftballons”
Pravosuđe
Metallica: “And justice for all”
Religiozne
Metallica: ” Four horsemen”, “Creeping death”, “Lepper mesiah” “Follow God that failed”
Leonard Cohen: ” Hallelujah”
Povijesne
Iron Maiden: “Run to the hills” (opisuje događaje iz perspektive američkih indijanaca i doseljenika), “Alexander the Great”
Zlostavljanje
Korn: “Daddy”
Metallica: “The day that never comes”
Problem samoubojstva
POD: ” Youth of nation”
Pearl Jam: “Jeremy”
Metallica: ” Fade to black”, “Screeming suicide”, “Cynide”
Disturbed: ” Into the fire”
Strahovi i noćne more
Metallica: “Enter sandman”
Iron Maiden: ” Fear of the dark”, “Number of the beast”
Ljubavne
Pearl Jam: “Black”
Pantera: ” Cementery gates”, ” This love”
Metallica: ” Nothing else matters”, “Unforgiven II”, “Bleeding me”
Mogao bih nabrajati do preksutra, jer rock i metal bendovi pokrivaju veliki opseg tema o kojima se pjeva. Time šire svoj repertoar pjesama a slušatelja šire horizonte preko kojih šire poruke o opasnostima i izazovima koje život donosi.
Dok se hrvatska zabavna scena i narodnjaci vrte samo oko jednoličnih i istih tema alkohola, patnji, suza. Potičući primitivne i niskofrekventne osjećaje. Time su ograničeni i ne mogu slušateljstvu ponuditi ništa više od jedne teme. Smatram da mozak kao i mišiće treba razvijati da ne atrofiraju. Mozak se vježba upijanjem novog znanja i razmišljanjem onome koju poruku ste primili gledajući, čitajući i slušajući nešto. Ako stalno slušate jedno te isto i poruke vam govore da je alkohol rješenje za sve probleme koje ljubav donosi a ne vidjeti što se sve događa oko vas, onda malo po malo poprimate ograničenost i povodljivost. Nikad nije dobro ići lakšim putem jer kad tad taj put će doći na naplatu.
Sjećam se kao klinac da javno slušanje cajki bilo je sramotno i sklono osudi, danas je to opće prihvaćeno i ubačeno u mainstreem.
Rock i heavy metal su većinom bili izvan javnog prostora. Ima par radio stanica gdje se većinom rock pjesme dok heavy metala ima u tragovima. Od heavy metala na radiju se mogu čuti samo laganice. Rock i heavy metal klubova ima jako malo ili ih uopće nema. Dok birceva, klubova, barova sa zabavnom glazbom i cajki ima ih na svakom ćošku. Kako heavy metal stalno se povezuje sa nasiljem agresivnošću, krvi…i sl. Pitam vas kad ste zadnje pročitali u crnoj kronici da se dogodilo ubojstvo, predoziranje, pucnjava na nekom koncertu rock ili heavy metal bendova? Dok svaki tjedan na portalima izlazi vijest o nekom incidentu, pucanju, pokušaju ubojstva, masovnoj tučnjavi ispred ili u narodnjačkom klubu. U narodnjačke klubove također možemo čitati da dolaze osobe iz krim-miljea, osobe upitne moralne vrijednosti. Takva glazba sve više ulazi u mainstream i mediji to forsiraju. Čak i kroz reality showove u pozadini se može čuti neki narodnjak ili zabavna glazba.
Pitam vas kakva je to muzika kad mediji se izvještajem sa koncerata takvih “izvođača” pišu što je sve pokazala od svog tijela? Tko je viđen u publici? Da li joj se vidjela bradavica? Čime je izvođač pogodio nekog iz publike u glavu? Niti jedne riječi o trajanju koncerta, o popisu pjesama, posječenosti, atmosferi, eventualnom obračanju sa bine…itd. Kad smo kod kreativnosti članovi rock i heavy metal bendova aktivno sudjeluju u pisanju novih pjesama što tekstovima što muzikom, aranžmanu dok kod zabavne muzike i cajki to rade manageri i producenti. Većina izvođača dobije tekst i ono “To ti je nova pjesma, nauči je”. Takav pristup nema duše ni energije. Svaki umjetnik u bilo kojem području se trudi da ono što radi dobije status remek djela, klasika, nečeg što će se pamtiti. U našoj zabavnoj glazbi sve je predodređeno instant hitu bez smisla samo da se zaradi. Da li znate da legende heavy metal muzike Metallica ima humanitarnu zakladu “All within my hands” koja pomaže ljudima u raznim nepogodama, od prirodnih nepogoda, bolesti i ostalog. Navedite mi kad je neki naš pjevač/ica samostalno osnovala zakladu za nečiju pomoć? Reči će te da nastupaju na humanitarnim koncertima koje organiziraju drugi, naslikavaju se s bolesnim osobama, šalju čestitke i to je to. Većina ništa ne napravi osim za dobrobit vlastite promocije. Sjetite se tih naših estradnjaka po portalima koliko košta torbica, haljina, cipele, auti, koliko dobivaju za doček Nove Godine a onda kad je pukla korona zahtijevali su da dobivaju pomoć i plaću od države jer nemaju za kruh. Naravno većina njih prihvatila je za novce biti ambasadori cjepiva protiv korone. Nakon korone sve se vratilo na staro, opet iskaču članci plaćeni od strane njih ili njihovih menađera kako žive, na kojim su jahtama, što voze, da li je njihovo dijete pojelo sladoled ili kolač, koliko su dobili za koncert u šatoru…itd. Ima i u metalu licemjerstva. Očiti primjer je David Draimen pjevač benda Disturb ( inače židovske vjere), oni imaju prekrasne i smislene pjesme o svakom poglavlju života. Više ih ne slušam, jer ako pjeva o zajedništvu, o borbi protiv unutarnjih demona koje svi imamo, o korumpiranim političarima i onda pjevač ode u Izrael i potpisuje se na rakete izraelske vojske koje će padati po nevinim ženama i djeci u Gazi onda je ta osoba i njegov bend mrtvi za mene.
Ovim tekstom iznio sam svoje mišljenje o muzici koja mi puno znači kao sredstvo za opuštanje i razmišljanje o temi kojoj se pjeva. Bio sam i bit ću metalac. Ako i dalje mislite da su metalci sotonisti pitajte se da li sama smisao vraga je da povodljive duše konstantno drže u mraku, ograničene i pod mišlju kako im je dobro u konstantnom krugu jedno te istog. Vrag voli one primitivne, životinjske nagone. Njemu ne paše da je netko osviješten, da se netko trudi i propituje. Zbog toga mi možda izgledamo mračno, ali kad-kad vam tama može izvesti na svjetlost. Otvoriti vam oči.
