Baviti se nečime. Ljudi se „bave“ svime i svačime. U to ulaze radnje apsolutne nebitne i suvišne, poput šetanja psa, traganja za artiklom u shopping centru, gledanja dnevnika, sporta, raznih show-ova, sjedenja po kavama i ostalim p…arijama.

Ljudi isto tako čiste i peru. Peru i čiste. I kuhaju. OK. To su neke osnove. Jelo nam treba, čistoća – više-manje. E, sad, ono što je nerazumno i skriveno ispod površine je to da se ljudi NE BAVE suštinskim stvarima, poput izučavanja duha.

Da, tu se zna naći i odlazak u crkvu itd. Ja zastupam tezu da produkt rada mora biti djelo.

Djelo, da bi bilo istinsko, mora biti duhovne naravi. Stoga, ljudi koji nemaju doticaj s duhom, a njih je 99% – ustvari, ništa ni ne rade.

Sve je to Mašina.

AI će ubrzo sve to preuzeti. Baš me zanima čime će se onda baviti. Znam. Masovna produkcija treš sadržaja, od muzike i filmova će rasti u nebesa, a sam sadržaj tih produkata će biti čisto ništavilo.

Kad se netko bavi nečim, onda to mora raditi iz duše, iz srca; a za to je potreban duh. Ono čime su ljudi masovno okupirani ne zahtijeva nikakav duh. Stoga i civilizacija, duhovno, propada. Suvremena umjetnost je odraz i kritika svih tih suvišnih postupaka koje sam naveo, ali isto nema duha.

Tako se srozavamo do barbarstva. Ali, glavno da imamo bonton i zakone, sve lijepo „izučeno“ na papiru. Praksa nula bodova. Još je tek nekolicina pjesnika u svijetu koja može upotrebljavati ritam, rime i strukturu u pjesmi. Ostalo je p..darija.

Znanost preuzima sve. Ti štreberčići iz laboratorija nam sve dirigiraju. Drobe nas suvišnim „otkrićima“ i svakih tjedan dana dolaze do drugog „zaključka“.

Ali, ovaj tekst želi ukazati na to da se ljudi, uopće, ničim ne bave, nego samo upražnjavaju vrijeme. Bio to poslić, kupovina, točenje benzina ili plaćanje režija. Najodvratnije stvari trenutno su marketing i politika – to su paraziti kapitalizma i lažne utopijske „demokracije“ čime se ispire mozak i čime se stalno ponavlja ista priča: kupuj, glasaj, troši!