Navečer kada ostaneš sam shvatiš jednu stvar. Bitna je ona veza koju imaš sa sobom. Jako bitna. Jer oni drugi dolaze i odlaze.

Tu su samo u prolazu.

Kakav si prema sebi? Kad si zadnji put sebi rekao neku lijepu riječ, ohrabrio se i podržao? Moraš to napraviti, prijatelju, dužan si to sebi. Još bi se nekako i dala progutati činjenica što te izdaju ljudi koji te ne poznaju, ali kako ćeš objasniti sebi činjenicu to što izdaješ sam sebe?

Ljudi koji su prije pola tvoga života bili uz tebe, sada više nisu. Ljudi koji su tu bili kad si pobjeđivao, nestali su kad si gubio. I broj onih najbližih smanjio se na prste jedne ruke.

Ni oni nisu uvijek tu kada treba. Tako je to s ljudima. Nikad ne znaš na čemu si. U svemu tome makar utvrdi jednu stijenu, utvrdi sebe. Nemoj se previše napadati! Savez sklopi s onim tko će uvijek s tobom biti tu.

Vidjet ćeš, već od sutra te čeka bolji život.