Od ranog djetinjstva nešto me silno privlačilo trenucima izvan uma.

Tragala sam za njima u tišini, samoći, umjetnosti, dubokim tekstovima, književnosti, finim prijelazima između dana i noći ili godišnjih doba, pričama o paranormalnim iskustvima sa starim, mudrim i otvorenim ljudima, u dodiru s prirodom, životinjama ili dušom nekog “svog” koga bih prepoznala pri prvom susretu i ponijela tu bliskost kroz vječnost.

Oduvijek sam te trenutke hvatala nekim unutarnjim senzorom i činilo mi se da sam samo zbog njih došla ovamo. Taj jedan tren činio se kao portal u tajne postojanja, kao vječnost, Sveti gral i put u sva iscjeljenja.

Ti su se trenuci doimali poput bljeska, no bili su stvarniji od svega drugoga. Od uobičajenih stremljenja u smjeru karijere, raznih postignuća, pripadanja određenim skupinama, ulogama, ideologijama.

U tim je trenucima bio Život sam i prestale su bivati tajnama sve dotadašnje tajne Života.

Ono što su mi daljnje potrage omogućavale, a prije svega one koje su se odnosile na manifestaciju bezuvjetne Ljubavi u ljudskom obliku, moć zvuka, tišine i kontemplacije, povezivanje s tijelom na najdubljim razinama i općenito duboko voljenje, bilo je produljenje takvih trenutaka izvan uma.

Nakon nekog vremena, oni više ne bi predstavljali samo bljesak, već bi trajali i po nekoliko sati.

Potom cijeli dan.

Pa nekoliko dana.

I naposljetku – mnogo duže – nekoliko tjedana.

Put od bljeska do nekoliko tjedana trajao je u linearnom vremenu oko tri desetljeća.

No što je to u odnosu na iskustvo, u odnosu na vječnost?

Tu se nije radilo o tome da takve trenutke u kontinuitetu drži pažnja, meditacijske tehnike (koje ih ni ranije nisu držale), određena teorijska znanja ili okolnosti Života, već vibracija koja se pročišćavala godinama.

Koja se svjesno njeguje, koja svjesno bira ono što Ljubavlju posuto je.

Danas me je dovela na jedno predivno mjesto: čisto, sveto i duboko moje.

To se mjesto nastavilo na sva mjesta i sve trenutke ovog ljeta gdje možda i po prvi put u ovom Životu svjedočim neprekinutom flow-u.

Stanju čiste svijesti, potpuno izvan uma, u kontinuitetu već dva mjeseca.

To stanje obiluje prije svega dubokim mirom, povjerenjem, skladom i spoznajom koja nije umna, a daje snažni osjećaj da je sve u nama i oko nas u najčišćem redu.

I sama još uvijek to promatram, zapisujem, čudim se i neprestano zahvaljujem.

Život je neviđeno Čudo.

Mnogo veće od svega što su nam ikad predstavili.

Mnogo dublje od znanstvenih teorija.

Život je mnogo širi od svih umnih priča i pretpostavki.

Obožavam ga srcem i dušom otkrivati.

Vjeruj u ono izvan okvira.

Volim Te.

Hvala, Živote