Sotona je utjelovljenje čistog Zla. Sotoni je, recimo to tako, „dopušteno“ – da se „hrani“ ljudskim bićima, da ih zavodi, da iz zavede, obmani i opustoši. Ništa dobroga od njega ne može doći. On je isto sam po sebi potpuno nemoćan i to što je „vladar“ Pakla ne znači da ima neku snagu. Nema!

On je isto zarobljen, za sve vijeke i jedino od čega „živi“ je mučenje i destrukcija. On pokušava svim silama preoteti svaki djelić duše, ustrojstva svijeta, sprdati svetost, omalovažavati vjernike, „dičiti“ se „umom“ koji je ustvari ego.

On ti nema šta pružiti jer je prazan i ništavan. On ni nema nade, ta njegova „nada“ je iluzija, jer i sam zna da koliko god uništi i porobi svijet, na kraju će izgubiti i trunuti u Paklu.

S druge strane, jedan kratki zaziv Boga mijenja apsolutno cijelu tvoju dušu, biće i duh. Dovoljna je i najjednostavnija molitva. Iskreno priznanje, pokajanje i poniznost, iako se Bogu možeš slobodno obraćati sa „ti“. Bog ti u momentu vrati sve što ti je Sotona godinama uzimao.

On ima takvu Snagu i Moć da je to neshvatljivo. Zato je vladar Života.

Ako ti je u bilo kojem trenu loše ili osjetiš da si zarobljen, ili širiš bijes, frustraciju itd. – to je znak za molitvu, jer Sotona uvijek vreba, to mu je jedina zanimacija. Od trenutka Pada Anđela, Bog je odlučio da će ubuduće testirati bića.

On nam daje apsolutnu slobodu, ali nas stavlja u iskušenje, iako to nije jedini cilj i namjera, jer ako si blizak Bogu, Sotona istog trena nestaje. Ali, nužno je da se ustanovi ta sloboda i da onda čovjek sam odluči. U životu imaš bezbroj prilika da se pokaješ i promijeniš. Ako na kraju života kažeš: „Bože pomozi mi“ – On će ti i pomoći i oprostiti.

On samo želi vidjeti, može li netko uništiti svoju oholost i taj svoj ego, da se ne stavlja na prvo mjesto, nego da dijeli svoje ustrojstvo, pravično i bez pogovora sa svima. Bog je uvijek tu, ali tek kad ga zazoveš, s druge strane i Sotona je uvijek tu, a dolazi baš u najkritičnijim trenucima. Bog ga može uništiti, ali ne želi. Bog ne ubija. Jer život je Život, a On ga je stvorio.

To je Svjetlost koja osposobljava samu egzistenciju čitavog svemira. Nikakve molekule i atomi, „Veliki prasak“ – „magle“, da je sve nastalo iz ničega i ostale gluposti. Bog je stvorio Život i to život vječni, zato svi vjernici imaju strahopoštovanje prema Bogu, jer znaju da jedino tako mogu opstati.

Sotona je crna rupa – koja biva sve dublja i dublja, sve gora i gora. A kad čovjek osjeti da griješi, to se zapazi padom motivacije i ulaskom u depresiju ili pak „nadmetanje“ razumom, pogotovo u inatu, „baš neću“ itd.

Bog je tu, on se ne treba „Pojaviti“ – on živi, ili ne živi u tebi, to ovisi o tvom izboru.