Trebamo se naučiti govoriti  – Ja mislim.

Trebamo prestati govoriti ‘To je tako i tako’ i to pogotovo ako naša saznanja nisu proistekla iz naših osobnih iskustava.

Ako je naše mišljenje zasnovano samo na preuzetom programu neke skupine i njenih vjerovanja to je onda samo mišljenje, ali nije činjenica.

Svi mi imamo milijun programa u glavi i kroz svoju prizmu gledamo stvarnost.

Često je naša stvarnost jako iskrivljena zbog krivih vjerovanja i krivih informacija.

Reći ‘Ja mislim’ otvara prostor za diskusiju, istraživanje i odbacuje rigidnost u stavu i mišljenju.

Kad nema rigidnosti onda nema ni ljutnje, svađe ni vrijeđanja.

Ja sam slobodna misliti.

Ja isto tako prihvaćam slobodu drugih da misle na svoj način.

Otvoren um će kad – tad doći do prave izvorne istine.

Rigidni um će ostati zatvoren u svojoj ograničenoj percepciji i neće imati prostora za evoluciju i daljnji razvoj.

Naša mišljenja su varljiva i tako nešto varljivo ne bi trebalo biti nametano drugima oko nas. Nametanje je želja za kontrolom i manipulacijom.

Ako vrednujemo svoju slobodu onda trebamo vrednovati i slobodu drugih oko nas i s time ide i pravo na svoje i tuđe mišljenje.

Nametanje svog mišljenja neće probuditi ljude oko vas…pa čak i da znate ultimativnu istinu ona neće doprijeti do drugih jer je širite silom.

Kao umno biće mi sami biramo želimo li tražiti istinu ili ostati živjeti u komforu ignorancije.

Ja mislim, želim da znam, da čujem, želim učiti…ja živim.

Naučeni programi ne daju da mislite, nešto novo učite, postavljate pitanja.

Tako se ne živi, to je duboki san i spavanje u ignoranciji.

Samo otvorenog uma možete nazrijeti istinu. S dodatnim trudom možete je i potpuno razotkriti.

Prirodni zakon ili Božji zakon je Ultimativna Istina. Sve ostalo su distorzije koje moramo sami ispravljati kroz vlastito istraživanje gdje koristimo svoj um, logiku i intuiciju.

Istina i sloboda imaju cijenu. One ne dolaze na pladnju. Istina je moć, a moć nije na rasprodaji.