Ugledni virolog dr. Richard Saul poručuje da ADHD ne postoji i izmišljen je da se djeca navuku na “lijekove”

Ugledni virolog dr. Richard Saul poručuje da ADHD ne postoji i izmišljen je da se djeca navuku na “lijekove”

Ugledni virolog dr. Richard Saul poručuje da ADHD ne postoji i izmišljen je da se djeca navuku na “lijekove”.

Poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD) ne postoji, a izumila ga je Big Pharma u zavjeri s vladinim regulatornim agencijama kako bi se mlada i ranjiva djeca navukla na unosne psihijatrijske lijekove, tvrdi vodeći američki bihevioralni biolog dr. Richard Saul. 

“ Nakon 50 godina bavljenja medicinom i gledanja tisuća pacijenata koji pokazuju simptome ADHD-a, zaključio sam da ADHD ne postoji,” objašnjava dr. Saul. 

“Ovo takozvano stanje se očito proširilo svijetom poput šumskog požara posljednjih godina, s velikim porastom dijagnoza i lijekova”,
 nastavio je dr. Saul. “Više od 4 posto odraslih i 11 posto djece u SAD-u ima dijagnosticiran ADHD.”

Svi mi imamo trenutke rastresenosti u kojima se borimo da se organiziramo, oslobodimo sebe ili imamo ispad bijesa – sve su to znakovi ADHD-a. Mnogi pretpostavljaju da su lijekovi rješenje, što objašnjava porast kod djece koja se liječe.

Međutim, Express Scripts prošlog je mjeseca objavio novo izvješće koje je otkrilo alarmantnu statistiku: između 2008. i 2012. broj Amerikanaca koji koriste lijekove za liječenje ADHD-a porastao je za 36 posto. 

Jesu li znakovi ADHD-a zapravo znakovi drugih problema?

“Po mom mišljenju, niti jedan pojedinac nije pogođen poremećajem koji se zove ADHD kako ga mi danas definiramo”, kaže dr. Richard Saul, MD, bihevioralni neurolog i autor knjige ” ADHD ne postoji “.

Znakovi ADHD-a povezani su s više od 20 medicinskih dijagnoza (kao što su slab vid, deprivacija sna i bipolarni poremećaj), a kada se liječe, simptomi nedostatka pažnje i hiperaktivnosti nestaju.

“Ovu ‘bolest’ definiramo njezinim simptomima, a ne njezinim uzrokom,” objašnjava. “Začepljenost nosa može biti simptom prehlade, alergije ili mnogih drugih stanja, ali curenje nosa nije dijagnoza.” Njegova knjiga izaziva popriličnu buru u medicinskoj zajednici, kao i kod ljudi koji imaju ADHD.

Bez obzira na to slažete li se s njim ili ne, oluja koju knjiga izaziva nije ništa drugo nego dobro: sada ćemo otići našim liječnicima s većom sviješću kako bismo bili sigurni da se liječimo zbog stvarnog problema, a ne zbog simptoma pitanja.

Siguran sam da se svi slažemo oko jedne stvari koja je najbolje stavljena u studiju Express Scripts:

“Trendovi ovdje ukazuju na potrebu da se pomnije pogleda kako i zašto liječnici propisuju ove lijekove za odrasle i potrebu da liječnici koji propisuju lijekove u potpunosti procijene cjelokupni psihosocijalni krajolik pojedinog pacijenta prije nego što posegnu za blokom s receptima.”

Nikada nije bilo vremena u kojem smo bili rastreseni kao sada: naša svakodnevna tehnologija čini da se osjećamo kao da nešto propuštamo ako ne obraćamo pažnju na milijun stvari odjednom, a mi damedame i gospodo smo veće naivčine nego što mislimo. Nažalost, povećanje upotrebe lijekova za ADHD uopće me nije iznenadilo.

Vrijeme je da otvorimo dijalog i promijenimo svoj način (nefokusiranog) razmišljanja prema mogućnosti da bi se jednog dana to moglo nazvati “poremećaj koji je prije bio poznat kao ADHD”.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp