Sjeverna Irska će uhićivati građane koji odbiju mRNA injekcije tijekom ‘budućih pandemija’
Vlada Sjeverne Irske obećala je da će tijekom sljedeće pandemije masovno uhititi građane koji odbiju primiti injekcije mRNA.
Vlada Sjeverne Irske trenutno provodi javne konzultacije o Nacrtu zakona o javnom zdravstvu – zakonu koji će, ako bude usvojen, omogućiti vlastima da pritvaraju građane i prisilno im ubrizgavaju eksperimentalna cjepiva.
Dailysceptic.org izvještava: Odvjetnik za ljudska prava Michael Brentnall detaljno je analizirao politički dokument od 79 stranica i objašnjava što je pronašao u vrlo informativnom video intervjuu. Predloženi prijedlog zakona o javnom zdravstvu NI opisuje kao “strašujući” i “najstrašniji dio predloženog zakona koji sam ikada pročitao”. G. Brentnall kaže da ovaj prijedlog zakona ima “potencijal da nas odvede u distopijsku budućnost u kojoj smo pod državnom čizmom”.
Vlada NI trenutno vodi javnu raspravu o Orwellovom prijedlogu zakona o javnom zdravstvu. Novi prijedlog zakona nastoji nadograditi i ojačati postojeći Zakon o javnom zdravstvu i uskladiti ga s ozloglašenim Međunarodnim zdravstvenim propisima Svjetske zdravstvene organizacije. Odvjetnik za ljudska prava Michael Brentnall detaljno je analizirao politički dokument od 79 stranica i objašnjava što je pronašao u vrlo informativnom video intervjuu.
Predloženi prijedlog zakona o javnom zdravstvu NI opisuje kao “strašujući” i “najstrašniji dio predloženog zakona koji sam ikada pročitao”. G. Brentnall kaže da ovaj prijedlog zakona ima “potencijal da nas odvede u distopijsku budućnost u kojoj smo pod državnom čizmom”.
Prijedlog zakona bi vlastima dao ovlasti bez presedana u hitnim zdravstvenim situacijama, uključujući mogućnost izdavanja cjepiva i preventivnog liječenja za pojedince, što bi potencijalno otvorilo vrata prisilnom cijepljenju. Također nastoji vlastima dati ovlasti da:
- pritvoriti i staviti u karantenu pojedince do 28 dana;
- nalažu nošenje “medicinske odjeće” npr. maske za lice;
- prisiliti na liječničke preglede i zdravstveni nadzor;
- nasilno ulaziti u prostorije i oduzimati stvari bez naloga;
- zahtijevati da djeca budu izvan škole;
- zatvoriti poduzeća i spriječiti odrasle s posla;
- kršiti medicinsku povjerljivost i privatnost dopuštajući široku razmjenu podataka o medicinskim informacijama pacijenata s različitim državnim tijelima;
- zahtijevati od pojedinca da odgovori na pitanja o svom zdravstvenom stanju;
- zahtijevati od osobe da prisustvuje “sastancima obuke ili savjetovanja”;
- propisati “kamo osoba može ići ili s kim osoba ima kontakt”.
Sud bi jednostavno morao utvrditi da bi osoba “mogla biti zaražena” ili “mogla predstavljati” rizik za ljudsko zdravlje i zarazu ili kontaminaciju drugih. Ovo je preslaba pozicija da bi se opravdala drakonska i ekstremna ograničenja i zahtjevi navedeni u dokumentu. Prisilni liječnički pregled, prisilno cijepljenje, udaljenje i zadržavanje osobe te ograničenje kretanja, na temelju nedokazanog rizika, grubo su kršenje liječničke etike i temeljnih ljudskih prava.
Odredba o premještanju osobe u bolnicu ili “drugu ustanovu” i njenom zadržavanju protiv njezine volje zlokobna je i predstavlja kršenje temeljnih individualnih sloboda i prava. Ova je ovlast uvelike zloupotrijebljena na Novom Zelandu i u nekim australskim državama tijekom karantina zbog Covida i svodi se na interniranje bez suđenja, na temelju nedokazanih i nepouzdanih postupaka testiranja kao što su PCR testovi.
Predložena izolacija pojedinaca bila je mjera korištena tijekom Covida i imala je ozbiljne štetne učinke na mentalno i fizičko zdravlje mnogih. Rizici za pojedinca i društvo daleko nadmašuju sve navodne koristi. Ljudska bića su društvena i trebaju ljudsko društvo kako bi održali cjelokupno fizičko i mentalno zdravlje. Izolacija ne koristi nikome, a posebno djeci.
Zakon se proširuje na prostorije, ljude i stvari i daje vlastima (u obliku policije i drugih neodređenih agencija za provedbu) ovlasti koje nikada ranije nisu imale, uključujući ovlasti zapljene imovine ljudi, ulaska u prostorije radi dezinfekcije ili dekontaminacije, i “zahtijevati od osobe da odgovori na pitanja”. Nema sumnje da će ove ovlasti biti otvorene za zlouporabu od strane pretjerano revnih službenika ili loše obučenih policajaca.
Želimo li doista stvoriti društvo u kojem službenici mogu nasilno ulaziti u domove ljudi i odvoditi ih? Da se netko pozove na njezino zakonsko pravo na šutnju, bi li službenik imao pravo upotrijebiti fizičko nasilje kako bi prisilio tu osobu da odgovori na pitanje? Naredbe bi mogli izreći prekršajni sudovi samo na temelju uvjerenja da bi osoba mogla biti zaražena. Riječ je o krajnje nejasnoj formulaciji koja je otvorena za zloporabe i panično donošenje odluka u kriznim vremenima.
Prijedlog da se osoba prisili na cijepljenje ili na neki drugi profilaktički tretman, protiv njezine volje i bez njezina pristanka, gnusan je i predstavlja izravni napad na načelo tjelesne autonomije. To krši sve važeće zakone i kodekse o informiranom pristanku i etičkom medicinskom tretmanu. Ovo je tvrda crvena linija koju država nikako ne bi smjela prijeći. Ova jasna etička granica između države i pojedinca postoji kako bi se spriječilo da država zlorabi svoju moć da prisili suverenog pojedinca na liječenje. Gdje postoji rizik mora postojati izbor.
Ohrabrujuće je da je prošli tjedan ministar zdravstva Sjeverne Irske Mike Nesbitt istupio protiv obveznog cijepljenja, rekavši:
Nisam za obvezno cijepljenje čak ni u ograničenim i strogo propisanim okolnostima. Ipak, ispravno je da u javnoj raspravi vodimo javnu raspravu o svim mogućim opcijama, jer odlučujemo što bi trebalo biti u konačnom Prijedlogu zakona da nas sve zaštiti.
Ali ne smijemo biti samozadovoljni. U točki 10. Dodatka konzultacijskog dokumenta (stranica 76) navodi se da je jedan od razloga za konzultacije taj što su “podijeljena mišljenja o tome treba li postojati ovlast nametanja liječenja pojedincu”.
Važno je zapamtiti da medicinska etika i zakoni koji štite prava pojedinca postoje za hitne slučajeve, kada se odluke često donose u panici ili strahu, i kada je najvjerojatnije da će se dogoditi zlostavljanje i zvjerstva. Ne možemo dopustiti da želja za sigurnošću nadjača individualnu autonomiju. Čini se da nije bilo razmatranja ozbiljnih troškova i štete proizašlih iz popisa ograničenja i zahtjeva – kako za pogođene pojedince, tako i za šire društvo – ili bilo kakva zaštita prava uključenih pojedinaca da ospore ove naloge.
Predloženi prijedlog zakona državi bi dao neviđene i vrlo autoritarne ovlasti, uz minimalnu i slabu zaštitu pojedinaca. Opseg predloženih ovlasti predstavlja grubo prekoračenje države u područja osobne autonomije i odgovornosti. Čini se da je država izgubila iz vida činjenicu da je, u demokraciji, njezina uloga služiti građanima, a ne vladati njima. Ovaj predloženi zakon nije odgovor na javni zahtjev za dodatnim ograničenjima, već je vođen jasnom željom tijela za javno zdravstvo da prošire svoje ovlasti i dodatno zadiraju u donošenje odluka i smanjenje rizika za javnost, za što su pojedinci prilično sposobni raditi sami. To je pokušaj vlasti da mikroupravljaju životima pojedinaca u uzaludnom pokušaju eliminiranja rizika uzrokovanog prirodnim uzročnikom kao što je virus, infantilizirajući javnost u tom procesu.
Iskustvo posljednje četiri godine jasno pokazuje da nikakvo državno mikroupravljanje javnim životom nije značajnije utjecalo na mortalitet ili morbiditet od Covida, već da je zlouporaba državne moći zapravo uzrokovala razornu kolateralnu štetu fizičkom i mentalnom zdravlju pojedinca, obrazovanje djece, društvenu koheziju i gospodarstvo.
Lekcije naučene iz Covida trebale bi nas umjesto toga navesti da ograničimo ovlasti države u hitnim slučajevima i stavimo veću zaštitu na individualne slobode i medicinsku etiku u svim okolnostima, vjerujući u ljude da su sposobni procijeniti vlastiti rizik, donijeti vlastite odluke te preuzeti odgovornost za sebe i one oko sebe na human i uravnotežen način.
Rok za javnu raspravu upravo je produljen s 27. rujna na 14. listopada 2024. zbog “značajnog javnog interesa”. Očekivano, nadležna tijela nisu olakšala odgovor građanima jer to uključuje odgovaranje na gotovo 50 detaljnih pitanja koja se odnose na složene prijedloge u dokumentu o politici od 79 stranica, što je dugotrajan proces.
U svom intervjuu, Michael Brentnall najavio je da on i njegovi kolege pokreću pravno osporavanje same javne konzultacije – koja prema zakonu mora biti jasna i koncizna, kako bi se laicima olakšalo sudjelovanje. Mogu potvrditi da nije ni jedno ni drugo! Prošlog sam vikenda proveo oko četiri do pet sati dovršavajući podnesak UKMFA-e, prigovarajući nacrtu zakona najoštrije moguće.
Objavili smo podnesak UKMFA-e na stranici naše kampanje, zajedno s drugim resursima i poveznicama, kako bismo pomogli javnosti da se uključi u konzultacije. Tu su i poveznice na korisne predloške pisama koje je pripremila grupa Together and Stop the NI Health Bill za stanovnike Sjeverne Irske kako bi ih poslali svojim MLP-ovima.
Ovo je duboko uznemirujući prijedlog zakona koji nastoji proširiti ovlasti države na načine koji bi kršili temeljna načela medicinske etike – informirani pristanak, tjelesna autonomija, medicinski izbor – a također krše mnoga druga ljudska prava. Ove nove mjere dale bi vlastima mogućnost da iskoriste još veću moć nego što su imale s Covidom – a Sjeverna Irska bi se mogla koristiti kao model za šire UK. Od vitalne je važnosti da se obični ljudi čuju prije roka 14. listopada.
