Iz UN-a predlažu korištenje globalne umjetne inteligencije za borbu protiv “dezinformacija”, odnosno istine

Iz UN-a predlažu korištenje globalne umjetne inteligencije za borbu protiv “dezinformacija”, odnosno istine

Iz UN-a predlažu korištenje globalne umjetne inteligencije za borbu protiv “dezinformacija”, odnosno istine.

Postoji vic o Ujedinjenim narodima. To ide otprilike ovako: ako želite da se nešto napravi s maksimalnim promišljanjem i minimalnom brzinom, tražite od UN-a da to preuzme.

To nije neobično, ali u svijetu globalnog upravljanja je istina. Ali sada, u svijetu punom algoritama, dezinformacija i umjetno inteligentnih bića koja, za razliku od mališana, nikad ne spavaju, UN je odlučio ući u ring umjetne inteligencije. Da, taj isti UN koji još pokušava natjerati sve svoje 193 države članice da se dogovore što će biti za ručak.

Dakle, što se ovdje događa? Novo izvješće sugerira da Ujedinjeni narodi žele uspostaviti vlastitu uslugu čuvanja djece s umjetnom inteligencijom. Zamislite nešto slično Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama, ali umjesto da nas pokušava spasiti od topljenja ledenjaka, ovdje je da nas spase od budućnosti koju pokreće umjetna inteligencija u kojoj su lažni videozapisi navodno veliki problem.

Ovdje smo pripremili kopiju izvješća za vas.

Ali prije nego što zaronimo u preporuke ovog izvješća, pozabavimo se najvažnijim pitanjem: je li UN, svjetski centar za pristojno neslaganje i razvodnjene rezolucije, doista opremljen da drži korak s nečim poput umjetne inteligencije?

AI: Divlji zapad ili samo još jedan dan u cyber prostoru?

Izvješće je zabrinjavajuće zbog potencijala umjetne inteligencije za širenje dezinformacija, modernog ekvivalenta namjernog šaputanja pogrešnog odgovora u telefonskoj igri, ali na globalnoj razini. Svi smo vidjeli te deepfakeove i mimičare, poput onih u kojima je Tom Cruise nekako posvuda i nigdje odjednom. Ali prema UN-u, ovo nisu samo TikTok trikovi za zabavu; oni su prijetnja demokraciji, istini i – budimo realni – vjerojatno svjetskoj ekonomiji.

Uđite u predloženi Panel za čuvanje djece od umjetne inteligencije, ili kako bi ga UN nazvao (jer sve treba zabavnu kraticu), nešto poput Globalne radne skupine za umjetnu inteligenciju za univerzalnu sigurnost. Cilj? Okupiti 193 države članice svijeta u jednu prostoriju – virtualno, naravno – i natjerati ih da se dogovore o tome kako spriječiti AI da izazove pustoš.

Alondra Nelson, članica savjetodavnog tijela koje su UN-u ljubazno posudili Bijela kuća i State Department, najbolje kaže: “Postoji globalni konsenzus o potencijalnim prednostima i prijetnjama umjetne inteligencije. Razbijmo ovo. “Konsenzus” ovdje vjerojatno znači da su se složili da je strašno, i više od toga? Pa sretno. Nelsonov entuzijazam naglašava delikatan, i usuđujem se reći, naivni optimizam potreban da se prihvati nešto tako masivno kao što je umjetna inteligencija. 

Regulacija za sve – ali posebno za globalni jug

Ovdje stvari postaju zanimljive. Ne samo da izvješće opisuje sjajno novo tijelo umjetne inteligencije, već također poziva na osnivanje fonda za pomoć globalnom jugu da se uključi u akciju. Zamislite to: zemljama koje još uvijek rješavaju probleme s Wi-Fi-jem rečeno im je da su sada dio međunarodne regulatorne zajednice za umjetnu inteligenciju. Nije potpuno apsurdno – pomoći tim zemljama da razviju mehanizme upravljanja je ključno – ali pomalo je poput predaje ključeva automobila nekome tko nikad nije vozio. Naravno, mogu učiti, ali možda ne brzinom od 100 km na sat, kojom se umjetna inteligencija danas brzo kreće.

I kad smo već kod toga, razgovarajmo o odnosu snaga. Kina i SAD imaju svoja razmišljanja o tome kako regulirati AI. SAD, naravno, želi “sigurnu, zaštićenu i pouzdanu” umjetnu inteligenciju, što zvuči prekrasno dok se ne sjetite da “pouzdano” obavlja najteži posao. U međuvremenu, Kina se bavi “suradnjom” i osiguravanjem da svi imaju pristup umjetnoj inteligenciji, što, ovisno o tome kako to tumačite, može značiti bilo što, od prijateljske razmjene tehnologije do globalne cyber dominacije. 

Ali zapravo, ne radi se samo o tehnologiji. Radi se o moći kontroliranja narativa. I tu leži problem: tko može odlučiti što se smatra istinom u doba u kojem bi umjetna inteligencija potencijalno mogla proizvesti stvarnost na zahtjev? Dezinformacije mogu biti iskra, ali sloboda govora je žeravica, a jedan krivi potez mogao bi zapaliti globalnu raspravu zbog koje se ratovi na Twitteru čine pitomima.

Hoće li nas UN spasiti od naših vlastitih kreacija?

Što je sljedeće? Sve se svodi na detalje provedbe. A ako ste ikada pročitali sitna slova na bilo čemu, znate da tamo živi vrag. Ujedinjeni narodi se možda muče, ali govorimo o igraču koji pokušava pogoditi home run dok lopta putuje brzinom svjetlosti – i vjerojatno je hologram.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp