U prirodi je svakog čovjeka osjećati ispunjenje.

Osjećaj ispunjenja potvrda je povezanosti duha i tijela, točka postojanja gdje sve u nama i oko nas dobiva smisao. Bez obzira na kojoj se razini svijesti nalazili, vjerujem da svatko od nas svjesno ili nesvjesno traga za tim stanjem. Čak i onda kad mu se čini da ga nikad neće dostići, čak i onda ako nam Život prođe u toj potrazi i nastavi se u nekim drugim eterima.

Kako smo od malih nogu pretrpani raznim vanjskim impulsima, informacijama i programima, udaljavamo se sve više od samih sebe i svog unutarnjeg glasa (ja ga nazivam glas Duše, no može se različito nazivati) i uklapamo u priču kolektiva.

Pri glasu Duše radi se o prirodnom sustavu navigacije, našem unutarnjem radaru ili kompasu koji je daleko stvarniji po nas od svih vanjskih glasova i utjecaja kojima smo toliko izloženi i podložni.

Tako vrlo rano usvojimo određena uvjerenja da nam je za uistinu dobar Život potreban određeni popis stvari na listi Života i najčešće krenemo (ili ne krenemo, tad tek slijedi priča koju bi valjalo promotriti i pojasniti) za njima i negdje putem, ne samo da izgubimo dodir s onim glasom u sebi i sebe same, već i nit uistinu dobrog Života.

Uistinu dobar Život ispoljava se prije svega iz onoga tko takav Život živi i prelijeva se iznutra prema van.

Iz takvog bića gotovo neprestano izviru čestice istinske, duboke radosti.

Ta je radost tad prije svega mirna, snažna i postojana, a ne glasno euforična i izazvana tek vanjskim događanjima.

Takvo biće prati osjećaj unutarnjeg ispunjenja, topline, dragosti i nekog škakljanja oko srca.

Njegova je vitalna sila na visokom nivou.

To najčešće donosi određene blagoslove u njegov Život, poput vitalnosti, sklada, zdravlja, obilja na način kako on vidi obilje, no prilikom uistinu dobrog Života, mnogo se više radi o razini vitalne energije u čovjeku i njegovom unutarnjem osjećaju istinskog ispunjenja i radosti, nego o elementima vanjskih okolnosti, posebno ne na način kako ih vidi um.

Ako smo ikad susreli uistinu ispunjenog čovjeka čija je vitalna sila živa i snažna, mogli smo osjetiti valove inspiracije i ljubavi koji iz takvog čovjeka neprestano izviru i zrače.

Pritom se ne misli na ljude koji su tog trenutka ili u tom periodu Života nečim izvanjskim ushićeni: promaknućem na poslu, novim partnerom koji im je podigao raspoloženje nakon možda propale ljubavne veze, zaokretom u karijeri, kupnjom dugo željene nekretnine, ozdravljenjem i drugo, već na one kojima ispunjenost prvenstveno dolazi iz njih samih, iz njihove veze s dušom i planom duše, a samim time i vitalnom silom koja dolazi iznutra, a ne izvana i u stanju je utjecati na vanjske događaje, kreirati povoljne prilike.

Vitalna sila nešto je o čemu se premalo govori, kao što se i općenito premalo govori o ispunjenom Životu ili se toj temi pristupa vrlo površno, ali osjetim i svjedočim da se sve više zanimamo za te teme i otvaramo prema dubljim nivoima življenja.

Mediji s jedne strane propagiraju mnogo sadržaja u kojima se promovira niska vibracija (strah, panika, drama, oprez, nesreće, upozorenja i drugo), a promicatelji pozitivne psihologije i sličnih pravaca često šalju neautentičnu sliku vitalne sile gdje se pokušava pozitivnim mislima ili fokusom na vanjske povoljne okolnosti u tom trenutku „umjetno izazvano stanje“ u umu prikazati kao vitalnu silu. To se obično radi nesvjesno i bez neke loše namjere, no time se često stvara na neki način zbrka u umu i samo se još više udaljava od svog stvarnog središta, izvora energije i sebe samih.

Kad je vitalna sila istrošena, izvana možemo imati ili vizualizirati ne znam što, no nećemo osjećati stvarno ispunjenje Životom, mir, smisao, dječju radost i stanja koje proizlaze iz polja visokovibrantnih iskustava poput nadahnuća, bezuvjetne ljubavi, čiste, unutarnje radosti, povezanosti sa sobom i sa svime, istinske zahvalnosti, milosti, okrijepe, unutarnje snage i drugog.

Isto tako, bez vitalne sile naše tijelo teško će postići stanje povezanosti s duhom, protočnost, zdravlje i vitalnost te sve one brojne i predivne senzacije koje nastaju kad se uistinu povežemo s tijelom i postanemo svjesni dara bivanja u njemu, a u što spadaju i duboki, dušom protkani odnosi s drugima.

Za uistinu dobar Život potrebna je prije svega vitalna sila. Visoka razina unutarnje energije kao i svijest o tome što je uopće vitalna sila i kako je njegovati, odnosno, što učiniti kad osjetimo da pada.

Vjerujem da svatko od nas ima svoje načine kako održavati vitalnu silu, kao i da je mnogo toga univerzalnog što na nju utječe, kod nekog možda više, kod nekog manje.

Promatrajući godinama tokove Života, energiju, vitalnost, ispoljavanje istinske radosti kod drugih i sebe, došla sam do vrlo jasnih spoznaja što utječe na vitalnu silu.

To me je motiviralo da još svjesnije živim i dijelim spoznaje s drugima kako bismo ne samo dobili jasniju sliku o tome što je to ispunjeno življenje ili uistinu dobar Život, već i sami postali jedan od onih koji takav Život žive.

O tome svemu vam neprestano pišem i govorim i još ću vam više pisati i govoriti. Nadam se i da će otvaranje svijeta za ove teme u nekom trenutku dovesti do toga da ćemo se susresti svi uživo na nekom divnom mjestu i ne samo razgovarati o ovim temama, već se i zagrliti iz prostora unutarnje ljubavi i stvarne vitalne sile.

Hvala vam na svemu što jeste.

Na širenju, dubinama, prepoznavanju, spoznajama, traganju, voljenu, neodustajanju u potrazi za pravim vrijednostima.

Duša je ovamo došla preodjenuti se u čistu radost.

Na „kraju“ puta to će jedino biti važno.

Čista radost je čisto voljenje.

Sve drugo su…izgovori uma.

Hvala, Živote