Zašto je Rusija pomogla Sjedinjenim Državama u vrijeme Građanskog rata?
“Naša eskadra prihvaćena je ovdje prijateljski, moglo bi se reći čak previše. Na obali se u vojnoj uniformi ne možeš niti pojaviti, jer nećeš ti biti taj koji gleda, nego će svi u tebe gledati. Prilazit će ti čak i dame izražavajući svoje divljenje i zadovoljstvo što se Rusi nalaze u New Yorku”, konstatirao je u pismu svojima kod kuće Nikolaj Rimski Korsakov, budući čuveni skladatelj, a te 1863. godine član posade ruskog jedrenjaka “Almaz”, koji se nalazio na sidrištu u New Yorku. 
Ruski vojni brodovi u luci New Yorka
Zadatak ruske eskadre bio je u tolikoj mjeri obavijen velom tajne da je pojava ruskih vojnih brodova kraj obala Amerike bila iznenađenje čak i za opunomoćenog izaslanika Ruskog Carstva u Sjedinjenim Državama Eduarda Stekla. Cjelokupna javnost New Yorka razbijala je glavu tražeći odgovor na pitanje koji bi službeni cilj posjet vojne eskadre mogao imati. Zapovjednik eskadre kontraadmiral Stepan Lesovski u razgovoru s poznatim američkim novinarom Thurlowom Weedom rekao je da mu je ruska vlada dala zapečaćene koverte koje je trebalo otvoriti samo u slučaju da SAD uđe u oružani sukob s drugim državama.
Pritom eskadra Lesovskog (šest vojnih brodova i 3000 članova posade) nije bila sama, otprilike tih dana u rujnu 1863. godine na istočnoj obali pristala je i stacionirala se u San Franciscu eskadra kontraadmirala Popova (šest brodova i 1200 časnika i mornara). Što su smislili Rusi?
Ruska vojska na Broadwayu
Kako su Rusija i SAD postali saveznici?
Rusko Carstvo u početku je bilo pristalica neovisnosti SAD-a od Britanije. 1776. godine, nakon što je počeo Rat za neovisnost SAD-a, Katarina Druga odbila je molbu kralja Đure Trećeg da na američki kontinent pošalje dvadeset tisuća vojnika koji bi branili vlast britanske krune od revolucinara. Rusija je djelovala protiv interesa Britanije u narednom stoljeću.
Aleksandar Treći došao je na prijestolje i otpočeo velike reforme poslije teškog poraza u Krimskom ratu u kojem je Rusija protiv sebe imala koaliciju Britanije, Francuske i Osmanskog Carstva. Sjedinjene Države pritom su sačuvale neutralnost i podržale Rusiju, pa su tako, recimo, američki brodovi opskrbljivali hranom i vodom Petropavlovsk u vrijeme blokade dalekoistočne obale Rusije od strane engleske i francuske flote.
Već poslije završetka rata 1856. godine ministar vanjskih poslova Aleksandar Gorčakov pisao je: “Simpatije američke nacije prema nama nisu jenjavale tijekom cijelog rata, a Amerika nam je direktno ili indirektno pružila mnogo više usluga nego što se moglo očekivati od države koja se strogo drži neutralnosti.” Osim toga, Gorčakov je naglašavao da je “politika Rusije prema Sjedinjenim Državama definirana i da se neće mijenjati bez obzira na pravac bilo koje druge države. Mi prije svega želimo očuvanje Američkog saveza kao jedinstvene nacije. Rusiji se nudilo da se priključi planovima za uplitanje. Rusija je odbila sve takve ponude.”
Aleksandar Gorčakov, ministar vanjskih poslova
Poraz u Krimskom ratu značajno je oslabio Rusiju i narušio njezin međunarodni ugled. Kada je 1863. godine u Poljskoj (u sastavu Rusije od 1815. godine kao Kongresna Poljska ili Kraljevina Poljska) podignut ustanak protiv ruske vladavine, Britanija i Francuska odlučile su izvršiti pritisak na Peterburg.
Rusija, koja je u Poljsku poslala trupe radi suzbijanja nereda, optužena je za porobljavanje poljskog naroda. Donji dom Britanskog parlamenta plasirao je izjave o gubitku svih prava Rusije na Kongresnu Poljsku, a u lipnju 1863. godine Britanija i Francuska tražile su da se sazove kongres europskih država radi rješavanja poljskog pitanja.
Međutim, kako je lijepo primijećeno u The New York Daily Tribuneu: “Nikakvo iskreno suosjećanje s patnjama Poljaka ne može se očekivati od engleske i francuske, a još manje austrijske vlade.
I London i Pariz pokušavali su se umiješati u rat američkih sjevernih država protiv Konfederacije. Priznavši robovlasničke države na američkom jugu kao zaraćenu stranu, Britanija je bila spremna i praktično je podržati, naime, kontrola juga, gdje se proiozvodio pamuk bila je neophodna britanskoj tekstilnoj industriji. U lipnju 1863. godine Engleska je na obale Sjeverne Amerike poslala pet vojnih brodova koji su stacionirani u luci Esquimalt u Britanskoj Kolumbiji, u Kanadi. Pritom sjeverne američke države uopće nisu imale svoju flotu.
Francuska je pak, računala na Meksiko, u lipnju 1863. godine francuska vojska zauzela je grad Meksiko. Osim toga, Francuzi su tajno opskrbljivali vojsku Konfederacije oružjem. U takvoj situaciji 25. lipnja 1863. godine Aleksandar Drugi strogo konspirativno šalje svoje najbolje vojne brodove pod zapovjedništvom dvojice kontraadmirala nadomak američke obale.
Kako je ruska flota pomogla obrani SAD-a
“Iako je ruska flota stigla iz svojih osobnih razloga, dobra strana tog prisustva bila je to što su Engleska i Francuska vjerovale da je ona tu kako bi zaštitila Sjedinjene Države od intervencije”, pisao je državni tajnik SAD-a William Seward nakon što je ruska flota napustila američke obale ne ispalivši niti jedan hitac i čak ne primijetivši niti jedanput neki neprijateljski brod. Ipak, u slučaju takvog susreta Rusi su itekako znali što im valja činiti.
“U slučaju pojave u luci nekog korsara koji su naoružale pobunjeničke države najstariji zapovjednik u luci daje signal drugim brodovima da se spreme za borbu i pripreme parobrod. Ako korsar koji je upao u luku direktno otpočne neprijateljska djelovanja, najstariji zapovjednik odmah daje signal drugim brodovima da se po mogućnosti rasidre i remetioca javnog mira napadnu”, stoji u naredbi kontraadmirala Popova svojim brodovima u San Franciscu. Međutim, dvije fregate “Alabama” i “Sumter” nisu se usudile ugroziti rusku flotu.
Kapetani ruskih vojnih brodova
Posjet ruske eskadre trajao je od rujna 1863. godine do lipnja 1864. Za to vrijeme Rusi su boravili na Kubi, u Honoluluu, na Jamajci, Havajima i Aljaski, i naravno stigli postati zvijezde balova i prijema. Po pisanju američkog povjesničara Marshalla Davidsona, “vrtlog službenih događaja i mnogoljudnih prazničnih manifestacija koje su pomele časnike ruske flote trebao je podvrgnuti njihovu izdržljivost iskušenjima koja nisu viđena čak ni na otvorenom moru”.
Bal za Ruse
Najupečatljiviji banket bio je upriličen 5. studenog 1863. godine u New Yorku. List New York World pisao je da je posluženo 12 tisuća kamenica, 1850 purica, pilića i fazana, otvoreno 3500 boca vina. Stolovi s poslasticama bili su dekorirani šećernim skulpturama aktualnih vladara dviju država, Abrahama Lincolna i Aleksandra Drugog i njihovih očeva osnivača, Petra Velikog i Georgea Washingtona. Bal koji su priredili Rusi premašio je po nivou i troškovima službeni prijem koji su Amerikanci priredili godinu dana ranije princu od Walesa. Rusi su uskoro organizirali uzvratni bal na svojem teritoriju na palubi admiralskog broda “Aleksandar Nevski”. Zabava je trajala 11 sati, a na kraju banketa kontraadmiral Lesovski donirao je 4700 dolara njujorškoj sirotinji. Naravno, postojao je i službeni prijem. Kontraadmiral Lesovski i zapovjedništvo eskadre pozvani su u Bijelu kuću gdje su se susreli s Abrahamom Lincolnom i njegovom suprugom.
Kontraadmiral Stepan Lesovski
Zašto je Rusko Carstvo poslalo flotu nadomak američkih obala
Tijekom boravka ruske eskadre kraj američkih obala ni Francuska ni Engleska nisu se usudile započeti djelovanja ni protiv Sjedinjenih Država ni protiv Rusije na poljskom teritoriju. U lipnju 1864. godine poljski ustanak je ugušen, a ruska eskadra dobila naredbu da se vrati kući. To nije bilo slučajno.
Fregata “Aleksandar Nevski”
U svakom slučaju, ruske fregate i korvete predstavljale su ozbiljnu silu i odigrale odlučujuću ulogu u zaštiti sjevernoameričkih obala. Međutim, kako primjećuje povjesničar Marshall Davidson, u slanju brodova u Ameriku Rusi su imali svoje interese. Ruska vlada bojala se da bi u slučaju blokade mora, koju je moglo uvesti Britansko Carstvo kao odgovor na gušenje poljskog ustanka, svi ruski vojni brodovi bili blokirani.
Zato su najbolji poslani u američke luke, koje je tada izgleda bilo jedino mjesto na svijetu gdje su sigurno bili dočekani raširenih ruku. A u slučaju rata između Rusije i Velike Britanije dvije eskadre koje su bile stacionirane u različitim oceanima mogle bi postati ozbiljan vojni argument.
Misija ruskih mornara orkunjena je uspjehom bez jednog jedinog ispaljenog hica. Uslijedio je trijumfalni doček u Sankt-Peterburgu gdje je na prijemu priređenom u američkom veleposlanstvu tajnik misije Henry Bergh rekao: “Između nas postoji prijateljstvo koje nije dovedeno u pitanje nikakvim lošim sjećanjima.
Ono će se nastaviti uz čvrsto uzajamno poštovanje i nemiješanje u tuđe unutarnje poslove. Lako se može zamisliti ogromna prednost koju takva politika može pružiti svim vladama na planetu Zemlji ukoliko je se budu brižljivo pridržavali u međunarodnim odnosima.”
Za kraj svakako treba napomenuti kakao su bankarske elite predvođene Rothschildom financirale Lincolna za vrijeme građanskog rata i za to mu uračunavali ogromne kamate i kada je Lincoln shvatio da će uvući zemlju u dug iz kojeg više nikada neće moći isplivati, okrenuo je leđa bankarima i počeo samostalno financirati rat što se Rotschildu i njegovoj družini strašno zamjerilo i digli su na noge Francusku i Veliku Britaniju i pripremili ih da napadnu Ameriku. I tu je uskočio u pomoć tadašnji ruski car Aleksandar koji je također imao problem s bankarima jer su svim silama htjeli da se Rusija kod njih zadužuje uz ogromne kamate na što ruski carevi nikako nisu htjeli pristati.
Izvor
